Izvori

Biljni izvori vitamina C

Biljke su općenito jako dobar izvor vitamina C. Količina vitamina C u biljci ovisi o mnogo čimbenika kao što su soj biljke, stanje zemlje i klime gdje je biljka rasla, vrijeme kada je ubrana, svježini ploda (stajanjem ubrane biljke vitamin C oksidira), skladištenje i metoda pripreme.  Najbogatiji izvor vitamina C su svježe voće i povrće; citrusno voće, zelena paprika, jagode, rajčica, brokula, šipak, višnja, crni ribiz, kupus, krumpir, prokulica, repa i drugo lisnato povrće. Kakadu šljiva i camu camu sadrže najviše koncentracije vitamina C.[1,2,3]

Životinjski izvori vitamina C

Većina životinjskih vrsta sintetizira svoj vlastiti vitamin C te se on pretežno nalazi u  jetri, a najmanje ga ima u mišićima. S obzirom da je mišić oblik mesa koji se pretežno jede, životinjski izvori ne predstavljaju bitan izvor vitamina C.  Riba također sadrži male količine vitamina C. Vitamin C nalazi se u majčinom mlijeku, dok se u pasteriliziranom kravljem mlijeku može pronaći u tragovima.[1,2,3]

Dodaci prehrani i obogaćivanje hrane

Vitamin C se često koristi u dodacima prehrani. Dostupan je u obliku kapsula, tableta, multivitaminskih formulacija i kao kristaličan prah. Oblici s vremenskim otpuštanjem i razne kombinacije sa drugim antioksidansima ili bioflavonoidima (kvercetin, hesperidin i rutin) su također dostupne. Vitamin C obično se u vitaminskim pripravcima i dodacima prehrani nalazi u obliku L-askorbinske kiseline ili jedne od njenih soli, kalcijeva ili natrijeva askorbata. Kalcijev i natrijev askorbat imaju otprilike isto djelovanje u tijelu, no lakši su za želudac jer nisu toliko kiseli kao L-askorbinska kiselina. Askorbil-palmitat se dodaje kremama zbog antioksidativnih svojstava, a i uloge vitamina C u sintezi kolagena. Neki sokovi koji obično ne sadrže značajne količine vitamina C se obogaćuju njime te većina žitarica, odnosno žitnih pahuljica, je obogaćeno vitaminom C.[4,5]

Prehrambena industrija

L-Askorbinska kiselina, ali i njene natrijeve, kalijeve te kalcijeve soli, primjenjuju se u prehrambenoj industriji za vitaminiziranje hrane, ali i kao učinkovit antioksidant i stabilizator boje, okusa i mirisa niza nepostojanih organskih spojeva. S obzirom da L-askorbinska kiselina i njene soli ne mogu spriječiti oksidaciju masti kao takvi (jer su topljivi u vodi), koriste se esteri askorbinske kiseline koji su topljivi u mastima kao prehrambeni antioksidansi (askorbil palmitat ili askorbil stearat).[6,7]

"Literatura"

1. World Health Organization, Food and Agriculture Organization of the United Nations (2004) Vitamin and Mineral requirements in human nutrition. Online:  http://whqlibdoc.who.int/publications/2004/9241546123_chap7.pdf.

2. MacRae, R., Robinson, R.K., Sadler, M.J. (1993) Encyclopaedia of food science, food technology and nutrition, Academic Press, London.

3. Hui, Y.H. (1992) Encyclopedia of food science and technology, John Wiley and sons, New York.

4.  Austria, R., Semenzato, A., Bettero, A. (1997) Stability of vitamin C derivatives in solution and topical formulations. J. Pharm. Biomed. Anal. 15, 795-801.

5. Mangels, A.R., Block, G., Frey, C.M., Patterson, B.H., Taylor, P.R., Norkus, E.P. i sur. (1993) The bioavailability to humans of ascorbic acid from oranges, orange juice and cooked broccoli is similar to that of synthetic ascorbic acid. J. Nutr. 123, 1054-1061.

6. Lovrić, M. (2002) Vitamini: Priručnik za svakog liječnika i svaku obitelj, Olympic International, Zagreb.

7. Lerotić, D., Vrček Vinković, I. (2007) Što se krije iza E-brojeva, 3.izd. Udruga za demokratsko društvo, Zagreb.