Utjecaj na bolest i zdravlje

Bubrežni kamenci

Bubrežni se kamenci najčešće sastoje od kalcijeva oksalata ili kalcijeva fosfata, a uzrok nastanka je obično nepoznat. Međutim, abnormalno visoke količine kalcija u urinu (hiperkalciurija) povećavaju rizik od razvoja bubrežnih kamenaca. Istraživanja pokazuju da povećan unos soli rezultira povećanjem urinarnog izlučivanja kalcija te da se može povezati s nastankom bubrežnih kamenaca. Naime, istraživanje u trajanju od 12 godina je pokazalo da se prosječan dnevni unos natrija od 4,9 g (12,6 g soli) može povezati s 30 % većim rizikom od razvoja bubrežnih kamenaca u usporedbi s prosječnim dnevnim unosom natrija od 1,5 g (4,0 g soli). Potrebno je napomenuti da je navedena povezanost nađena u žena, no ne i u muškaraca. Također, klinička su istraživanja pokazala da smanjen unos soli smanjuje urinarno izlučivanje kalcija u osoba koje imaju sklonost ka razvoju bubrežnih kamenaca. Pokazalo se i da se prehrana sa smanjenim udjelom soli u osoba s bubrežnim kamencima od kalcijeva oksalata može povezati sa smanjenom pojavom istih.[1-6]

Hipertenzija (visok krvni tlak)

Brojna su istraživanja pokazala da se unos natrija može povezati s krvnim tlakom. Točnije, visok unos natrija se povezuje s visokim krvnim tlakom, dok se njegov niži unos povezuje s nižim krvnim tlakom. Također, brojna istraživanja povezuju smanjen unos soli sa smanjenjem krvnog tlaka u hipertenzivnih i nehipertenzivnih osoba. Pokazalo se da se umjereno smanjenje unosa soli, za oko 2 g na dan, može povezati sa smanjenjem sistoličkog tlaka za prosječno 5,1 mm Hg u osoba s hipertenzijom te za prosječno 2,0, mm Hg u osoba bez hipertenzije. Također, isti se smanjeni unos soli povezuje sa smanjenjem dijastoličkog tlaka i to za 2,7 mm Hg u osoba s hipertenzijom te za 1,0 mm Hg u osoba bez hipertenzije. Pokazalo se da i umjereno smanjenje unosa soli za oko 1,0 g na dan rezultira boljom kontrolom hipertenzije u starijih osoba. Smanjenje unosa natrija od oko 1,0 g na dan se također povezuje i sa smanjenjem sistoličkog krvnog tlaka za 1,2 mm Hg i dijastoličkog krvnog tlaka za 1,6 mm Hg u osoba s prekomjernom tjelesnom težinom, koji nisu oboljeli od hipertenzije. Sveukupan način prehrane također utječe na krvni tlak. Naime, pokazalo se da se prehrana bogata voćem, povrćem, integralnim žitaricama, peradi, ribom i mliječnim proizvodima sa smanjenim udjelom masnoća može povezati sa smanjenjem krvnog tlaka u osoba s hipertenzijom, ali i u osoba koje nisu oboljele od hipertenzije. Točnije, navedeni način prehrane se može povezati sa smanjenjem sistoličkog za 11,4 mm Hg i dijastoličkog krvnog tlaka za 5,5 mm Hg u osoba s hipertenzijom te sistoličkog za 3,5 mm Hg i dijastoličkog krvnog tlaka za 2,1 mm Hg u osoba bez hipertenzije. Nadalje, pokazalo se da se navedena prehrana može povezati sa smanjenim rizikom od koronarne bolesti srca i moždanog udara. Naime, kronična hipertenzija oštećuje srce, krvne žile i bubrege, čime se povećava rizik od bolesti srca i bubrega. Općenito, ne preporuča se uzimanje više od 6 g soli na dan.[7-26]

Osteoporoza

Osteoporoza se karakterizira gubitkom mineralne gustoće kostiju, a prehrana ima ulogu u razvoju i napretku iste. S obzirom da se povećan unos soli može povezati s povećanjem urinarnog izlučivanja kalcija, bitnog sastojka naših kostiju, započela su istraživanja o utjecaju soli na moguć razvoj osteoporoze. Pojedina istraživanja povezuju unos soli s biokemijskim markerima resorpcije kostiju, dok druga istraživanja ne nalaze takvu povezanost te se općenito smatra da se unos soli ne može povezati s mineralnom gustoćom kostiju. Međutim, dvogodišnje istraživanje u kojem su sudjelovale žene u postmenopauzi pokazuje da se povećan unos natrija može povezati sa smanjenom gustoćom kostiju, posebno kuka. Stoga su potrebna daljnja istraživanja povezanosti natrija i mineralne gustoće kostiju, posebno u slučaju osoba kod kojih postoji rizik od razvoja osteoporoze.[27-30]

Rak želuca

Istraživanja pokazuju da se visok unos soljene, dimljene ili ukiseljene hrane može povezati s povećanjem rizika od razvoja raka želuca. Također, pojedinci koji konzumiraju hranu s visokim udjelom soli često ne jedu dovoljne količine voća i povrća, koji imaju zaštitnu ulogu od razvoja raka želuca. Rizik od razvoja raka želuca se povećava i kroničnom upalom želuca te infekcijom bakterijom Helicobacter pylori. Naime, pokazalo se da sol potiče rast H. pylori, čime se i povećava rizik od razvoja raka želuca. Također, visoke koncentracije soli mogu oštetiti stanice sluznice želuca, odnosno djelovati kao nadražujuće i upalno sredstvo, čime se može povećati i rizik od oštećenja koja mogu uzrokovati rak. Ne postoje dokazi da je sol kao takva karcinogena, no visok se unos zasoljene hrane može povezati s povećanim rizikom od raka želuca. Pokazalo se da se visok unos soli može povezati s 68 % većim rizikom od razvoja raka želuca. Također, pokazalo se da se sa svakim povećanjem unosa soli za 1 g na dan povećava i rizik od razvoja raka želuca za 8 %.[31-38]

"Literatura"

1. Heller, H.J.(1999) The role of calcium in the prevention of kidney stones. J. Am. Coll. Nutr.18, 373S-378S.

2. Audran, M., Legrand, E. (2000) Hypercalciuria. Joint Bone Spine. 67, 509-515.

3. Curhan, G.C., Willett, W.C., Speizer, F.E., Spiegelman, D., Stampfer, M.J. (1997) Comparison of dietary calcium with supplemental calcium and other nutrients as factors affecting the risk for kidney stones in women. Ann. Intern. Med. 126, 497-504.

4. Curhan, G.C., Willett, W.C., Rimm, E.B., Stampfer, M.J. (1993) A prospective study of dietary calcium and other nutrients and the risk of symptomatic kidney stones. N. Engl. J. Med. 328, 833-838.

5. Assimos, D.G., Holmes, R.P. (2000) Role of diet in the therapy of urolithiasis. Urol. Clin. North Am. 27, 255-268.

6. Borghi, L., Schianchi, T., Meschi, T. i sur. (2002) Comparison of two diets for the prevention of recurrent stones in idiopathic hypercalciuria. N. Engl. J. Med. 346, 77-84.

7. Denton, D., Weisinger, R., Mundy, N.I. i sur. (1995) The effect of increased salt intake on blood pressure of chimpanzees. Nat. Med. 1, 1009-1016.

8. Elliott, P. (1991) Observational studies of salt and blood pressure. Hypertension. 17, I3-I8.

9. Autori nisu naznačeni (1988) Intersalt Cooperative Research Group. Intersalt: an international study of electrolyte excretion and blood pressure. Results for 24 hour urinary sodium and potassium excretion. Brit. Med. J. 297, 319-328.

10. Elliott, P., Stamler, J., Nichols, R. i sur. (1996) Intersalt revisited: further analyses of 24 hour sodium excretion and blood pressure within and across populations. Intersalt Cooperative Research Group. Brit. Med. J. 312, 1249-1253.

11. He, F.J., MacGregor, G.A. (2006) Importance of salt in determining blood pressure in children: meta-analysis of controlled trials. Hypertension. 48, 861-869.

12. Dickinson, H.O., Mason, J.M., Nicolson, D.J. i sur. (2006) Lifestyle interventions to reduce raised blood pressure: a systematic review of randomized controlled trials. J. Hypertens. 24, 215-233.

13. Graudal, N.A., Galloe, A.M., Garred, P. (1998) Effects of sodium restriction on blood pressure, renin, aldosterone, catecholamines, cholesterols, and triglyceride: a meta-analysis.JAMA. 279, 1383-1391.

14. Cutler, J.A., Follmann, D., Allender, P.S. (1997) Randomized trials of sodium reduction: an overview. Am. J. Clin. Nutr. 65, 643S-651S.

15. Midgley, J.P., Matthew, A.G., Greenwood, C.M., Logan, A.G. (1996) Effect of reduced dietary sodium on blood pressure: a meta-analysis of randomized controlled trials. JAMA. 275, 1590-1597.

16. Whelton, P.K., Appel, L.J., Espeland, M.A. i sur. (1998) Sodium reduction and weight loss in the treatment of hypertension in older persons: a randomized controlled trial of nonpharmacologic interventions in the elderly (TONE). TONE Collaborative Research Group.JAMA. 279, 839-846.

17. Cook, N.R., Cohen, J., Hebert, P.R., Taylor, J.O., Hennekens, C.H. (1995) Implications of small reductions in diastolic blood pressure for primary prevention. Arch. Intern. Med. 155, 701-709.

18. Appel, L.J., Moore, T.J., Obarzanek, E. i sur. (1997) A clinical trial of the effects of dietary patterns on blood pressure. DASH Collaborative Research Group. N. Engl. J. Med. 336, 1117-1124.

19. Sacks, F.M., Svetkey, L.P., Vollmer, W.M. i sur. (2001) Effects on blood pressure of reduced dietary sodium and the Dietary Approaches to Stop Hypertension (DASH) diet. DASH-Sodium Collaborative Research Group. N. Engl. J. Med. 344, 3-10.

20. Greenland, P. (2001) Beating high blood pressure with low-sodium DASH. N. Engl. J. Med.344, 53-55.

21. Fung, T.T., Chiuve, S.E., McCullough, M.L. i sur. (2008) Adherence to a DASH-style diet and risk of coronary heart disease and stroke in women. Arch. Intern. Med. 168, 713-720.

22. Chobanian, A.V., Hill, M. (2000) National Heart, Lung, and Blood Institute Workshop on Sodium and Blood Pressure : a critical review of current scientific evidence. Hypertension. 35, 858-863.

23. Standing Committee on the Scientific Evaluation of Dietary Reference Intakes, Food and Nutrition Board, Institute of Medicine (2004) Dietary Reference Intakes for Water, Potassium, Sodium, Chloride, and Sulfate, National Academy Press, Washington.

24. du Cailar, G., Ribstein, J., Mimran, A. (2002) Dietary sodium and target organ damage in essential hypertension. Am. J. Hypertens. 15, 222-229.

25. Perry, I.J., Beevers, D.G. (1992) Salt intake and stroke: a possible direct effect. J. Hum. Hypertens. 6, 23-25.

26. Safar, M.E., Thuilliez, C., Richard, V., Benetos, A. (2000) Pressure-independent contribution of sodium to large artery structure and function in hypertension. Cardiovasc. Res. 46, 269-276.

27. Cohen, A.J., Roe, F.J. (2000) Review of risk factors for osteoporosis with particular reference to a possible aetiological role of dietary salt. Food Chem. Toxicol. 38, 237-253.

28. Devine, A., Criddle, R.A., Dick, I.M. i sur. (1995) A longitudinal study of the effect of sodium and calcium intakes on regional bone density in postmenopausal women. Am. J. Clin. Nutr. 62, 740-745.

29. Carbone, L.D., Barrow, K.D., Bush, A.J. i sur. (2005) Effects of a low sodium diet on bone metabolism. J. Bone Miner. Metab. 23, 506-513.

30. Heaney, R.P. (2006) Role of Dietary Sodium in Osteoporosis. J. Am. Coll. Nutr. 25, 271S-276S.

31. Palli, D. (2000) Epidemiology of gastric cancer: an evaluation of available evidence. J. Gastroenterol. 35, 84-89.

32. Tsugane, S. (2005) Salt, salted food intake, and risk of gastric cancer: epidemiologic evidence. Cancer Sci. 96, 1-6.

33. Liu, C., Russell, R.M. (2008) Nutrition and gastric cancer risk: an update. Nutr. Rev. 66, 237-249.

34. Cohen, A.J., Roe, F.J. (1997) Evaluation of the aetiological role of dietary salt exposure in gastric and other cancers in humans. Food Chem. Toxicol. 35, 271-293.

35. Hirohata, T., Kono, S. (1997) Diet/nutrition and stomach cancer in Japan. Int. J. Cancer. 34-36.

36. Beevers, D.G., Lip, G.Y., Blann, A.D. (2004) Salt intake and Helicobacter pylori infection. J. Hypertens. 22, 1475-1477.

37. Forman, D., Newell, D.G., Fullerton, F. i sur. (1991) Association between infection with Helicobacter pylori and risk of gastric cancer: evidence from a prospective investigation. Brit. Med. J. 302, 1302-1305.

38. Wang, X., Terry, P.D., Yan, H. (2009) Review of salt consumption and stomach cancer risk: Epidemiological and biological evidence. World J. Gastroenterol. 15, 2204-2213.