Stevija

Nutritivna vrijednost na 100 g lista
Energija (kcal)
Proteini (g)9,8
Ugljikohidrati (g)35,2
Masti (g)1,9
Voda (g)4,65

Povijest i proizvodnja

Stevija (Stevia rebaudiana Bertoni) je slatka biljka podrijetlom iz sjeveroistočnog Paragvaja, no pojavljuje se i u Brazilu, Urugvaju, središnjoj Americi, Izraelu, Tajlandu i Kini. Danas je popularna širom svijeta te se njezin uzgoj proširio i na ostale regije. Na području Europe uzgaja se u Španjolskoj, Belgiji i Velikoj Britaniji.[1]

Stotinama godina starosjedioci Južne Amerike koristili su lišće stevije kao zaslađivač napitaka. Međutim, stevija je korištena i u medicinske svrhe za liječenje pretilosti, hipertenzije, žgaravice te za smanjenje koncentracije uree u krvi. U 16. stoljeću Europljani su spoznali korist stevije kao zaslađivača te se njena uporaba brzo proširila Europom i Azijom. [1]

Morfološke karakteristike

Stevija je račvasta grmovita suptropska biljka koja se lako može uzgajati poput povrća pa čak i kao kuhinjska lončanica. Bilja može narasti od 65 do 80 cm visine te ima mekanu i dlakavu stabljiku. ima nasuprotno smještene listove. Listovi su joj nasuprotno smješteni po stabljici te su izduženo-kopljastog oblika i nazubljeni, a imaju izrazito slatkasti okus. Kraj stabljike je blago drvenast i završava u razgranatom podanku. Cvjetovi stevije su pentameri bijele do svijetlo ljubičaste boje te sadrže i muške i ženske organe. Plod joj je peterodijelna vretenasta ahenija.[2-4]

Stevija je višegodišnja biljka koja preferira toplije temperature, 20-24° C, i duže dane. Biljka dobro raste na tlu poput crljenice i ilovače pri  pH tla između 6,5 – 7,5. Ukoliko se uzgaja u takvom okolišu ima bolji prinos i veću količinu steviozida u lišću.[1,2,5]

Botanička klasifikacija

Taksonomska hijerahijaNaziv
CarstvoPlantae
PodcarstvoViridiplantae
NadkoljenoEmbryophyta
KoljenoTracheophyta
PodkoljenoSpermatophytina
RazredMagnoliopsida
NadredAsteranae
RedAsterales
PorodicaAsteraceae
RodStevia Cav.
VrstaStevia rebaudiana Bertoni

Kemijski sastav

Hranjiva tvarMjerna jedinicaVrijednost u 100 g lista
Vodag4,65-7,7
Proteinig9,8-20,4
Mastig1,9-5,6
Ugljikohidratig35,2-53,0
Vlaknag15,2-18,5
Kalcijmg17,7-1550
Fosformg11,4-350
Natrijmg14,39-190
Kalijmg21,15-2510
Željezomg3,9-55,3
Magnezijmg3,26-500
Cinkmg1,26-1,5
Vitamin Cmg14,98±0,07
Riboflavinmg0,43±0,02
Folatmg52,18±0,21
Steviozid Ag5,0-10,0
Rebaudiozid Ag2,0-4,0
Rebaudiozid Cg1,0-2,0
Dulkozidg0,4-0,7
Argining0,45
Lizing0,70
Histiding1,13
Fenilalaning0,77
Leucing0,98
Metioning1,45
Valing0,64
Treoning1,13
Izoleucing0,42
Aspartatg0,37
Sering0,46
Glutaminska kiselinag0,43
Proling0,17
Glicing0,25
Alaning0,56
Cisteing0,40
Tirozing1,08

Nutritivna vrijednost

Novijim analitičkim metodama, otkriveno je više različitih vrsta steviol glikozida, neglikolidnih diterpena, triterpena, polifenola (pirogalol, flavona i flavana), fitosterola (b-sitosterol, stigmasterol, lanosterol) te različitih hlapljivih spojeva i 2 antinutrijenta (oksalna kiselina i tanini). Za sve navedene komponente smatra se da imaju značajnu fiziološku ulogu u ljudskom tijelu.[13-15]

Najatraktivnije biološke aktivne komponente stevije su njeni glikozidi. Trenutno je poznato da stevija sadrži smjesu slatkih diterpenskih glikozida u udjelu 4-20% suhe tvari lista. Prisutni diterpeni su: steviozid (4-13% suhe tvari), steviolbiozid (u tragovima), rebaudiozid A (2-4% suhe tvari), rebaudiozid B (u tragovima), rebaudiozid C (1-2% suhe tvari), rebaudiozid D, E i F (u tragovima) i dulkozid A (0,4-0,7% suhe tvari). Sama količina ukupnih steviol glikozida ovisi o vrsti, uvjetima rasta biljke te adaptaciji na moderne tehnike uzgoja. Slatkoća steviol glikozida povećava se količinom vezanih ugljikohidrata na aglikon steviol, no istovremeno se smanjuje i njegov udio u biljnom materijalu. Prinosi ta dva spoja iz suhog lišća mogu biti od 5 do 22% za steviozid i 25-54% za rebaudiozid A. U prosjeku slatkoća steviol glikozida je veća oko 300, a rebaudiozida oko 250-300 puta od saharoze. Rebaudiozid uvelike pridonosi ugodnom slatkom okusu stevije, dok sam steviozid katkad može dati gorak okus.[13,15-19]

Danas su poznati i drugi spojeva iz skupine neglikozidnih diterpena (diterpeni labdan tipa, sterebini A do N, austroinulin), polifenola (pirogalol, 24 klorogenske kiseline, flavonola i flavona), vitamina (folna i askorbinska kiselina, riboflavin, piridoksin, niacin i tiamin), fitosterola (β-sitosterol, stigmasterol,lanosterol), triterpena (β-amirin), hlapljivih spojeva (9 ugljikovodika i 4 alifatskih alkohola).[13]

Konzumni oblici

Stevija je zbog svojih fizikalno-kemijskih funkcija pronašla mjesto i u prehrambenoj industriji. Na tržištu se može naći kao prehrambeni aditiv ili sladilo u različitim proizvodima u obliku zelenog praha iz sušenih listova, bijelog praha dobivenog depigmentacijom zelenog praha i kao otopina dobivena ekstrakcijom steviozida i rebaudiozida A iz zelenog praha.[1,9,20]

Prvenstveno se koristi zbog svoje niske kalorijske vrijednosti, od svega 2,4 kcal/g, te izrazite slatkoće u usporedbi s drugim komercijalnim sladilima. Zbog sposobnosti vezanja vode korisna je kod pripreme hrane poput juha, bujona, lisnatih i pečenih proizvoda. Također, zbog mogućnosti stabiliziranja emulzije bitna i za proizvodnju torti, gotovih proizvoda od dizanog tijesta, mliječnih proizvoda, smrznutih deserata i slično. Isto tako istakla se i njena dobra podnošljivost visokih temperatura pri kojima ne podliježe posmeđivanju niti karamelizaciji.[1,8,9]

Utjecaj na zdravlje

Brojna istraživanja na ljudski i životinijskim modelima te ponešto kliničkih studija govore o hipoglikemijskom učinku ekstrakta stevije (steviozid, steviol i rebaudozid A), njegovom mogućem učinku na smanjenje glukoze u krvi te poticanju sinteze inzulina. Smatra se da steviol smanjuje apsorpciju glukoze tako što smanjuje sadržaj adenozin trifosfata (ATP) u mukozi crijeva i mijenja morfologiju apsorpcijskih crijevnih stanica. Smanjenje ATP-a je posljedica smanjenja aktivnosti enzima u mitohondrijima crijeva na razini fosforilacije. Smanjenje apsorpcije glukoze iz crijeva može negativno djelovati u zdravih ljudi. Ovo istraživanje se provodilo na hrčcima kao test sustavu, a aplicirane su koncentracije 1-5mM, što je izrazito veće od ADI vrijednosti koju je preporučila EFSA (2010) jer u 4 mg/kg TM steviozida maksimalna koncentracija steviola iznosi oko 20 μM. Također, prikazan je učinak steviozida na sintezu glukoze u skupinama štakora s izazvanim dijabetesom tipa 1 i tipa 2. Hipoglikemijski učinak steviozida kod štakora s dijabetesom tipa 1 posljedica je njegovog inhibitornog učinka na enzim fosfoenolpiruvat-karboksil kinazu, koji regulira glukoneogenezu kontrolirajući sintezu glukoze u jetri. Uloga steviozida u povećanju inzulinske osjetljivosti bila je istraživana u štakora pri čemu je oralni pripravak ekstrakta značajno poboljšao inzulinsku osjetljivost.  Time se prikazalo blagotvorno djelovanje na metabolizam glukoze stimulacijom sekrecije inzulina. Broj kliničkih studija koje bi procijenile učinak ekstrakta stevije i steviozida na razinu glukoze u krvi za sada je malo stoga je potrebno posvetiti veliku pažnju pri određivanju aktivnih spojeva i određivanju mehanizma djelovanja kod ljudi, prije korištenja steviozid kao lijeka u liječenju dijabetesa.[15,21-24]

Antihipertenzivni učinak steviozida, također, je istraživan na životinjskim modelima i manjim kliničkim studijama. Smatra se da steviozid inhibirajući influks kalcija dovodi do vazodilatacije i posljedično time do smanjenja ukupnog perifernog otpora što rezultira smanjenjem arterijskog tlaka.[25-31]

Dostupni sumirani toksikološki podaci odnose se na sirovi, pročišćeni ekstrakt ili čisti steviozid te nisu relevantni za procjenu opasnosti. Isto tako dosadašnjim metodama nije bilo moguće odrediti točni sastav i porijeklo biljke. Također, nema podatak o alergijskim učincima no smatra se da može izazvati alergijsku reakciju kod ljudi osjetljivih na biljke iz porodice Asteraceae (krizantema).[32]

Zakonodavstvo

Znanstveni odbor za Europsku komisiju 1997. godine je zaprimio zahtjeva za stavljanje suhog lišća biljke Stevia rebudiana na tržište kao nove hrane. S obzirom da je list stevije složenog kemijskog sastava te je izrazito dugotrajan i skup proces dokazivanja da ne šteti zdravlju 1999. godine zahtjev je odbijen s objašnjenjem da nije dovoljno podataka koji bi jamčili potpunu neškodljivost za zdravlje tog proizvoda .[33,34]

Odlukom Europske komisije 22. veljače 2000., člankom 1., odbija se stavljanje biljke Stevia rebaudiana i njezinog suhog lišće na tržište kao hrana ili sastojak hrane (EC, 2000), budući da ju je uredba Europske komisije svrstala u novu hranu. EFSA je tijekom godina provodila mnoge toksikološke studije o utjecaju steviozida i rebaudiozida A na zdravlje. EFSA-in panel za prehrambene aditive i prirodne tvari izrazio je mišljenje o sigurnosti steviol glikozida u svrhe korištenja kao prehrambenog aditiva te je zaključeno da steviol glikozidi (rebaudiozid A i stevizoid) nisu kancerogeni, genotoksični niti reproduktivno toksični. Također, ustvrdili su i vrijednost prihvatljivog dnevnog unosa (ADI) od 4 mg/kg TM na dan. Kroz 2011. godinu EFSA je napravila procjenu izloženosti steviol glikozida u svrhu korištenja kao prehrambene aditive za djecu i odraslu populaciju. Uredbom komisije br 1131/2011 dopunjuje se prilog Uredbe (EZ) br. 1333/2008 Europskog panela i Vijeća kojom steviol glikozid postaje prehrambeni aditiv u skupini sladila dozvoljen u određenim kategorijama hrane s navedenim maksimalnim količinama i ograničenjima za uporabe. Uredbom 872/2012 koja se primjenjuje od 22. travnja 2013. dozvoljeno je korištenje glikozida rebaudiozida kao tvari arome u hrani. No danas, još uvijek, je na snazi odluka komisije iz 2000. te se na europsko tržište ne mogu stavljati ni biljka ni sušeno lišće stevije.[33-41]

Pravilnikom o dodacima prehrani biljka Stevia rebaudiana Bertoni navedena je na listi dozvoljenih biljnih vrsta (Prilog III), iz čega proizlaze i mogućnost njenog legalnog korištenja u smjesi ostalih dozvoljenih biljnih vrsta kako propisuje pravilnik. Prema Pravilniku o izmjenama i dopunama pravilnika o prehrambenim aditivima steviol glikozid se nalazi na listi dopuštenih sladila i ima broj E 960. Navedeni proizvodi moraju biti označeni sukladno Pravilnikom o označavanju, reklamiranju i prezentiranju hrane. Radno tijelo Hrvatske agencije za hranu izrazilo e mišljenje o uporabi proizvoda koji se dobivaju od sušenog lišća biljke Steva rebaudiana te su zaključili da slijedom svih navedenih činjenica o složenom kemijskom sastavu biljke, kao i dostupnih znanstvenih spoznaja o djelovanju i mogućoj primjeni, još uvijek nema dovoljno dokaza o sigurnoj uporabi osušenih listova biljke Stevia rebaudiane Bertoni kao monodroge u prehrani. [15,42,43]

Literatura

  1. Mishra, P.K., Singh, R., Kumar, U., Prakash, V. (2010) Stevia Rebaudiana – A magical sweetener. Global J. Biotech. & Biochem. 5, 62-74.
  2. Goyal, S., Samsher & Goyal, R. (2010) Stevia (Stevia rebaudiana) a bio-sweetener: A review. J. Food Sci. Nutr. 61, 1-10.
  3. Madan, S., Ahmad, S., Singh, G.N., Kohli, K., Kumar, Y., Singh, R., Garg, M. (2010) Stevia rebaudiana (Bert.) Bertoni – a riview. Indian J. Nat. Prod. Resour. 1 (3), 267-286.
  4. Kumar Yadav, A., Singh, S., Dhyani, D., Ahuja, P.S. (2011) A review on the improvement of stevia [Stevia rebadeiana (Bertoni)]. J. Plant. Sci. 91, 1-27.
  5. Singh, S., Rao, G. (2005) Stevia: the herbal sugar of 21st century. Sugar Tech. 71, 17-24.
  6. ITIS (2015) Integrated taxonomy information system. http://www.itis.gov/
  7. Serio, L. (2010) La Stevia rebaudiana, une alternative au sucre. Phytothérapie 8, 26–32.
  8. Savita, S., Sheela, K., Sunanda, S., Shankar, A., & Ramakrishna, P. (2004) Stevia rebaudiana – A functional component for food industry. Hum. Ecol. 15, 261–264.
  9. Abou-arab, A.E., Abou-Arab, A., Abu-Salem, M.F. (2010) Physico-chemical assessment of natural sweetners steviosides produced from Stevia rebaudiana Bertoni plant. J. Food Sci. 4 (5), 269-281.
  10. Kaushik, R., Pradeep, N., Vamshi, V., Geetha, M., Usha, A. (2010) Nutrient composition of cultivated Stevia rebaudiana leaves and the influence of polyphenols and plant pigments on sensory and antioxidant propreties of eaf extracts. Food Sci. Technol. 47, 27-33.
  11. Tadhani, M., Subhash, R. (2006) Preliminary studies on Stevia rebaudiana leaves: proximal composition, mneral analysis and phyochemical screening. Med. Sci. 6, 321-326.
  12. Kim, I., Yang, M., Lee, O., & Kang, S. (2011) The antioxidant activity and the bioactive compound content of Stevia rebaudiana water extracts. Wiss. Technol. 44, 1328–1332.
  13. Lemus-Mondaca, R., Vega-Galvez, A., Zura-Bravo, L., A-Hen, K. (2012) Stevia rebaudiana Bertoni, source of high-potency natural sweetener: A comprehensive review on the biochemical, nutritiona and functional aspects. Food Chem 132, 1121-1132.
  14. Wӧlwer-Rieck, U. (2012) The leaves of Stevia rebaudiana (Bertoni), their constituents and the analyses thereof: a review. Agri. Food Chem. 60, 886-895.
  15. HAH (2013) Znanstveno mišljenje i uorabi proizvoda koji se dobivaju od sušenog lista biljke Stevia rebaudiana HAH – Hrvatska agencija za hranu, Osijek.
  16. Genus, J.M.C. (2003) Stevioside. Phytochemistry 64, 913-921.
  17. Kovylyaeva, G., Bakaleinik, G., Strobykina, I., Gubskaya, V., Sharipova, R., Alefonsov, V. (2007) Glycosides from Stevia rebaudiana. Natur. Comp. 43, 81-85.
  18. Crammer, B., Ikan, R. (1987) Progress int he chemisty and progress oft he rebaudiosides. U: Developments in Sweeteners (Grenby, T., izd.), Elsevier Applied Science, London, str. 45-64.
  19. Mitchell, H.L. (2006) Sweeteneres and sugar alternative sin food technology, Blackwell Publishing Ltd., Oxford, str. 341-347.
  20. Brandle, A., Starratt, A.N., Gjizen, M. (1998) Stevia rebaudiana: its agricultural, biological and chemical propreties. J. Plant Sci. 78 (4), 527-536.
  21. Toskulkao, C., Sutheerawatananon, M., Piyachaturawat, P. (1995) Inhibitory effect of steviol, a metabolite of stevioside, on glucose absorption in everted hamster intestine in vitro. Toxicology Letters 80, 153-159.
  22. EFSA (2010) Scientific opinion: scientific opinion on the safty of steviol glycosides from the propose uses as a food additive. EFSA – European Food Safty Authorty. EFSA Journal 8(4):1537.
  23. Chen, T.H., Chen, S.C., Chan, P., Chu, Y.L., Yang H.Y., Cheng, J.T. (2005) Mechanism of the hypoglycemic effect of stevioside, a glycoside of Stevia rebaudiana. Planta Med. 71, 108–113.
  24. Elliott, S.S., Keim, N.L., Stern, J.S., Teff, K., Havel, P.J. (2002) Fructose, weight gain, and the insulin resistance syndrome. J. Clin. Nutr. 76, 911–922.
  25. Jeppesen, P.B., Gregersen, S., Rolfsen, S.E., Jepsen, M., Colombo, M., Agger, A., Xiao, J., Kruhøffer, M., Orntoft, T., Hermansen, K. (2003) Antihyperglycemic and blood pressure-reducing effects of stevioside in the diabetic Goto-Kakizaki rat. Metabolism 52, 372-8.
  26. Hsu, Y.H., Liu, J.C., Kao, P.F., Lee, C.N., Chen, Y.J., Hsieh, M.H., Chan, P. (2002) Antihypertensive effect of stevioside in different strains of hypertensive rats. Zhonghua Yi Xue Za Zhi (Taipei) 65, 1-6.
  27. Chan, P., Tomlinson, B., Chen, Y.J., Liu, J.C., Hsieh, M.H., Cheng, J.T. (2000) A double-blind placebo-controlled study of the effectiveness and tolerability of oral stevioside in human hypertension. J. Clin. Pharmacol. 50, 215–220.
  28. Chan, P., Xu, D.Y., Liu, J.C., Chen, Y.J., Tomlinson, B., Huang, W.P. (1998) The effect of stevioside on blood pressure and plasma catecholamines in spontaneously hypertensive rats. Life Sci. 63,1679–1684.
  29. Melis, M.S, Sainati, A.R. (1991) Effect of calcium and verapamil on renal function of rats during treatment with stevioside. J Ethnopharmacol. 33, 257-62.
  30. Melis, M.S., (1996) A crude extract of Stevia rebaudiana increases the renal plasma flow of normal and hypertensive rats. J. Med. Biol. Res. 29, 669-75.
  31. Melis, M.S., Sainati, A.R. (1991a) Participation of prostaglandins in the effect of stevioside on rat renal function and arterial pressure. J. Med. Biol. Res. 24, 1269-76.
  32. WHO Food Additives Series (World Health Organization Joint FAO/WHO Expert Committee on Food Additives (JECFA). http://whqlibdoc.who.int/publications/2006/9241660546_eng.pdf., 1.10.2009.
  33. EC (1997) Regulation (EC) No. 258/97 of the European Parliament and of the Council of 27 Jnuary 1997 concerning novel food and novel food ingridents. O.J. L 43, 14.02.1997., str. 1-7.
  34. EC (1999) Scientific Committee on food. Opinion od Stevia rebaudiana Bertoni plants and leavse. <http://europa.eu.int/comm/dg24/health/sc/scf/indeks_en.html>.
  35. EC (2001) Commission directive (EU) No 36/2001 of 16 May 2001, O.J. L 164, 20.06.2001.
  36. EC (2000) Commission decisino of 22 February 2000. O.J. L61, 08.03.2000., str. 14.
  37. EC (2008) Regulation (EC) No 1333/2008 of the Europian Parliment and the Council of 16 December 2008 on food additives. O.J. L354, 31.12.2008., str. 16.
  38. EC (2011) Commission Regulation (EU) No 1131/2011 of 11 November 2011, O.J. L295/205, 12.11.2011.
  39. EC (2012) Regukation (EU) No 872/2012 of 1 October 2012. O.J. L267/1, 02.10.2012.
  40. EFSA (2010) Scientific opinion: scientific opinion on the safty of steviol glycosides from the propose uses as a food additive. EFSA – European Food Safty Authorty. EFSA Journal 8(4):1537.
  41. EFSA (2011) Statement of EFSA: Revised exposure assessment for steviol glycosides for the proposed uses as food additive. EFSA Journal 9(1):1972.
  42. Pravilnik o dodacima prehrani (2011) Narodne novine 46, Zagreb.
  43. Pravilnik o označavanju, reklamiranju i prezentiranju hrane (2011) Narodne novine 63, Zagreb.