Izvori

Hrana

Kalij je široko zastupljen u hrani, ali su najbolji izvori ovog minerala voće i povrće. Od voća, dobrim izvorima kalija smatraju se banane, šljive, grožđice, kokos, marelice, avokado, dinja, grejp, smokve, kiwi, mango, naranče, kruške, jagode, papaja i lubenica, dok od povrća, dobrim izvorima kalija smatraju se slatki krumpir, brokula, krumpir, špinat, šparoga, rajčica, repa i tikvice. Kalija ima u mesu i ribi te grahu, suncokretovim sjemenkama, orašastim plodovima, gljivama i leći. Mlijeko i mliječni proizvodi su također dobri izvori kalija. Kalij se zbog svoje visoke topljivosti u vodi općenito dobro apsorbira, čak i do 90 %, i to iz većine hrane u kojoj se nalazi. Obradom hrane, kuhanjem, namakanjem i konzerviranjem gube se značajne količine kalija, zbog ispuštanja ovog minerala iz hrane. Sirovo povrće je bolji izvor kalija, jer se tijekom obrade takve hrane često dodaje sol, tj. natrjev klorid, čime se narušava omjer kalija i natrija. Također, u neobrađenoj hrani, kalij se nalazi zajedno s organskim anionima, kao što je npr. citrat, koji se u tijelu pretvaraju u bikarbonate. Bikarbonati djeluju kao puferi, tj. neutraliziraju nekarbonske kiseline iz hrane, kao što je sumporna kiselina koja nastaje iz aminokiselina koje sadrže sumpor, a koje se nalaze u mesu i drugoj hrani  bogatoj proteinima. S obzirom da obrađena hrana gubi kalij, često joj se dodaje kalijev klorid, no klorid ne može djelovati kao pufer, što je drugi razlog zašto je sirova hrana bolji izvor kalija.^[1-8]

Dodaci prehrani i obogaćivanje hrane

Kalij se u dodacima prehrani javlja u obliku kalijeva klorida, kalijeva citrata, kalijeva glukonata, kalijeva bikarbonata i kalijeva orotata. Navedene soli se nalaze u obliku tableta, kapsula, šumećih tableta, prašaka i otopina. Kalijev klorid se uzima kao zamjena za sol, ali i kod liječenja hipokalijemije uzrokovane gubitkom kalija zbog npr. primarnog i sekundarnog hiperaldosteronizma, nedostatka magnezija, kroničnog proljeva i sl. Također, uzima se i u slučaju sprječavanja hipokalijemije tijekom terapije diureticima (tiazidi, diuretici Henleove petlje), a uzima ga i starija populacija koja obično ima nedostatan unos kalija hranom. Kalijev klorid je i prehrambeni aditiv s oznakom E508, koji se koristi kao prirodno sredstvo za pojačavanje okusa i kao tvar za želiranje. Drugi prehrambeni aditivi s kalijem uključuju kalijeve citrate, oznake E332, koji su prirodna sredstva za reguliranje kiselosti, stabilizatori te antioksidansi, a dopušteni su u ekološkoj proizvodnji hrane. Kalijevi karbonati, oznake E501, su prirodna sredstva za reguliranje kiselosti, tvari za rahlenje i  stabilizatori. Poznatiji su kao potaša, a tradicionalno se upotrebljavaju u proizvodnji medenjaka te su također dopušteni u ekološkoj proizvodnji namirnica. Kalijev laktat, oznake E326, je prirodno sredstvo za reguliranje kiselosti, emulgatorska sol i učvršćivač, dok kalijev hidroksid, oznake E525, je umjetni regulator kiselosti, a poznat je i kao kaustična potaša te je dopušten u ekološkoj proizvodnji hrane. Navedeni prehrambeni aditivi se smatraju bezopasnima i koriste se u bezalkoholnim osvježavajućim napicima, mlijeku u prahu, preljevima, steriliziranim i pasteriziranim proizvodima od voća i povrća, pekarskim proizvodima, mliječnim proizvodima, majonezi, umacima, prašku za puding, instant-čajevima, koncentratima za juhe i umake, začinima, senfu i dr. Acesulfam K te kalijeve soli ciklamata i saharina se koriste kao umjetna sladila. Prema pravilniku o hrani obogaćenoj nutrijentima (dodavanje vitamina, minerala i drugih tvari hrani) oblici kalija koji se smiju dodavati hrani su kalijev fluorid, kalijev bikarbonat, kalijev karbonat, kalijev klorid, kalijev citrat, kalijev glukonat, kalijev glicerofosfat, kalijev laktat, kalijev hidroksid i kalijeve soli ortofosforne kiseline.^[1-9]