Toksičnost

Visoke su doze selena toksične, a obično se mogu unijeti u organizam pretjeranim uzimanjem dodataka prehrani sa selenom, pretjeranim unosom hrane koja je bogata ovim mineralom i u slučaju rada u određenim industrijama (rudari, metalurgija). Na primjer, brazilski oraščići sadrže veće količine selena, pa ih se preporuča uzimati rijetko i u manjim količinama. Respiratorni simptomi toksičnosti selena uključuju kašalj, zadah po češnjaku (zbog nastanka dimetilselenida), bronhitis, bronhijalnu pneumoniju, pulmonarni edem, dok gastrointestinalni su simptomi mučnina, povraćanje, proljev, grčevi i gorko-metalni okus u ustima s podrigivanjem. Uobičajeni rani simptomi toksičnosti selena uključuju lomljivu kosu i nokte te gubitak kose, dok neurološki simptomi uključuju umor, razdražljivost, ravnodušnost, emocionalnu nestabilnost i parestezije. Trovanje selenom može rezultirati cirozom jetre i smrću. Gornja granica podnošljivosti za selen za odrasle osobe iznosi 400 μg na dan. Istraživanja pokazuju da je zapravo maksimalna sigurna doza oko 800 μg na dan (15 μg po kilogramu tjelesne težine), ali je doza od 400 μg općeprihvaćena da bi se izbjeglo stvaranje neravnoteže hranjivih tvari u organizmu. Naime, pretjeran unos selena ometa apsorpciju i uporabu cinka, smanjuje zalihe željeza u tkivima i povećava razine bakra u srcu, jetri i bubrezima. Simptomi obično nestaju nakon normalizacije razina selena. Kronično trovanje selenom ili selenoza rijetka je pojava koja se razvija dugotrajnijim uzimanjem manjih doza selena, kada su količine selena u krvi veće od 100 μg dL-1. Uobičajeni simptomi kronične selenoze uključuju alopeciju, mučninu, povraćanje, proljev, umor, paresteziju, hiperrefleksiju, a napretkom selenoze javlja se paraliza i slabljenje kognitivnih funkcija. Na primjer, klinički značajna toksičnost selena zabilježena je prilikom uzimanja dodataka prehrani sa selenom koja su ga sadržavala u odzama od 27,3 mg po tableti zbog pogreške u proizvodnji. Akutna selenoza je također rijetka, a javlja se npr. u slučaju unosa selena u obliku otopine, tzv. plavog ulja koji se koristi tijekom konzerviranja oružja (zaštita od hrđanja). Simptomi koji se tada javljaju uključuju hipotenziju, tahikardiju, gastrointestinalne (mučnina, povraćanje, proljev) i neurološke poremećaje (tremor, zbunjenost, delirij, koma), sindrom akutnog respiratornog distresa, srčani udar i zatajenje bubrega. Autopsijom se u takvom slučaju nalazi nekroza crijeva i bubrega, kardiomiopatija i plućni edem. Elementarni selen i većina metalnih selenida imaju relativno nisku toksičnost zbog njihove niske biološke raspoloživosti. Međutim, selenati i seleniti su izrazito toksični s oksidativnim djelovanjem sličnim onom koji ima arsenov trioksid. Organski oblici selena, kao što su dimetil selenid, selenometionin, selenocistein i metilselenocistein, imaju visoku biološku raspoloživost i toksični su u velikim dozama.[1-11]

"Literatura"

1. Koller, L.D., Exon, J,H. (1986) The two faces of selenium-deficiency and toxicity are similar in animals and man. Can. J. Vet. Res. 50, 297-306.

2. FAO/WHO (2001) Human Vitamin and Mineral Requirements, Online: ftp://ftp.fao.org/docrep/fao/004/y2809e/y2809e00.pdf.

3. Grooper, S.S., Smith, J.L., Groff, J.L. (2009) Advanced nutrition and human metabolism, Wadsworth Cengage Learning, Belmont.

4. Berdanier, C.D. (1998) Advanced Nutrition: Micronutrients, CRC Press, Boca Raton.

5. Caballero, B. (2003) Encyclopedia of food sciences and nutrition, Academic Press, London.

6. Kroner, Z. (2011) Vitamins and Minerals, Greenwood, Santa Barbara.

7. DiSilvestro, R. (2005) Handbook of Minerals As Nutritional Supplements, CRC Press, Boca Raton.

8. Standing Committee on the Scientific Evaluation of Dietary Reference Intakes, Food and Nutrition Board, Institute of Medicine (2000) Dietary reference intakes for vitamin C, vitamin E, Selenium and Carotenoids, National Academy Press, Washington.

9. MacFarquhar, J.K., Broussard, D.L., Melstrom, P. i sur. (2010) Acute selenium toxicity associated with a dietary supplement. Arch. Intern. Med. 170, 256-261.

10. Wilber, C.G. (1980) Toxicology of selenium: a review. Clin. Toxicol. 17, 171-230.

11. Nuttall, K.L. (2006) Evaluating Selenium Poisoning. Ann. Clin. Lab. Sci. 4, 409-420.