Fizikalno-kemijska svojstva

Jod je kemijski element s kemijskim simbolom I i atomskim brojem 53. Pripada skupini halogenih elemenata (17. ili VII B skupina), koji izravno s metalima daju soli. Jod je nemetal atomske mase 126.91 gmol-1, temperature vrelišta 183,0 ºC, a temperature tališta 113,6 ºC. Prema količini u Zemljinoj kori (oko 0,5 ppm), jod je relativno rijedak element, a u malim se koncentracijama nalazi u stijenama i mineralima. Sadržaj joda u tlu varira, a najviše ga ima u priobalnim područjima oceana, manje u nizinskim kopnenim predjelima, a najmanje u brdskim i planinskim predjelima kontinentalne unutrašnjosti. Najznačajniji mineral joda je čilska salitra (natrijev nitrat) koja sadrži i 0,05 do 0,1 % joda u obliku NaIO3 i Ca(IO3)2. Jod se također nalazi u morskoj vodi i to u značajno većim količinama, prosječno 230 ppm. Općenito, jod u spojevima ima oksidacijski broj -1, +1, +5 i +7, ali najstabilnije stanje je -1. Pri sobnoj temperaturi, tj. pri standardnim uvjetima, jod se nalazi u obliku gotovo crnih kristala, tj.  ljuski metalnog sjaja. U navedenom obliku, jod ima malu električnu vodljivost, koja raste s porastom temperature, dok vodljivost tekućeg joda opada s temperaturom. Zagrijavanjem, kristali joda lako sublimiraju čime nastaju ljubičaste pare koje se sastoje od molekula joda. Boja otopine joda ovisi o otapalu, pa tako smeđe otopine nastaju otapanjem joda u etanolu (jodna tinktura), eteru, acetonu i tekućem SO2, dok crvenosmeđe otopine nastaju npr, otapanjem u benzenu, a ljubičaste otopine nastaju otapanjem joda u ugljikovu disulfidu (CS2), ugljikovu terakloridu (CCl4) i kloroformu. Jod je slabo topljiv u vodi, a vodena otopina joda je smeđe boje. Topljivost se joda u vodi povećava u prisutnosti jodid-iona (I) zbog stvaranja trijodid-iona (I3-), uz promjenu boje iz smeđe u tamnocrvenu. Karakteristično za jod jest da s otopinom škroba daje tamno plavo obojenje. U ljudskom organizmu jod se nalazi većinom u štitnoj žlijezdi gdje je sastavni dio hormona tiroksina (C15H11O4NI4).  Najteži je esencijalni element koji ima biološku funkciju (samo je volfram teži, a kojeg koriste neke bakterije). Elementarni se jod može dobiti iz morskih algi i morskih trava, iz čilske salitre, iz izvora slanih voda i iz emulzija koje izlaze na površinu iz naftnih bušotina. Pomanjkanje joda u prehrani nadoknađuje se jodiranjem kuhinjske soli pri čemu se u sol dodaje oko 0,01 % natrijeva jodida (NaI). Poznati antiseptik je jodna tinktura u kojoj je u etilnom alkohlu otopljeno 3 do 7 % joda, a može se dodati još i 5 % kalijeva jodida (KI) zbog poboljšanja stabilnosti otopine. Zanimljivo je napomenuti da se srebrov jodid (AgI) upotrebljava za umjetno izazivanje kiše i sprječavanje tuče.[1-7]

"Literatura"

1. Filipović, I., Lipanović, S. (1995) Opća i anorganska kemija: II. Dio kemijski elementi i njihovi spojevi, Školska knjiga, Zagreb.

2. Emsley, J. (2001) Vodič kroz elemente, (preveli Černi, I., Trbojević, D.), Izvori d.o.o., Zagreb.

3. Berdanier, C.D. (1998) Advanced Nutrition: Micronutrients, CRC Press, Boca Raton.

4. Kovačević, LJ., Žugaj, I. (1996) Kemijski elementi, Media Sci, Zagreb.

5. Caballero, B. (2003) Encyclopedia of food sciences and nutrition, Academic Press, London.

6. Medić-Šarić, M., Buhač, I., Bradamante, V. (2000) Vitamini i Minerali: Istine i Predrasude, Hoffman LaRoche, Zagreb.

7. Chang, R. (1991) Chemistry, McGraw-Hill, New York.