Metabolizam

Apsorpcija

Magnezij se apsorbira u tankom crijevu, pa se tako male količine magnezija apsorbiraju aktivnim transportom, dok se veće doze magnezija apsorbiraju pasivnom difuzijom. Apsorbira se u prosjeku 50 % unešenog magnezija, a povećava se s smanjenjem unešene količine, odnosno smanjuje s povećanjem unešene količine. Fitati i oksalati ometaju apsorpciju magnezija, a veće količine neapsorbiranih masnih kiselina vežu magnezij i stvaraju se sapuni koji se izlučuju fecesom. Drugi minerali, posebno kalcij i fosfor, mogu ometati apsorpciju magnezija, a apsorpciju poboljšavaju fruktoza, laktoza i vitamin D. Pojedina istraživanja pokazuju da proteini ili poboljšavaju apsorpciju ili mijenjaju zadržavanje magnezija u organizmu. Nekoliko hormona utječe, ali ne regulira metabolizmom magnezija. Paratiroidni hormon tako povećava apsorpciju magnezija, smanjuje njegovo izlučivanje i pojačava njegovu resorpciju iz kostiju, čime se povećavaju koncentracije magnezija u plazmi.[1-10]

Transport

U plazmi je većina magnezija (50 % – 55 %) u nevezanom, tj. slobodnom obliku, dok je oko 33 % vezano za proteine, a 13 % stvara komplekse s citratom, fosfatom, sulfatom ili drugim ionima. Od 33 % magnezija vezanog za proteine, oko 65 % je vezano za albumin, a ostatak je većinom vezan za globuline, kojima se prenosi do stanica. Koncentracje magnezija  plazmi se održavaju u rasponu od 1,6 do 2,2 mg dL−1, a ovise o apsorpciji, izlučivanju i transmembranskom toku kationa, a manje o hormonskoj regulaciji. Unutar stanice magnezij se ne raspoređuje ravnomjerno, a više od 80 % staničnog magnezija je u vezanom obliku.[1-10]

Izlučivanje

Magnezij se izlučuje urinom, znojem i fecesom, no većina se magnezija reapsorbira. Naime, homeostaza magnezija je regulirana procesom filtracije i reapsorpcije u bubrezima. S obzirom da je oko 30 % magnezija u plazmi vezano za proteine, oko 70 % magnezija se može filtrirati u bubrezima. Oko 3,5 % filtririanog magnezija se izlučuje urinom, a ostatak se reapsorbira. Prosječno se dnevno izluči oko 100 mg magnezija urinom, između 25 i 50 mg fecesom, a znojenjem oko 15 mg.[1-10]

Skladištenje

Odrasli organizam sadrži između 22 i 26 g magnezija. Više od 60 % magnezija se nalazi u kostima, oko 27 % se nalazi u mišićima, 6 % do 7 % se nalazi u drugim stanicama, dok se manje od 1 % nalazi izvan stanica. Od ukupne količine magnezija koja se nalazi u kostima, 30 % je raspoloživo za održavanje koncentracija magnezija u organizmu. Slobodan, nevezan magnezij nalazi se u manjim količinama u stanici, jer je većina magnezija vezana na spojeve kao što su ATP, citrat, proteini, RNA, DNA ili se nalazi u mitohondriju i endoplazmatskom retikulumu.

"Literatura"

1. Maguire, M.E., Cowan, J.A. (2002) Magnesium chemistry and biochemistry. BioMetals. 15, 203–210.

2. Standing Committee on the Scientific Evaluation of Dietary Reference Intakes, Food and Nutrition Board, Institute of Medicine (1997) Dietary reference intakes for calcium, phosphorus, magnesium, vitamin D and fluoride, National Academy Press, Washington.

3. Grooper, S.S., Smith, J.L., Groff, J.L. (2009) Advanced nutrition and human metabolism, Wadsworth Cengage Learning, Belmont.

4. Berdanier, C.D. (1998) Advanced Nutrition: Micronutrients, CRC Press, Boca Raton.

5. Caballero, B. (2009) Guide to Nutritional Supplements, Elsevier, Oxford.

6. DiSilvestro, R. (2005) Handbook of Minerals As Nutritional Supplements, CRC Press, Boca Raton.

7. Wester,P.O. (1987) Magnesium. Am. J. Clin. Nutr. 45, 1305-1312.

8. Cowan, J. A. (1995) Biological Chemistry of Magnesium, VCH Publishers, Columbus.

9. Ebel, H., Gunther, T. (1980) Magnesium metabolism: a review. J. Clin. Chem. Clin. Biochem.18, 257–270.

10. Swaminathan; R. (2003) Magnesium Metabolism and its Disorders. Clin. Biochem. Rev. 24, 47–66.