Izvori

Hrana

Gotovo sva biljna i životinjska hrana sadrži vitamin B2 čija uspješnost apsorpcije iz hrane može biti čak i 90 %. U većini hrane vitamin B2 je prisutan u obliku flavin adenin dinukleotida (eng. Flavine Adenine Dinucleotide, FAD), a u manjim količinama u obliku flavin mononukleotida (eng. Flavine Mononucleotide, FMN). U kravljem, ovčjem i kozjem mlijeku oko 90 % riboflavina je u slobodnom obliku, dok se u većini ostale hrane pojavljuje vezan za proteine. Biološka dostupnost vitamina B2 je veća u životinjskim izvorima, nego u biljnim.[1-3]

Biljni izvori vitamina B2 su: špinat, blitva, brokula, prokulica, šparoge, rajčica, grah, orašasti plodovi, pivski kvasac, integralne žitarice, pšenične klice, soja, gljive i banane.

Životinjski izvori vitamina B2 su: jaja, jetra, bubrezi, mlijeko i mliječni proizvodi (jogurt, sir), riba (posebno losos), janjetina i puretina.

Dodaci prehrani i obogaćivanje hrane

Najčešći oblici vitamina B2 u dodacima prehrani su sam riboflavin i riboflavin-5-fosfat.  Vitamin B2 se obično može naći u multivitaminskim pripravcima i pripravcima B kompleksa. Riboflavin je slabo topljiv u vodi, pa ga se ne koristi u vodenim pripravcima vitamina. Iz tog razloga se češće koristi skuplji, ali topljiviji oblik, riboflavin-5-fosfat ili natrijeva sol riboflavin-5-fosfata.[4-7]

Velik dio (60 %) vitamina B2 se gubi tijekom proizvodnje bijelog brašna (mljevenje žitarica) i upravo iz tog razloga ovim se vitaminom obogaćuje bijelo brašno i pekarski proizvodi da bi se nadoknadili gubici tog vitamina. Obogaćuju se i razna pića, odnosno sokovi, gdje se vitamin B2 obično nalazi zajedno s ostalim vitaminima B kompleksa. Riža se ne obogaćuje ovim vitaminom zbog njegove boje jer se smatra da ne bi bila estetski prihvatljiva kupcima. Međutim, vitamin B2, upravo zbog njegove žute boje, je čest izbor pri odabiru bojila koji se dodaju  u hranu (E101, E101a i E106), jer se smatra aditivom koji ne ugrožava ljudsko zdravlje.[4-7]

"Literatura"

1. Insel, P., Ross, D., McMahon, K., Bernstein, M. (2011) Nutrition, Jones and Bartlett Publishers, Ontario.

2. Ball, G.F.M.(1998) Bioavailability and Analysis of Vitamins in Foods, Chapman & Hall, London.

3. Kanno, C., Kanehara, N., Shirafuji, K. i sur. (1991) Binding Form of Vitamin B2 in Bovine Milk: its concentration, distribution, and binding linkage. J. Nutr. Sci. Vitaminol. 37, 15-27.

4. Gibson, R.S.  (1990) Principles of nutritional assessment, Oxford University Press, Oxford.

5. Whitney, E.N., Rolfes, S.R. (2011) Understanding Nutrition, Wadsworth Cengage Learning, Belmont.

6. McDowell, L.R. (2000) Vitamins in animal and human nutrition, Iowa State University Press, Iowa.

7. Institute of Medicine (U.S.). Standing Committee on the Scientific Evaluation of Dietary Reference Intakes,Institute of Medicine (U.S.). Panel on Folate, Other B Vitamins, and Choline, Institute of Medicine (U.S.). Subcommittee on Upper Reference Levels of Nutrients (1998)Dietary reference intakes for thiamin, riboflavin, niacin, vitamin B6, folate, vitamin B12, pantothenic acid, biotin and choline, National Academy Press, Washington.