Toksičnost
Istraživanja pokazuju da je vitamin B12 općenito netoksičan u većim količinama, odnosno nisu zabilježene nikakve značajne nuspojave ili bilo kakav štetan učinak velikih doza ovog vitamina. Vitamin B12 je topljiv u vodi, a apsorpcija, pri fiziološkim dozama koje se javljaju u hrani, je ograničena te se svaki višak vitamina B12 izlučuje. Također, smatra se da je otpuštanje cijanida toksikološki neznačajno. Doze od 1 mg dnevno intravenozno primijenjenog vitamina B12 kroz period od 1 godine nisu imale nikakve nuspojave, a doze od 1 mg dva puta tjedno oralno primijenjenog vitamina B12 kroz period od 3 godine također nemaju nikakve nuspojave. Intramuskularne doze od 1 do 5 mg se također nisu pokazale toksičnima. Točnije, nisu dokumentirane nikakve nuspojave prilikom uzimanja cijanokobalamina u dozama od 4,5 mg dnevno kroz period od 2 tjedna, 2,0 mg dnevno kroz period od 1 godine niti 1,0 mg dnevno kroz period od nekoliko godina. Također, nisu dokumentirane nikakve nuspojave prilikom uzimanja hidroksokobalamina u dozi od 0,3 mg dnevno kroz period od 1 godine niti metilkobalamina u dozi od 6,0 mg dnevno tijekom 12 tjedana.[1-9]
Međutim, dokumentirani su pojedinačni slučajevi alergijskih reakcija na vitamin B12 te jedan slučaj pojave kontaktnog dermatitisa. Također, dokumentirana je pojava poremećaja na koži (akne) nakon intravenozne primjene ovog vitamina. Točnije, nakon 12 injekcija 5 mg hidroksokobalamina, ali ne i cijanokobalamina, moguća je pojava akni. Pretpostavlja se da produkti razgradnje nestabilnijeg hidroksokobalamina mogu biti uzrok stvaranja akni. Također, dokumentiran je jedan slučaj pojave akni nakon primjene 100 mg vitamina B6, 100 μg vitamina B12 i 10 000 IU vitamina A te nepoznate količine cinka. Nakon prestanka uzimanja ove kombinacije vitamina zabilježeno je značajno poboljšanje.[1-9]
U oboljelih od megaloblastične anemije liječenje folnom kiselinom (vitamin B9) i vitaminom B12 može rezultirati hipokalemijom. Ovi vitamini potiču staničnu proliferaciju, a s obzirom da je kalij potreban za sintezu novih stanica, može doći do opasno niskih razina kalija u organizmu te je potreban oprez. Također, veće količine folne kiseline mogu zamaskirati nedostatak vitamina B12 u liječenju megaloblastične anemije, bez da utječu na neurološke poremećaje uzrokovane nedostatkom vitamina B12.[1-10]
Cijanid je normalno prisutan u našem tijelu, ali je toksičan te ga organizam pretvara u tiocijanat da bi ga izlučilo iz organizma. Međutim, ako ga je previše (pušenje!) organizam ga se rješava tako što ga veže na kobalamin i izlučuje ga u obliku cijanokobalamina. Iz tog razloga je vitamin B12, u obliku cijanokobalamina, kontraindiciran u slučaju Leberove bolesti, nasljedne bolesti atrofije očnog živca. Međutim, postoje i drugi oblici vitamina B12 koji nisu štetni u ovom slučaju, a pojedina istraživanja pokazuju da je moguće da je nedostatak vitamina B12 zapravo okidač razvoja ove bolesti.[1-11]
"Literatura"
Istraživanja pokazuju da je vitamin B12 općenito netoksičan u većim količinama, odnosno nisu zabilježene nikakve značajne nuspojave ili bilo kakav štetan učinak velikih doza ovog vitamina. Vitamin B12 je topljiv u vodi, a apsorpcija, pri fiziološkim dozama koje se javljaju u hrani, je ograničena te se svaki višak vitamina B12 izlučuje. Također, smatra se da je otpuštanje cijanida toksikološki neznačajno. Doze od 1 mg dnevno intravenozno primijenjenog vitamina B12 kroz period od 1 godine nisu imale nikakve nuspojave, a doze od 1 mg dva puta tjedno oralno primijenjenog vitamina B12 kroz period od 3 godine također nemaju nikakve nuspojave. Intramuskularne doze od 1 do 5 mg se također nisu pokazale toksičnima. Točnije, nisu dokumentirane nikakve nuspojave prilikom uzimanja cijanokobalamina u dozama od 4,5 mg dnevno kroz period od 2 tjedna, 2,0 mg dnevno kroz period od 1 godine niti 1,0 mg dnevno kroz period od nekoliko godina. Također, nisu dokumentirane nikakve nuspojave prilikom uzimanja hidroksokobalamina u dozi od 0,3 mg dnevno kroz period od 1 godine niti metilkobalamina u dozi od 6,0 mg dnevno tijekom 12 tjedana.[1-9]
Međutim, dokumentirani su pojedinačni slučajevi alergijskih reakcija na vitamin B12 te jedan slučaj pojave kontaktnog dermatitisa. Također, dokumentirana je pojava poremećaja na koži (akne) nakon intravenozne primjene ovog vitamina. Točnije, nakon 12 injekcija 5 mg hidroksokobalamina, ali ne i cijanokobalamina, moguća je pojava akni. Pretpostavlja se da produkti razgradnje nestabilnijeg hidroksokobalamina mogu biti uzrok stvaranja akni. Također, dokumentiran je jedan slučaj pojave akni nakon primjene 100 mg vitamina B6, 100 μg vitamina B12 i 10 000 IU vitamina A te nepoznate količine cinka. Nakon prestanka uzimanja ove kombinacije vitamina zabilježeno je značajno poboljšanje.[1-9]
U oboljelih od megaloblastične anemije liječenje folnom kiselinom (vitamin B9) i vitaminom B12 može rezultirati hipokalemijom. Ovi vitamini potiču staničnu proliferaciju, a s obzirom da je kalij potreban za sintezu novih stanica, može doći do opasno niskih razina kalija u organizmu te je potreban oprez. Također, veće količine folne kiseline mogu zamaskirati nedostatak vitamina B12 u liječenju megaloblastične anemije, bez da utječu na neurološke poremećaje uzrokovane nedostatkom vitamina B12.[1-10]
Cijanid je normalno prisutan u našem tijelu, ali je toksičan te ga organizam pretvara u tiocijanat da bi ga izlučilo iz organizma. Međutim, ako ga je previše (pušenje!) organizam ga se rješava tako što ga veže na kobalamin i izlučuje ga u obliku cijanokobalamina. Iz tog razloga je vitamin B12, u obliku cijanokobalamina, kontraindiciran u slučaju Leberove bolesti, nasljedne bolesti atrofije očnog živca. Međutim, postoje i drugi oblici vitamina B12 koji nisu štetni u ovom slučaju, a pojedina istraživanja pokazuju da je moguće da je nedostatak vitamina B12 zapravo okidač razvoja ove bolesti.[1-11]