Metabolizam
Apsorpcija
Vitamin C se apsorbira se iz gornjeg dijela probavnog sustava aktivnim, o natriju ovisnim, prijenosnim sustavom koji se može zasititi, a može se apsorbirati i difuzijom. Apsorpcija u tkiva također je pod kontrolom aktivnog transporta. Prisutnost velikih količina šećera, bilo u crijevima, bilo u krvi, može usporiti apsorpciju.S redovitim unosom, apsorbira se između 70 i 95 % vitamina C. Međutim, brzina apsorpcije se smanjuje kako se unos povećava. Pri visokim količinama vitamina C (12 g), apsorpcija askorbinske kiseline može biti jako niska (16 %), dok pri niskim količinama vitamina C (< 20 mg) apsorpcija može doseći i 98 %.Iako se dehidroaskorbinska kiselina apsorbira brže nego askorbat, količina dehidroaskorbinske kiseline u stanicama i plazmi, pri normalnim uvjetima, jest niska, jer stanice brzo reduciraju dehidroaskorbinsku kiselinu u askorbat. Askrobat izlazi iz enterocita, stanica crijeva, procesom olakšane difuzije.[1-10]
Transport
Apsorbirana askorbinska kiselina se prenosi plazmom kao slobodan anion te slobodno ulazi u stanice, pomoću prijenosnika ovisnih o natriju. In vitro istraživanja su pokazala da se oksidirana L-askorbinska kiselina, odnosno dehidroaskorbinska kiselina, ulazi u stanice pomoću proteina prijenosnika te se onda reducira unutar stanice u askorbinsku kiselinu.[1-10]
Stanični metabolizam
L-Askorbinska kiselina je intermedijer u gulonolaktonskom putu metabolizma glukuronske kiseline. Vrste koje ga ne mogu sintetizirati nemaju gulonolakton-oksidazu te imaju drugačiji put metabolizma glukuronske kiseline (čovjek, primati, šišmiši, zamorac, neke ptice i ribe).
U ljudskom organizmu se reverzibilno oksidira do dehidroaskorbinske kiseline, koja posjeduje potpunu vitaminsku aktivnost. Kada L-askorbat, koji je snažan reducens, reducira druge molekule, on se pretvara u svoj oksidiran oblik, L-dehidroaskorbat. L-Dehidroaskorbat može se reducirati natrag u L-askorbat enzimima i glutationom. Tijekom procesa stvara se radikal semidehidroaskorbinske kiseline. Slobodni radikal askorbata ne reagira sa kisikom, prema tome ne stvara se ni superoksid. Umjesto toga, dva radikala semiaskorbinske kiseline će reagirati i stvoriti jedan askorbat i jedan dehidroaskorbat. Uz pomoć glutationa, dehidroaskorbat se pretvara natrag u askorbat. Prisutnost glutationa je bitna s obzirom da bez njega se dehidroaskorbat ne bi mogao natrag pretvoriti u askorbat.D-Enantiomer nema važnu fiziološku funkciju.[1-7,11]
Skladištenje
Pri visokim dozama (nekoliko stotina mg na dan) askorbat se akumulira u tijelu sve dok koncentracije u plazmi ne prijeđu bubrežni prag resorpcije, što je oko 1.5 mg dL−1 kod muškaraca i 1.3 mg dL−1 u žena. Koncentracije vitamina C u organizmu više od te vrijednosti, koje zapravo predstavljaju zasićenje tijela vitaminom C, se brzo izlučuju urinom. Iako je maksimalna količina vitamin C koja se može skladištiti većinom određena bubrežnim pragom i druga tkiva zadržavaju vitamin C u koncentracijama većim nego što su u krvi. Tkiva koja nakupljaju vitamin C u količinama 100 puta većim nego što je koncentracija vitamina C u krvi su nadbubrežna i prsna žlijezda, mrežnica oka, hipofiza te žuto tijelo. Tkiva s 10 do 50 većim koncentracijama vitamina C nego što je koncentracija vitamina C u krvi su mozak, slezena, pluća, testisi, limfni čvorovi, štitnjača, sluznica tankog crijeva, gušterača i bubrezi. Tjelesne zalihe vitamina C u čovjeka prilično su konstantne i iznose oko 20 mg kg-1 (u prosjeku 1 500 mg), čak i u slučaju unosa velikih količina. Dnevno se utroši 3–4 % te količine, što predstavlja 40-60 mg na dan.[1-7,12-14]
Izlučivanje
L-Askorbinska kiselina se ne katabolizira do CO2, nego se izlučuje urinom većinom nepromijenjena ili u obliku raznih metabolita, kao što su askorbat-2-sulfat, dehidroaskorbat, 2,3-diokso-L-gulonat i oksalat. Ukoliko se daje u velikim dozama, također se izlučuje urinom u nepromijenjenom obliku, no tek kad su sve tkivne rezerve zasićene. Askrobat se i reapsorbira u bubrezima, čime se dio ovog vitamina zadržava u organizmu, dok se manji dio izlučuje znojem i fecesom.[1-7,16]
"Literatura"
1. Bender, D.A. (2003) Nutritional biochemistry of the vitamins, Cambridge University Press, Cambridge.
2. Grooper, S.S., Smith, J.L., Groff, J.L. (2009) Advanced nutrition and human metabolism, Wadsworth Cengage Learning, Belmont.
3. McDowell, L.R. (2000) Vitamins in animal and human nutrition, Iowa State University Press, Iowa.
4. Zempleni, J., Rucker, R.B., McCormick, D.B., Suttie, J.W. (2007) Handbook of vitamins, CRC Press Taylor & Francis Group, Boca Raton.
5. Ball, G.F.M. (2004) Vitamins: Their Role in the Human Body, Blackwell Publishing Ltd, Oxford.
6. MacRae, R., Robinson, R.K., Sadler, M.J. (1993) Encyclopaedia of food science, food technology and nutrition, Academic Press, London.
7. Hui, Y.H. (1992) Encyclopedia of food science and technology, John Wiley and sons, New York.
8. Malo, C., Wilson, J.X. (2000) Glucose Modulates Vitamin C Transport in Adult Human Small Intestinal Brush Border Membrane Vesicles. J. nutr. 130, 63-69.
9. McCormick, D.B., Zhang, Z. (1993) Cellular assimilation of water-soluble vitamins in the mammal: riboflavin, B6, biotin and C. Proc. Soc. Exp. Biol. Med. 202, 265-270.
10. Padayatty, S.J., Sun, H., Wang, Y., Riordan, H.D., Hewitt, S.M., Katz, A., Wesley, R.A., Levine, M. (2004) Vitamin C pharmacokinetics: implications for oral and intravenous use. Ann. Intern. Med. 140, 533-537.
11. Baker, E.M., Saari, J.C., Tolbert, B.M. (1966) Ascorbic acid metabolism in man. Am. J. Clin. Nutr. 19, 371-378.
12. Medić-Šarić, M., Buhač, I., Bradamante, V. (2000) Vitamini i minerali: Istine i predrasude, F. Hoffmann-LaRoche, Zagreb.
13. McCormick, D.B., Zhang, Z. (1993) Cellular assimilation of water-soluble vitamins in the mammal: riboflavin, B6, biotin and C. Proc. Soc. Exp. Biol. Med. 202, 265-270.
14. Laurence, D.R., Bennett, P.N. (1988) Klinička farmakologija, (Vrhovac, B., ured.), Jumena, Zagreb
15. Kallner, A., Hartmann, D., Hornig, D. (1979) Steady-state turnover and body pool of ascorbic acid in man. Am. J. Clin. Nutr. 32, 530-539.
16. Jackson, J.A., Wong, K., Krier, C., Riordan, H.D. (2005) Screening for Vitamin C in the Urine: Is it Clinically Significant? J. Orthomol. Med. 20, 259-261.