Toksičnost

Riboflavin je vitamin topljiv u vodi i njegov se višak izlučuje iz tijela. Istraživanja pokazuju da oralne doze ne pokazuju toksičnost zbog ograničene topljivosti i apsorpcije ovog vitamina te njegovog brzog izlučivanja. Maksimalna apsorpcija oralno primijenjenog vitamina B2 je 27 mg, a transportni sustav potreban za apsorpciju se može zasititi čime se ograničava sama apsorpcija. Prilikom primjene visokih oralnih doza ovog vitamina samo se dio apsorpira, dok se ostatak izlučuje. Upravo iz tog razloga ovaj vitamin općenito nije toksičan niti su zabilježene ikakve nuspojave uzrokovane njime. Visoke doze riboflavina mogu pojačati boju urina, što se naziva flavinurija, no to je potpuno bezopasno.[1-6]

Riboflavin, dakle, nije toksičan kada se primjenjuje oralno, jer njegova slaba topljivost sprječava da se apsorbira u opasnijim količinama, no toksičnost se javlja primjenom riboflavina injekcijama. Istraživanja pokazuju da se riboflavin može, pri ekstremno visokim parenteralnim dozama (300 – 400 mg /kg tjelesne težine), kristalizirati u bubrezima, upravo zbog njegove slabe topljivosti.[1-6]

Međutim, pojedina istraživanja pokazuju da prevelike količine riboflavina u organizmu mogu, pod utjecajem svjetla i ultraljubičastih zraka, uzrokovati probleme koje obično ovaj vitamin sprječava. Naime, nedostatak vitamina B2 se povezuje s rizikom od razvoja katarakte ili sive mrene, koja je karakterizirana zamućenjem leće oka. Paradoks leži u novijim istraživanjima koja su pokazala da visoke razine riboflavina, pod utjecajem svjetlosti, mogu uzrokovati nakupljanje toksičnih spojeva koji oštećuju jetru i stanice, posebno stanice mrežnice oka. Također, nastali spojevi mogu oštetiti vezivno tkivo kože i mogu ometati djelovanje mitohondrija koje rezultira smrću stanice i poticati oštećenja DNA, koje može uzrokovati starenje i rak kože. Bitno je dodatno naglasiti da opisani utjecaj riboflavina uvelike ovisi o dozi i posebno je problematično prilikom intravenoznog uzimanja riboflavina. Stoga se ne preporuča uzimati prevelike doze riboflavina.[7-10]

Istraživanja na kulturama stanica pokazuju da višak riboflavina uz prisutnost kroma (IV) može povećati rizik od oštećenja DNA. Ovaj podatak je od posebne važnosti za ljude koji su izloženi kromu, no potrebna su daljnja istraživanja.[11]

Pojedinačno i dugotrajno uzimanje bilo kojeg vitamina B skupine narušava ravnotežu ostalih vitamina B skupine. Stoga se općenito ne preporuča uzimati  pojedinačne vitamine B skupine, već sve vitamine te skupine.[1-6]

"Literatura"

1. Hathcock, J. (2004) Vitamin and mineral safety, Council for responsable nutrition, Washington.

2. Zempleni, J., Galloway, J.R., McCormick, D.B. (1996) Pharmacokinetics of orally and intravenously administered riboflavin in healthy humans. Am. J. Clin. Nutr. 63, 54–66.

3. Shils, M., Olson, J.A., Shike, M., Ross, A.C. (1999) Modern Nutrition in Health and Disease, Williams & Wilkins, Baltimore.

4. Bender, D.A. (2003) Nutritional biochemistry of the vitamins, Cambridge University Press, Cambridge.

5. Institute of Medicine (U.S.). Standing Committee on the Scientific Evaluation of Dietary Reference Intakes,Institute of Medicine (U.S.). Panel on Folate, Other B Vitamins, and Choline, Institute of Medicine (U.S.). Subcommittee on Upper Reference Levels of Nutrients (1998)Dietary reference intakes for thiamin, riboflavin, niacin, vitamin B6, folate, vitamin B12, pantothenic acid, biotin and choline, National Academy Press, Washington.

6. Gibson, R.S.  (1990) Principles of nutritional assessment, Oxford University Press, Oxford.

7. Eckhert, C.D., Hsu, M.H., Pang, N. (1993) Photoreceptor damage following exposure to excess riboflavin. Experientia. 49, 1084-1087.

8. Kale, H., Harikumar, P., Kulkarni, S.B., Nair, P.M., Netrawali, M.S. (1992) Assessment of the genotoxic potential of riboflavin and lumiflavin. B. Effect of light. Mutat. Res. 298, 17-23.

9. Chessex, P., Lavoie, J.C., Rouleau, T., Brochu, P., St-Louis, P., Levy, E., Alvarez, F. (2002) Photooxidation of parenteral multivitamins induces hepatic steatosis in a neonatal guinea pig model of intravenous nutrition. Pediatr. Res. 52, 958-963.

10. Bhatia, J., Moslen, M.T., Haque, A.K., McCleery, R., Rassin, D.K. (1993) Total parenteral nutrition-associated alterations in hepatobiliary function and histology in rats: is light exposure a clue? Pediatr. Res. 33, 487-492.

11. Sugiyama, M. (1992) Role of physiological antioxidants in chromium(VI)-induced cellular injury. Free Radic. Biol. Med. 12, 397-407.