Dišni sustav

Sustav dišnih organa ima svoju osnovu zadaću – dovođenje vanjskog (atmosferskog) zraka u pluća. U plućima, točnije u plućnim mjehurićima dolazi do izmjene plinova, kisika i ugljičnog dioksida, između udahnutog zraka i krvi koje se naziva izvanjsko disanje. Disanjem, odnosno ritmičnim prozračivanjem pluća uz izmjenu plinova hemoglobin, crvena boja krvnih tjelešaca, prenosi kisik iz pluća u tkiva, a istovremeno krv u tkivu preuzima ugljični dioksid koji nastaje razgradnjom u stanicama te ga izlučuje u plućima. Izmjena plinova između tkiva i krvi naziva se tkivno disanje, a između krvi i zraka izvanjsko disanje. Upravo je proces disanja i opskrba kisikom iz zraka nužan za život svake stanice u organizmu jer bez kisika one propadaju već nakon pet do deset minuta. Prirodnim disanjem, udišemo i izdišemo prosječno 500 ml zraka. Udisaji i izdisaji ponavljaju se 14 do 16 puta u minuti gotovo neosjetno jer disanjem istodobno upravljaju voljni i autonomni živčani sustav. Nakon prirodnog udisaja, najvećim udisajem možemo unijeti u pluća još oko 1500 d0 3000 ml zraka dok nakon prirodnog izdisaja možemo istisnuti iz pluća još 1100 do 2500 ml zraka. Količina zraka kojom možemo raspolagati od položaja najdubljeg udisaja do najvećeg izdisaja jest vitalni kapacitet koji iznosi približno oko 4600 ml, ovisno o veličini prsnog koša, a u žena je u odnosu na muškarce manji za 20-30%.[1]

Dišni sustav sastoji se od provodnih dišnih puteva i središnjeg organa – pluća, kojem su priključeni mišići prsnog koša i ošit. Dišni putevi počinju nosom, odnosno nosnim šupljinama iz kojih zrak kroz ždrijelo i grkljan dolazi do donjih dišnih organa dušnika i dušnica (bronhi) s ograncima (bronhioli) što zrak dovodi do plućnih mjehurića, alveola. Gornji dišni organi, posebice nosna sluznica puna trepetljika vlaži i grije zrak pri disanju i zadržava čestice prašine i nečistoću. Taj proces nastavlja se i u donjim dišnim cijevima te zrak u plućne alveole stiže čist, vlažan i zagrijan. [1-2]

Pluća su parni organ koji čini lijevo i desno plućno krilo te ispunjavaju veći dio prsišta. Glavnu masu pluća čine dušnice s ograncima i alveole koje su spojene na ogranke. Mjehurićaste alveole su prostori s tankim stijenkama jednoslojnog epitela koji se međusobno dotiču, a u stijenke je uložena gusta mrežica krvnih kapilara. U alveolama se nalazi zrak pa je krv od zraka odijeljena samo tankom stijenkom i međustaničjem. U plućima ima više od 300 milijuna alveola, zbog čega tvore golemu dišnu površinu od 70 do 80 m2 gdje se izmjenjuju kisik iz zraka koji udišemo i ugljični dioksid koji izdišemo. Kisik se kroz alveolarnu stijenku prenosi u kapilare krvnih žila plućnih vena, koje ga dopremaju u lijevu stranu srca te potom u lijevu klijetku iz koje se sva arterijska, kisikom bogata krv, snažnim stiskanjem njezinih mišića ispumpa u glavnu žilu kucavicu aortu. Krv kroz aortu i njezine ogranke bude dopremljena svim tkivima i stanicama u ljudskom organizmu. [1]

Disanje se obavlja ravnomjernim gibanjem prsnog koša u kojem su smještena pluća i mišićne opne dijafragme, odnosno ošita koji odjeljuje prsni koš od trbušne šupljine. Pri udisaju međurebreni mišići podižu rebra i tako šire prsni koš prema naprijed i ustranu, a njegov se obujam povećava. Istovremeno se stežu mišići ošita pa se obujam prsišta povećava prema dolje. Povećanje obujma prsišta smanjuje tlak u njemu i zrak ulazi u pluća sve do izjednačenja tlaka u plućima s vanjskim tlakom. Stezanje dišnih mišića počinje poprilično naglo, postupno popušta i na vrhuncu udisaja nezamjetno prelazi u izdisaj. Pri izdisaju se zbiva upravo suprotan proces da bi se zrak s ugljičnim dioksidom izdahnuo iz pluća. Prirodnog disanja nismo niti svjesni, no ako je potrebno način disanja možemo voljno mijenjati. Premda, ako zaustavimo dah na duže od 30 do 150 sekundi udahnuti ćemo unatoč volji radi povećanja ugljičnog dioksida u krvi, što je podražaj koji nadvladava našu volju. [1-2]

Više o građi pogledajte ovdje.

Obična prehlada ili infekcija gornjeg dišnog sustava je akutna virusna infekcija koja prolazi spontano, a zahvaća gornji dišni sustav pa se očituje rinorejom, kašljem i grloboljom. Pranje ruku pomaže pri njezinom sprječavanju dok je liječenje potporno. Oko 50% svih prehlada je uzrokovano jednim od >100 serotipova rinovirusa. Infekcije rinovirusima su najčešće u jesen i proljeće, a rjeđe tijekom zimskih mjeseci. Rinovirusi se najbrže šire neposrednim kontaktom, premda do prijenosa može doći i aerosolima velikih čestica. [3]

Gripa ili influenca je virusna dišna infekcija uzrokovana virusima influence, no često se netočno naziv primjenjuje i za slične bolesti uzrokovane drugim virusnim uzročnicima dišnih bolesti. U blagim slučajevima simptomi su slični običnoj prehladi (npr. grlobolja, rinoreja) dok je tipična influenca u odraslih obilježena pojavom tresavice, vrućice, kašljem i generaliziranom boli (osobito u križima i nogama). Dišni simptomi isprva mogu biti blagi, s grebanjem u grlu, pečenjem i suhim kašljem. Kasnije, prevladava zahvaćanje donjeg dišnog sustava, s upornim i produktivnim kašljem. Virusi influence se dijele u tipove A, B i C prema njihovim nukleoproteinima i proteinima matriksa. Virusi influence se mogu širiti kapljično zrakom, neposrednim dodirom ili dodirom sa zagađenim predmetima. Najvažniji je prijenos zrakom. Teži oblik bolesti prijeti kardiopulmonalnim bolesnicima, pacijentima s metaboličkom bolešću, bubrežnom insuficijencijom, imunodeficijencijom, trudnicama, djeci mlađoj od godine dana i starijim osoba. [3]

Akutni bronhitis je upala bronha, struktura kojima zrak dolazi do najudaljenijih dijelova pluća te obično uslijedi nakon infekcije gornjih dišnih putova. Najčešći uzrok je virusna, iako je ponekad posrijedi i bakterijska infekcija. Simptomi uključuju vrućicu, otežano disanje, bol u prsima dok je najčešći simptom kašalj s ili bez vrućice i/ili sluzavo ili gnojno iskašljavanje. Bolest traje kratko i rijetko se komplicira, a najčešće obolijevaju mala djeca. [3]

Kronične opstruktivne bolesti pluća (KOPB) je pojam koji se odnosi na povezane poremećaje koji bolesniku postepeno oduzimaju dah ‒ kronični bronhitis i emfizem. Obje bolesti su povezane s otežanim prolazom (opstrukcijom protoka) zraka zbog suženja dišnih putova. Kod emfizema su stijenke alveola uništene djelovanjem enzima proteaza, koji razaraju plućna elastinska i kolagena vlakna čime bronhioli gube svoju strukturnu potporu. Zbog toga bronhioli pri izdisaju zraka splasnu, a suženje zračnog protoka je strukturalno i trajno. Kod kroničnog bronhitisa dugotrajna upala dišnih puteva dovodi do stvaranja velike količine sluzi što je i glavna fizikalna promjena odgovorna za probleme. Sluz sprječava protok zraka i pridonosi razvoju upale ili ponovnog aktiviranja bolesti. Osoba istovremeno može bolovati kroničnog bronhitisa i emfizema, a glavni uzrok KOPB-a je pušenje. [3, 5]

Astma je stanje kod kojeg je upala dišnih putova kronično prisutna s povremenim napadajima. Najčešći pokretači astme su alergeni kao grinje kućne prašine, peludi, duhanski dim, aerozagađenja, tjelesni napori ili jaki emocionalni podražaji. Smatra se da su pretežito eozinofili i Th2 limfociti odgovorni za početak sužavanja dišnih puteva kod astme dok recimo KOPB karakterizira pretežno neutrofilna upala i upala koje uključuje CD8 limfocite. U astmatičnom napadaju glatki se mišići bronha stežu, a tkivo koje oblaže dišne putove zbog upale nabrekne i luči u njih sluz što dodatno sužuje promjer dišnih putova. Obično se razvija u djetinjstvu i često je popraćena alergijama. Napadaji su okarakterizirani stezanjem u prsima, kašljom, teškim disanje i trenutcima bez daha zbog opće opstrukcije dišnih putova, što se očituje smanjenim protocima cijelim vitalnim kapacitetom i smanjenim izdisajnim volumenom u 1 sekundi koji se obično vraća u potpunosti nakon napada. [3, 5]

Upala pluća ili pneumonija je infekcija koja zahvaća plućne alveole i okolno tkivo, a može biti uzrokovana različitim mikroorganizmima. Bolest se razlikuju ovisno o tomu je li infekcija bakterijska, virusna, gljivična ili izazvana parazitima. Bakterije su najčešći uzročnik pneumonija u osoba starijih od 30 godina. Upala obično nastaje nakon što se organizam udahne u pluća, iako se infekcija može unijeti u pluća krvnom strujom ili dospjeti do pluća neposredno iz obližnjeg mjesta infekcije. [3, 4]

Tuberkuloza pluća je kronična, progresivna infekcija do koje dolazi gotovo isključivo udisanjem kapljica koje u zrak dospijevaju kihanjem ili kašljanjem osobe zaražene bakterijom Mycobacterium tuberculosis. Klasične kliničke značajke tuberkuloze pluća su kronični kašalj, iskašljavanje, gubitak apetita, gubitak tjelesne mase, vrućica, noćno znojenje i hemoptiza, a bacili tuberkuloze mogu putem krvi i limfe biti preneseni, doslovce u bilo koji organ tijela. Nakon prvotne infekcije dolazi do latentnog razdoblja bolesti te u nekim slučajevima do aktivnog oblika bolesti. U više od 90% osoba zaraženih M. tuberculosis, patogen uzrokuje samo latentnu infekciju. Rizik od aktivne bolesti se procjenjuje na oko 5%  u 18 mjeseci nakon početne infekcije, a kasnije na oko 5%. [3, 4, 6]

Rak pluća najučestaliji je oblik raka i vodeći je uzrok smrti od raka diljem svijeta u oba spola. Najveći broj slučajeva raka pluća nastaje iz stanica pluća, iako rak može metastazirati u pluća iz drugih dijelova tijela. Dva glavna oblika raka pluća jesu rak nemalih stanica (oko 85% svih slučajeva raka pluća) i malih stanica pluća (oko 15%). U prvu skupinu ubrajamo adenokarcinom, planocelularni karcinom i karcinom pluća velikih stanica. Pušenje uzrokuje sve vrste raka pluća, ali je najjače povezano s malim stanicama pluća rak i planocelularnim karcinomom; adenokarcinom je najčešći tip u bolesnika koji nikada nisu pušili. Simptomi raka pluća ovise o tipu, smještaju i načinu na koji se širi. Obično je glavni simptom neprestani kašalj. [3, 7]

Cistična fibroza je autosomna recesivna nasljedna bolest koja napada gotovo sve egzokrine žlijezde ali u različitom opsegu i stupnju težine, te pogađa ponajprije probavni i dišni sustav. Žlijezde mogu biti začepljene gustom ili čvrstom eozinofilnom tvari u lumenima kanala, mogu stvarati prekomjernu količinu sekreta ili izlučivati prekomjernu količinu Na i Cl. Težina cistične fibroze znatno se razlikuje od osobe do osobe bez obzira na dob, a težina je u velikoj mjeri određena zahvaćenošću pluća. Pluća su pri rođenju normalna, ali nakon toga mogu u bilo koje vrijeme nastati problemi s disanjem. Oštećenje pluća vjerojatno započinje začepljenjem malih dišnih putova abnormalno gustom sluzi. Kao posljedica dolazi do bronhiolitisa i začepljenja dišnih putova sekretom. Kronična plućna bolest razvija se skoro uvijek i dovodi do povremenih upala i progresivnog pogoršanjem plućne funkcije. Bolest često uzrokuje opstrukcije crijeva, u oko 40% bolesnika intoleranciju glukoze, a ponekad i šećernu bolest. [2, 3]

Plućni apsces je šupljina u plućima ispunjena gnojem i omeđena upalnim tkivom, a izazvana infekcijom. Uobičajeni uzrok stvaranja apscesa su bakterije iz usta ili grla udahnute u pluća, gdje uzrokuju infekciju. Do plućnog apscesa može dovesti i upala pluća izazvana nekim bakterijama. [3]

 

Kako biste saznali više prijavite se korisničkim imenom i lozinkom.

Ukoliko još uvijek niste član definicije, registrirajte se.

OPĆENITO, GRAĐA I BOLESTI

  1. Keros, P., Pećina, M., Ivančić-Košuta, M. (1999) Temelji anatomije čovjeka. 1. Izd., Ljevak, Zagreb, str. 25-48.
  2. Živković, R. (2002) Dijetetika. Medicinska naklada, Zagreb.
  3. http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-za-pacijente/bolesti-pluca-i-disnih-putova
  4. https://www.nlm.nih.gov/medlineplus/lungdiseases.html
  5. Postma, D. S., Rabe, K. F. (2015) The Asthma–COPD Overlap Syndrome. N Engl J Med. 373, 1241-9.
  6. Zumla, A., Raviglione, M., Hafner, R., Fordham von Reyn, C. (2013) Tubeculosis. N Engl J Med. 368, 745-55.
  7. Herbst, R. S., Heymach, J. V., Lippman, S. M. (2008) Lung Cancer. N Engl J Med. 359, 1367-80.