Usna šupljina

Usna šupljina je početni dio probavnog sustava te zajedno sa pripadajućim organima sudjeluje u prvim koracima probave hrane tj. u njenom mehaničkom usitnjavanju. Zubi su organi za žvakanje kojima se  hrana otkida (očnjaci), siječe i drobi (pretkutnjaci) te melje i usitnjava (kutnjaci). Time hrana postaje dostupnija probavnim enzimima, a nutrijenti se lakše apsorbiraju duž probavnog ustava. Usitnjena hrana se miješa sa slinom koja sadrži mukozni sekret mucin što ovlažuje hranu i omogućava njen lakši prolazak kroz ostatak probavnog sustava. U slini se nalazi ptijalin, enzim α-amilaza, koji sudjeluje u razgradnji složenih ugljikohidrata poput škroba i glikogena na oligosaharide i disaharide. Osim toga, slina je izrazito važan segment u održavanju oralne higijene jer pridonosi ispiranju patogenih bakterija koje se nakupljaju u usnoj šupljini te sadrži tiocijanatne ione i proteolitičke enzime koji zajedno imaju baktericidno djelovanje. Mišići u usnama i obrazima služe za prihvaćanje hrane te njezino miješanje i na kraju gutanje. Jezik prekriven osjetilnim pupoljcima služi za stvaranje osjeta okusa, ali i pomaže pri miješanju hrane i stvaranju zalogaja te njegovom potiskivanju iz usta u ždrijelo.^[1-6]

Usna šupljina prostire se od usana do ždrijela te se sastoji od predvorja i prave usne šupljine. Usnu šupljinu zatvara gornja i donja čeljust te mišići u potkovi donje čeljusti. Predvorje usne šupljine čine gornja i donja usna. Nakon njih se nastavljaju alveodentalni lukovi koji čine granicu između predvorje i unutrašnjosti  tj. prave usne šupljine. Alveodentalni lukovi obloženi su sluznicom te se na njima nalaze se zubi, a prostor između zbiju naziva se gingiva. Zubi počnu nicati u dobi od 6 mjeseci te do kraja druge godine života nastane cjelovito mliječno zubalo koje sadrži dvadeset zuba. Zatim od šeste do dvanaeste godine ispadaju mliječni zubi od te ih nadomješta trajno zubalo koje sadrži 32 simetrično postavljena zuba na dva zubna luka i to po 2 sjekutića, 1 očnjak, 2 pretkutnjak i 3 kutnjaka. Osnovu zuba tvori zubna kost, dentinum, koja oblaže nutrinu zuba tj. zubnu šupljinu ispunjenu korijenskim kanalićima i zubnom pulpom. Kroz krojen zuba, koji je usađen u alveole na alveodentalnom luk, u pulpu ulaze krvne i limfne žile te živci. Dentin zubnog krojena prekriva cement dok u području zubne krune prelazi u tvrdu i bjelkastu zubnu caklinu. Na dnu prave usne šupljine nalazi se jezik, a tvore ga mišići obloženi sluznicom koja sadrži jezične bradavice tj papile. Nitaste bradavice služe za osjet dodira. Gljivaste bradavice sadrže okusne pupoljke, mehanoreceptore i termoreceptore. Dok listaste i ograđene bradavice sadrže samo okusne pupoljke. S gorenje strane prave  usne šupljine nalazi se koštani dio tj. tvrdo nepce. Na tvrdo nepce nastavlja se meko koje završava slobodnim rubom prema ždrijelu. Mišići mekog nepca napeti su i zatvaraju ždrijelo prema nosnoj šupljini. Samo nepce obloženo je sluznicom koja sadrži mnogobrojne žlijezde. Na stražnjoj strani nepca nalazi se resica i po dva nepčana luka na čijim su krajevima nepčani krajnici. Naime, nepčani krajnici su nakupine limfnog tkiva obložene sluznicom, a služe za obranu tijela od mikroorganizama iz usne i nosne šupljine. U usnu šupljinu otvaraju se izvodi kanali tj žlijezde slinovnice koje izlučuju slinu. Žlijezde koje izlučuju najviše sline su podušne žlijezde smještene na objema strana lica, podjezična žlijezda koja se nalazi ispod jezik te podčeljusna žlijezda smještena ispod tijela donje čeljusti.^[1,2]

Karijes

Zubni karijes je jedna od najraširenijih bolesti zuba danas. Nastaje na tvrdim zubnim tkivima kao posljedica bakterijske aktivnosti unutar zubnog plaka. Zubni plak je tanki žućkasti sloj koji nastaje na površini zuba, a sadrži ostatke hrane, sluz, epitelne stanice te bakterije. Bakterije koje se nalaze u zubnom plaku su acidogene bakterije koje fermentacijom šećera stvaraju kiselinu. Nastala kiselina snižava pH vrijednost usne šupljine što pogoduje demineralizaciji zuba tj. gubitku kalcija s površine zuba, a ona započinje kada pH padne ispod 5,5. Acidogene bakterije pripadaju skupini streptokoka i laktobacila, a najveći kariogeni potencijal ima Streptococcus mutans. Naime, on svojom kolonizacijom u zubnom plaku omogućava kolonizaciju drugih bakterija na zubnom plaku čime se ubrzava proces nastanka karijesa.^[1,2]

Gingivitis

Gingivitis je upala gingive, a često se naziva i upala desnih. Gingivitis je najčešće posljedica loše oralne higijena pri čemu nastaje zubni plak koji se nakuplja između gingive i zuba. Nastali plak proširuje razmak između gingive i zuba te se stvara gingivalni džep. U džepu se nakupljaju bakterije koje uzrokuju u palu gingive, ali mogu i uzrokovati nastanak karijesa.^[2]

Parodontitis

Parodontitis je upala parodonta što uključuje periodontalne ligamente, gingivu, cement i alveolarnu kost. Najčešće nastaje napredovanjem bolesti zuba, tj. pogoršanjem gingivitisa, u dublja tkiva s razvojem značajnog oštećenja potpornog tkiva uključujući alveolarnu kost. U razvoju parodontitisa anaerobne patogene bakterije nastanjuju subgingivni prostor, tzv. parodontalni džep, te je smanjena imunološka reakcija što za posljedicu dovodi do oštećenja tkiva. Najčešće bakterije koje sudjeluju u nastanku parodontitis su Porphyromonas gingivalis, Tannerella forsythia, Treponema denticola i Aggregatibacter actinomycetemcomitans. Tijekom razvitka bolesti periodontalni džepovi se produbljuju, gingiva gubi vezu sa zubom te se odvija resorpcija zubne kosti. Kako bolest napreduje gingiva se sve više povlači, a zubi se mogu rasklimati te u kasnijim stadijima i promijeniti položaj. Povećanu sklonost razvoja parodontitisa imaju osobe koje boluju od HIV-a, dijabetesa tipa II, neutropenije, Crohnove bolesti, Downovog sindroma, sindroma nedostatka adhezije leukocita, Papillion-Lefereovog sindroma, Chediak-Higasijevog sindroma, Ehlers-Danlosovog sindroma ili imaju manjak vitamina C te fosfata.^[2]

Pulpitis

Pulpitis je upala zubne pulpe, a do nje najčešće dolazi kada karijes prodrije duboko u dentin ili zbog drugih trauma zuba u kojima se prekinu krvne i limfne žile bitne za opskrbljivanje pulpe.^[2]

Stomatitis

Stomatitis označava upalu sluznice usne šupljine i nastanak vrijedova, a može uključivati i oticanje te crvenilo sluznice usta. Sam stomatitis može nastati kao posljedica infekcije, fizikalnog ili kemijskog nadraživanja sluznice te alergijskih reakcija.^[2]

Kserostomija

Kserostomija je stanje u kojem dolazi do suhoće usne šupljine. To je najčešće posljedica smanjenog stvaranja sline, a uzrok tome može biti određena dugotrajna primjena lijekova, ali i posljedica virusnih infekcija, bolesti poput Sjögrenovog sindroma ili starenja. U osoba sa kserostomijom često su ispucane usnice, usna šupljina je crvena, jezike se često inficira s gljivica Candida albicans koje dovodi do stvaranja bijelog sloja na njegovoj površini te atrofije jezika. Osim toga osobe s kserostomijom često imaju neugodan zadah i podložni su stvaranju karijesa te propadanju zubi.^[2]

Karijes

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, prehrana ima važnu ulogu u prevenciji oralnih bolesti, uključujući karijes, dentalne erozije, nedostatke u razvoju, bolesti sluznice usne šupljine i parodontnih bolesti.^[1]

Dostupne studije pokazuju da su šećeri nesumnjivo najvažnija prehrambena faktor u razvoju karijesa. Najčešće se pojavljuj kao dva pojma, a to su: šećeri i fermentabilni ugljikohidrati. Pojam “šećeri” odnosi se na mono i disaharide, dok pojam “fermentabilni ugljikohidrati” se odnosi na slobodne jednostavne šećere (npr. u 100% voćnom soku), polimere glukoze (glukozni sirupi i maltodekstrin), fruktozni sirupi, med, prirodna sladila (agavin nektar, javorov sirup, brezin sirup…), probavljive oligosaharidi i rafinirani škrob (razne slane grickalice, krekeri, keksi i slični proizvodi). Bakterije koje se nalaze u plaku koriste šećer i druge fermentabilne ugljikohidrate kao hranu te njihovom fermentacijom nastaje kiselina koja snižava pH u usnoj šupljini i time se povećava topljivost kalcij hidroksiapatita u tvrdom tkivu zuba što dovodi do njegove demineralizacije tj. gubitka kalcija s površine zuba. Gubitak kalcija dovodi do razvoja karijesa i propadanja zubi.^[1-3]

Učestalost kao i količina unosa šećera i fermentabilnih ugljikohidrata važan etiološki čimbenik za razvoj karijesa. U nekolicini studij je pokazano da djeca koja konzumiraju zaslađenu hranu i sokove tri puta na dan uz glavne obroke imaju manje karijesa nego djeca koja zaslađenu hranu i sokove konzumiraju češće od tri puta na dan ili ih konzumiraju između obroka. Isto tako dokazano je da u osoba koje unose manje od 15 kg po osobi godišnje šećera i fermentabilnih ugljikohidrata imaju manji rizik od nastanka karijesa.^[1,4-6]

Kada se govori o unosu ugljikohidrata i razvoju karijesa često se spominje i škrob kao čimbenik razvoja karijesa. Međutim postoji nekoliko bitnih činjenica o namirnicama bogatih škrobom koje valja imati na umu prije donošenja zaključaka:

1. kuhana hrana bogata ugljikohidratima poput riže, krumpira i žitarica ima niski kariogeni potencijal;
2. kariogeni potencijal sirove hrane koja sadrži škrob i otpornog škroba je nizak;
3. usitnjeni hrana koja sadrži škrob i pripremam se prženjem i pečenje ima veći kariogeni potencijal od sirove ili kuhane hrane bogate škrobom, ali manji od hrane koja sadrži jednostavne šećere;
4. u koliko su u hranu bogatu škrobom dodani šećeri ili drugi fermentabilni ugljikohidrati povećava se njihov kariogeni potencijal.

Također, zanimljivo je da hrana koja sadrži manje rafinirani škroba te druge polisaharide, npr. cjelovite žitarice ili sirova/kuhana biljna hrana, ima svojstva koja štite zube od propadanja. Naime, takve namirnice zahtijevaju više žvakanje i time potiču pojačano lučenje sline, povećavajući njen puferski kapacitet. Isto tako takve namirnice sadrže fosfate za koje postoji dokazi da imaju zaštitni učinak protiv demineralizacije zuba.^[1,7]

Voćni sokovi koji su deklarirani kao 100% voćni sokovi te nemaju dodanog šećera imaju podjednaki kariogeni potencijal kao i voćni sokovi koji sadrže dodani šećer. Ugljikohidrati iz voćnog soka su jednostavni ugljikohidrati poput fruktoze, glukoze i saharoze koji imaju kariogeni potencijal. Međutim, jedno istraživanje je ustvrdila da voćni sok obogaćen kalcijem ima manji kariogeni potencijal od ne obogaćenih voćnih sokova.^[8,9]

Kada se govori o propadanju zuba važno je naglasiti da osim vrste konzumirane hrane na to izrazito utječe i nutritivni status pojedinca. Tako je propadanje zubi povećano u djece i starijih osoba ukoliko imaju manjak vitamina A, vitamina D, cinka i željeza te ako imaju proteinsko-energetsku malnutriciju (PEM). Nedostatka vitamina A, cinka i željeza te pojava PEM-a je povezana s atrofijom žlijezda slinovnica i smanjenim lučenjem sline. Slina je jedan od prirodne obrane ustima-a protiv tog procesa. Osim što ima baktericidno djelovanje potiče remineralizaciju tj odlaže mineralne tvari u porozna područja gdje je došlo demineralizacija cakline ili dentina. Slina sadrži kalcij i fosfata, a najviše je njima zasićena pri pH 7.^[1,10,11]

Osim što postoji hrana s kariogenim potencijalom postoji i hrana te komponente hrane koje imaju zaštitni učinak od razvoja karijesa.

Tradicionalno, mlijeko i mliječni proizvodi povezani su sa zdravljem zuba zbog relativno visokog sadržaja kalcija i fosfata, međutim, mlijeko sadrži još nekoliko protektivnih čimbenik, a to su kazein, laktoferin i laktoza koja je manje kariogeni šećer od saharoze. Slična svojstva pokazuje i konzumacija sira. Naime dokazano je da sir ima protektivno djelovanje jer povećava lučenje sline, povećava pH usne šupljine te oblaže nastali plak kalcijem te time potiče remineralizaciju tvrdog tkiva zuba.^[1,3,12-15]

U skladu s ukupnim pozitivnim zdravstvenim učincima dojenja, epidemiološke studije povezuju dojenje s nižim rizikom od karijesa u dojenčadi. Međutim, nekoliko studija slučaja povezuju zajedno produženo i noćno dojenje s razvojem karijesa zbog dužeg zadržavanja mlijeka u ustima tijekom noći. Svakako je potrebno imati na umu da dojenje ima prednost time što ne zahtijeva korištenje bočica, koje je povezano s razvojem karijesa, te da će dojenče dobiti mlijeko kontroliranog sastava bez dodane saharoze. Nema prednosti za zdravlje zuba u koliko je korištena dohrana pomoću adaptiranih formula. Štoviše ako se u njih dodaje saharoza kao šećer pokazuju kariogeni potencijal.^[16-17]

Ksilitol je polio tj. alkoholni šećer koji se u prirodni nalazi u raznom voću i povrću, a za potrebe industrije dobiva se kemijskom sintezom iz ksiloze i škroba. Jedna od prvih studija pokazala je u koliko se saharoza zamjeni sa ksilitolom u gotovim industrijskim proizvodima njihovom konzumacijom kroz dvije godine može se smanjiti nastanak karijesa i do 85%. Smatra se da ksilitol djeluje na više načina. Jedan od načina je da inhibira metabolizam S. mutans te bakterije ne mogu fermentirati ugljikohidrate čime ne dolazi do pada pH, ali se i same bakterije dalje ne mogu razvijati. Osim toga smatra se da omogućava bolje vezanje kalcijevih iona što pospješuje remineralizaciju tvrdog tkiva zuba. Također, navodi se i da smanjuje rast plaka oko zuba. Ksilitol je jedno od najčešćih sladila dodanih u žvakaće gume.^[28-24]

U posljednjih nekoliko godina sve veća pažnja posvećuje se polifenolima i njihovim pozitivnim učincima na zdravlje čovjeka. Tako je provedeno niz in vitro studija, studija na životinja te nešto manje studija na ljudima koje pokazuju da polifenoli posebice flavonoidi imaju antikariogeni učinak. Mogući mehanizmi njihovog djelovanja su:

1. direktan baktericidni učinak na mutans;
2. vezanje za proteine membrane bakterije čime se smanjuju njena mogućnost vezanja za zubni plak;
3. inhibicija enzima glikozil transferaze i amilaze ključnih u metabolizmu šećera.

Međutim, za zaključke o njihovom djelovanju potrebna su daljnja klinička istraživanja.^[25,26]

Kao što je poznato da rast ‘dobrih’ bakterija sprječava rast onih loši, tako su se provela i istraživanja o utjecaju probiotika na smanjenje rasta zubnog karijesa. Većina istraživanja bazirala su se na sprječavanju rasta S. mutans pomoću pojedinih ili mješovitih probiotičkih kultura samih ili dodanih u mlijeko ili mliječne proizvode. Pozitivni učinak pokazale su miješane kulture probiotika dodane u sladoled i sirutku nakon njihovog sedmodnevnog konzumiranja. Isto tako pozitivni učinak su pokazale i kulture Bifidobacterium lactis, Lactobacillus rhamnosus, Lactobacillus paracasei i Streptococcus salivarius M18.^[27-33]

Od svega najpoznatije antikariogeni učinka imaju fluoridi. Naime, fluoridi se vežu za slobodne hidroksilne grupe tvrdog tkiva zuba i tvore fluorapatite koji su čvršći od hidroksiapatita i manje podložni demineralizaciji bez obzira smanjio li se pH u usnoj šupljini. Osim što sprječava demineralizaciju sudjeluje i u remineralizaciji zuba tako što privlači druge mineralne tvari poput kalcija formirajući kalcij-fluorid koji površinu zuba čini otpornijom na kiseline. Također, fluoridi djeluju tako što inhibiraju metabolizam bakterija te one više ne mogu konvertirati šećere u kiseline. Slina je glavno spremište i prijenosnik fluorida, ali nalaze se i u vodi za piće, pasti za zube i vodicama za ispiranje usne šupljine te smanjuju mogućnost pojave karijesa 20-40%. Valja imati na umu da fluoridi neće smanjiti djelovanje već nastalog karijesa. Epidemiološke studije koje su proučavale utjecaje fluorida na prevenciju karijesa upućuju da djelovanje fluorida ovisi o koncentraciji, mjestu djelovanja i vremenu izloženosti fluoridima. Isto tako navodi se da su fluoridi iznimno bitni u periodu nakon erupcije zuba, osobito kada su male koncentracije stalno prisutne u slini. ^[1-3]

Razvitak karijesa i gubitak zubi nije samo estetsko pitanje. Naime, većina odraslih ljudi koji imaju manjak zubi prakticiraju prehranu s manje prehrambenih vlakana tj. konzumiraju oko 10 g voća na dan te oko 160 g povrća na dan jer su ne mogućnost prožvakati takvu hranu što uvelike može ugroziti njihov nutritivni status.^[1]

Ostale smetnje u području usne šupljine

Druge bolesti usne šupljine poput stomatitisa, bezubosti, gingivitisa, parodontitisa i kserostomije najčešće uzrokuju nemogućnost žvakanja hrane te posljedično tome i njihovo gutanje. Takvi poremećaji najčešće se vide u starijih osoba, osoba s određenim neurološkim bolestima, osobama oboljelim od AIDS-a, osoba oboljelih od karcinoma i na dugotrajnim kemo i radio terapijama te osobama koje imaju prijelome vilice. Takvim bolesnicima daje se hrana određene konzistencije s obzirom do koje granice mogu žvakati i gutati hranu.^[34]

OPĆENITO

1. Guyton, A.C., Hall, J.E. (2006) Gastrointestinal physiology. U: Textbook od Medical physiology, 11. izd. (Guyton, A.C., Hall, J.E., ured.), Elsevier Inc., Philadelphia, str. 769-826.
2. Binder, H.J. (2012) Organization of the gastrointestinal system. U: Medical physiology – a cellular and molecular approach, 2. izd. (Boron, W.F., Boulpaep, E.L., ured.), Sauders, Elsevier Inc., Philadelphia, str. 1675-1697.
3. Marino, C.R., Gorelick, F.S. (2012) Pancreatic and salivary glands. U: Medical physiology – a cellular and molecular approach, 2. izd. (Boron, W.F., Boulpaep, E.L., ured.), Sauders, Elsevier Inc., Philadelphia, str. 1734-1773.
4. Binder, H.J., Reuben, A. (2012) Nutrient digestion and absorption. U: Medical physiology – a cellular and molecular approach, 2. izd. (Boron, W.F., Boulpaep, E.L., ured.), Sauders, Elsevier Inc., Philadelphia, str. 1805-1860.
5. Fritsch, H., Kühnel, W. (2006) Probavni sustav. U: Priručni anatomski atlas – Unutarnji organi, 7. izd (Katavić, V., prev.), Medicinska naklada, Zagreb, str. 141-228.
6. Keros, P., Pećina, M., Ivančić-Košuta, M. (1999) Utrobni organi – Probavni sustav. U: Temelji anatomije čovjeka (Keros, P., Pećina, M., Ivančić-Košuta, M., ured.), Naprijed, Zagreb, str. 68-78.

GRAĐA

1. Fritsch, H., Kühnel, W. (2006) Probavni sustav. U: Priručni anatomski atlas – Unutarnji organi, 7. izd (Katavić, V., prev.), Medicinska naklada, Zagreb, str. 141-228.
2. Keros, P., Pećina, M., Ivančić-Košuta, M. (1999) Utrobni organi – Probavni sustav. U: Temelji anatomije čovjeka (Keros, P., Pećina, M., Ivančić-Košuta, M., ured.), Naprijed, Zagreb, str. 68-78.

BOLESTI

1. Bakarčić, D., Ivančić Jokić, N. (2013) Osnove prevencije karijesa i parodontnih bolesti. Redak, Split.
2. Ivančević Ž. (2010) MSD Priručnik dijagnostike i terapije. Placebo d.o.o., Split

DIJETOTERAPIJA

1. Moynihan, P., Petersen, P.E. (2004) Diet, nutrition and the prevention of dental diseases. Health Nutr. 7(1A), 201–226.
2. Moynihan, P.J. (2005) The role of diet and nutrition in the etiology and prevention of oral diseases. World Health Organ. 83(9), 694–699.
3. Bradshaw, D.J., Lynch, R.J.M. (2013) Diet and the microbial aetiology of dental caries: new paradigms. IDJ 63(2), 64-72.
4. Gustafsson, B.E., Quensel, C.E., Lanke, L.S., Lundquiat, C., Grahnen, H., Bonow, B.E., Krasse, B. (1954) The Vipeholm dental caries study. The effect of different levels of carbohydrate intake on caries activity in 436 individuals observed for 5 years. Acta Odontol. Scand. 11, 232–364.
5. Holbrook, W.P., Arnadottir, I.B., Takazoe, I., Birkhed, D., Frostell, G. (1995) Longitudinal study of caries, cariogenic bacteria and diet in children just before and after starting school. J. Oral Sci. 103, 42–45.
6. Rodriguez, C.S., Watt, R.G., Sheiham, A. (1999) The effects of dietary guidelines on sugar intake and dental caries in 3-year-olds attending nurseries. Health Promot. Int. 14, 329–335.
7. Rugg-Gunn, A.J., Nunn, J.H. (1999) Nutrition, Diet and Oral Health. Oxford Medical Publications, Oxford.
8. Mahajan, N., Kotwal, B., Schdev, V., Rewal, N., Gupta, R., Goyal, S. (2014) Effect of commonly consumed sugar containing and sugar free fruit drinks on the hydrogen ion modulation of human dental plaque. Indian. Soc. Pedod. Prev. Dent. 32(1), 26-32.
9. Franklin, S., Masih, S., Thomas, A.M. (2015) Effect on oral pH changes and taste perception in 10-14-year-old children, after calcium fortification of a fruit juice. Arch. Paediatr. Dent. 16(6), 483-489.
10. Navia, J.M. (1996) Nutrition and dental caries: ten findings to be remembered. Dental J. 46(S1), 381–387.
11. Arends, J., Bosch, J.J. (1985) In vivo De- and remineralization of dental enamel. IRL Press, Oxford.
12. Petti, S.,Simonetti, R., Simonetti, D.A. (1997) The effect of milk and sucrose consumption on caries in 6- to-11-year-old Italian schoolchildren.  J. Epidemiol. 13, 659–664.
13. Reynolds, E.C. (2008)Calcium phosphate-based remineralization systems: scientific evidence?  Dent. J. 53, 268–273.
14. Gedalia, I., Ben-Mosheh, S., Biton, J., Kogan, D. (1994) Dental caries protection with hard cheese consumption. J. Dent. 7, 331-332.
15. Johansson, I., Lif Hogerson, P. (2011) Milk and oral health. Nestle Nutr. Workshop Ser. Pediatr. Program 67, 55-66.
16. Diet, nutrition and the prevention of chronic diseases. Geneva: World Health Organization; 2003. WHO Technical Report Series, No. 916.
17. Aarthi, J., Muthu, M.S., Sujatha, S. (2013) Cariogenic potential of milk and infant formulas: a systematic review. Arch. Paediatr. Dent. 14(5), 289-300.
18. Scheinin, A., Makinen, K.K., Ylitalo, K. (1976) Turku sugar studies V. Final report on the effect of sucrose, fructose and xylitol diets on the caries incidence in man. Acta Odontol. 34, 179-198
19. Soderling, E.M. (2009)Xylitol, mutans streptococci, and dental plaque.  Dent. Res. 21, 74–78.
20. Dodds, M.W.J.,Chidichimo, D., Haas, M.S. (2012) Delivery of active agents from chewing gum for improved remineralization.  Dent. Res. 24, 58–62.
21. Milgrom, P.,Soderling, E.M., Nelson, S., Chi, D.L., Nakai, Y. (2012) Clinical evidence for polyol efficacy.  Dent. Res. 24, 112–116.
22. Fontana, M.,Gonzalez-Cabezas, C. (2012) Are we ready for definitive clinical guidelines on xylitol/polyol use?  Dent. Res. 24, 123–128.
23. Thabuis, C., Cheng, C.Y., Wang, X., Pochat, M., Han, A., Miller, L., Wils, D., Guerin-Deremaux, L. (2013) Effect of maltitol and xylitol chewing-gums on parameters involved in dental caries development. J. Paediatr. Dent. 14(4), 303-308.
24. Miake, Y., Saeki, Y., Takahashi, M., Yanagisawa, T. (2003) Remineralization effect of xylitol on demineralized enamel. Electron. Microsc (Tokyo) 52(5), 471-476.
25. Petti, S.,Scully, C. (2009) Polyphenols, oral health and disease: a review.  Dent. 37, 413–423.
26. Ferrazzano, G.F., Amato, I., Ingenito, A., Zarrelli, A., Pinto, G., Pollio, A. (2011) Plant polyphenols and their anti-cariogenic properties: a review. Molecules 16, 1487-1507.
27. Chinnappa, A., Konde, H., Konde, S., Raj, S., Beena, J.P. (2013) Probiotics for future caries control: A short-term clinical study. J. Dent. Res. 24, 547-549.
28. Juneja, A., Kakade, A. (2012) Evaluating the effect of probiotic containing milk on salivary mutans streptococi levels. Clin. Pediatr. Dent. 37, 9-14.
29. Burton, J.P., Drummond, B.K., Chilcott, C.N., Tagg, J.R., Thompson, W.M., Hale, J.D., Wescombe, P.A. (2013) Influence of the probiotic Streptococcus salivarius strain M18 on indices of dental health in children: a randomized double-blind, placebo-controlled trial. Med. Microbiol. 62, 75-84.
30. Caglar, E., Kuscu, O.O., Selvi Kuvvetli, S., Kavaloglu Cildir, S., Sandalli, N., Twetman, S. (2008) Short-term effect of ice cream containing Bifidobacterium lactis Bb-12 on the number of salivary mutans streptococci and lactobacilli. Acta Odontol. Scand. 66, 154-158.
31. Glavina,. D, Gorseta, K., Škrinjarić, I., Vranić, D.N., Mehulić, K., Kozul, K. (2012) Effect of LGG yoghurt on Streptococcus mutans and Lactobacillus spp. salivary counts in children. Antropol. 36, 129-132.
32. Chuang, L.C., Huang, C.S., Ou-Yang, L.W., Lin, S.Y. (2011) Probiotic Lactobacillus paracasei effect on cariogenic bacterial flora. Oral. Invest. 15, 471-476.
33. Burton, J.P., Wescomb, P.A., Cadieux, P.A., Tagg, J.R. (2011) Beneficial microbes for the oral cavity: time to harness the oral streptococci? Microbes. 2, 93-101.
34. Živković, R. (2002) Dijetetika. Medicinska naklada, Zagreb.