Koštani sustav

Ljudski koštani sustav sastoji se od kostiju, hrskavica, ligamenata i tetiva te čini oko 20% tjelesne mase. Kosti u našem tijelu koriste kisik i ispuštaju otpadne tvari u metabolizam. One sadrže aktivna tkiva koja troše nutrijente i zahtijevaju prokrvljenost. Kosti pružaju kruti okvir, poznat kao kostur, koji je mehanička osnova cijelog tijela i ima zadaću oslonca, jer se opire sili teži i tijelu daje stalan oblik i držanje. Kosti oblikuju i nekoliko šupljina u kojima su osjetljivi organi zaštićeni od vanjskih i unutarnjih sila. Zglobovi omogućavaju i pokretanje kostiju te zajedno tvore pasivni dio pokretačkog sustava, dok skeletni mišići vezani za kost svojim kontrakcijama pokreću kosti ili ih učvršćuju u pojedinom položaju i čine aktivni dio sustava. [1]

Kosti (ossa) tvrdi su žućkasto bijeli organi i u tijelu ih ima više od dvije stotine. Različitog su oblika, sukladno funkciji, te ih možemo podijeliti na duge, kratke i plosnate. [1]
Tri su vrste stanica koje doprinose koštanoj homeostazi. Osteoblasti su stanice koje tvore kosti, a osteoklasti resorbiraju ili razbijaju kosti. Ravnoteža između osteoblasta i osteoklasta održava koštano tkivo, dok zrele koštane stanice ili osteociti tvore koštano tkivo. Postoje dvije vrste koštanog tkiva: zbijeno i spužvasto, a razlikuju se u gustoći. [1]
Osteociti stvaraju međustaničnu tvar koju čine kolagen i kolagena vlakna, a u nju se odlažu anorganske soli, osobito kalcij s ugljičnom i fosfatnom kiselinom. Kost sadrži više kalcija nego bilo koji drugi organ. Anorganske soli odgovorne se za čvrstoću i tvrdoću kostiju, a organske tvari čine kost elastičnom. [1]
Koštane stanice oblikuju sustave tankih koštanih listića u kojima se usporedno s površinom kosti nalaze uzdužne Haversove cjevčice, te poprečno Volkmannove cjevčice kroz koje prolaze krvne žile i hrane kost. Tako nastaje mnoštvo osnovnih koštanih jedinica, osteona. Osteoni u vanjskom dijelu kosti oblikuju naslage i tvore zbijeno koštano tkivo. U krajevima dugačkih kostiju i u kratkim kostima nalaze se mrežasti sustavi tankih koštanih pločica i gredica, među kojima nema koštanog tkiva i tako nastaje spužvasto tkivo. U obje vrste tkiva koštani listići poredani su prema smjerovima opterećenja, pa se tako i u spužvastoj kosti postiže dostatna čvrstoća kao da je kost masivna i teška. [1]
Zglobovi i spojevi među kostima daju stabilnost, istodobnu gibljivost i elastičnost pojedinih dijelova i cijelog kostura. Dijelimo ih na nepomične spojeve (koštana, hrskavična i vezivna sraštenja; u tim spojevima gibanje nije moguće) i pomične zglobove ili prave zglobove sa zglobnim tijelom, čahurom i šupljinom. [1]
Ligamente ili sveze čine snopovi čvrstog veziva s kolagenom i elastičnim vlaknima. Sveze se nalaze unutra i izvan zglobne čahure, te povezuju i učvršćuju kosti ili pak pritežu mišićne tetive uz kost na mjestima gdje tetive prelaze preko zglobova. [1]

1) Bolesti zglobova [2-4]:

Reumatoidni artritis je najčešća autoimuna, ali i najzloćudnija reumatska bolest upalnoga karaktera u kojoj imunološki sustav napada sluznicu zglobova u cijelom tijelu. Najčešće su zahvaćeni mali zglobovi šake, zglavci, ramena, koljena i gležnjevi. Reumatoidni artritis uzrokuje bol, otekline, ukočenost i gubitak  funkcije u zglobovima. Simptomi mogu biti blagi do teški, s fazama poboljšanja ili pogoršanja tijekom čitavoga života. Reumatoidni artritis ne pogađa ne samo zglobove, također može napasti tkivo u koži, plućima, očima, i krvnim žilama.

Psorijatični artritis je kronična upalna reumatska bolest koja se s obzirom na to da često zahvaća i kralježnicu, ubraja u skupinu seronegativnih spondiloartritisa. Pojava artritisa može prethoditi pojavi psorijaze, dok svaki artritis koji se javlja u psorijazi nije nužno psorijatični artritis. Važno kliničko obilježje bolesti je upala na mjestu hvatišta tetiva. Također, psorijatični artritis karakterizira upala velikih zglobova praćena zadebljanjem prstiju iako može biti zahvaćen svaki zglob.

Spondiloartropatije su grupa upalnih reumatskih bolesti, a uključuju ankilozantni spondilitis, reaktivni artritis, psorijatični artritis i neka druga stanja. Glavna značajka je križobolja, nazvana križoboljom upalnog tipa. Oboljeli imaju negativan nalaz reumatoidnog faktora, protutijela tipična za bolesnike s nekim drugim upalnim reumatskim bolestima, prvenstveno reumatoidnim artritisom. U spondiloartropatijama je često zahvaćena kralježnica i zglobovi između križne kosti i bočnih kostiju zdjelice, a ponekad i periferni zglobovi.

Osteoartritis ili artroza najčešća je bolest zglobova, koja obično postaje simptomatska nakon 40–ih godina života, dok je gotovo uvijek nazočna u dobi nakon 80 godina. Ipak, samo polovica osoba s artritskim promjenama ima izražene tegobe. Definira se kao kronična bolest cijelog zgloba obilježena razaranjem i gubitkom zglobne hrskavice uz druge artikularne promjene, poput hipertrofije kosti. Simptomi su progresivna bol koju pogoršavaju ili izazivaju kretnje, zatim ukočenost koja se povlači nakon aktivnosti te otok zahvaćenih zglobova.

Neurogena artropatija je brzo destruktivna bolest zglobova koja se često javlja u sklopu niza bolesti, najčešće dijabetesa i apopleksije, uz poremećenu percepciju boli. Javljaju se otoci zahvaćenih zglobova, izljevi i deformiteti. Prvi simptom je obično bol, no kako je percepcija boli poremećena, subjektivne tegobe su nerazmjerne oštećenju zgloba. Rano se javljaju obilni, često krvavi izljevi, subluksacije i nestabilnost zgloba. Često dolazi i do akutnog iščašenja. Kasnije bolovi postaju intenzivniji, uz brzo razaranje zgloba.

2) Metaboličke bolesti kostiju [2-5]:

Giht ili urični artritis je upala zglobova koja nastaje pri povišenim koncentracijama mokraćne kiseline u krvi, tj. hiperuricemije. Mokraćna kiselina nastaje kao nusprodukt purina, razgrađuje se u krvi i eliminira urinom. Ako dođe do povećanje proizvodnje ili neadekvatne eliminacije putem bubrega, koncentracija u krvi se povećava. Tada dolazi do mogućnosti stvaranja mokraćnih kristala i njihovog odlaganja u vezivno tkivo zgloba, zglobne prostore, hrskavicu ili tetive. Simptomi su nagli napadi jake boli, crvenilo i oticanje zglobova.

Bolest taloženja kristala kalcijeva pirofosfat dihidrata (pseudogiht) oko zglobova. Uzrok je nepoznat, no često se povezuje sa stanjima poput ozljeda (uključujući kirurške zahvate), hipomagnezijemije, hiperparatireoze, gihta, hemokromatoze i starosti. Simptomi su različiti, a mogu biti neznatni ili teški, s povremenim napadajima akutnog artritisa i degenerativne artropatije.

Pagetova bolest kostiju metabolička je bolest kostiju koju obilježava prekomjerno razgrađivanje ili resorpcija kosti koju prati prekomjerno stvaranje nove kosti. Prilikom čega se normalni matriks nadomještava omekšanom i zadebljanom kost. Ovi su procesi povezani s velikim povećanjem metabolizma. Stanje može biti asimptomatsko ili uzrokuje postupno pogoršanje koštanih bolova i deformiteta. Bolest može napasti sve kosti, dok je najčešće pogođena zdjelica i butna kost te lubanja.

Osteoporoza ‒ progresivna metabolička bolest kosti koja dovodi do smanjenja gustoće, uz razlaganje strukture. Razlikujemo dva glavna tipa osteoporoze. Kod tipa I brzo dolazi do gubitka koštane mase, osobito spužvastog dijela koji skladišti kalcij u tijelu. Vrlo brzo nastupa prijelom kosti, koji je jedini klinički znak bolesti. Ovaj tip naziva se primarna ili postmenopauzalna osteoporoza, jer je gotovo 6 puta češća u žena i javlja se između 51. i 75. godine života. Gubitak estrogena kod žena podiže razine citokina, koji potiču osteoklaste, koji razaraju kost, na resorpciju. Kod preniske razine testosterona u muškaraca također može doći do povećane aktivnost osteoklasta te osteoporoze tipa I.

Osteoporoza tipa II ili senilna posljedica je normalnog, postupnog smanjenja broja i aktivnosti osteoblasta koji se događa sa starenjem i zahvaća kompaktnu i spužvastu kost. Poglavito se javlja u osoba starijih od 60 godina i 2 puta je češća u žena. Starije žene često imaju kombinaciju tipa I i II. Manjak estrogena važan je čimbenik u oba spola, a doprinose mu smanjeni unos Ca i vitamina D, ali i genetski faktori.

Rahitis je metabolička bolest ranog djetinjstva i dječje dobi karakterizirana poremećajem metabolizma kalcija i fosfora. Manifestira se mekoćom i deformitetima kostiju. Djeca u dobi od 6 do 24 mjeseca u najvećoj su opasnosti od rahitisa jer njihove kosti rastu vrlo brzo u tom razdoblju. Obično se javlja u nedostatku vitamina D, koji pomaže kostima apsorbirati kalcij i fosfor ili pak ako je razina kalcija ili fosfora u organizmu preniska. Poremećaj metabolizma kalcija i fosfora može biti uzrokovan smanjenim unosom kalcija hranom ili poremećenom apsorpcijom kalcija iz crijeva.

Osteomalacija je metabolička bolest jednaka rahitisu prema uzroku i simptomima. No, osteomalacija se za razliku od rahitisa javlja kod odraslih osoba nakon završetka koštanog rasta. Bolesti je vezan uz smanjene vrijednosti kalcija u krvi zbog nedostatak kalcija u prehrani, manjka D vitamina, ili zbog poremećaja probavnog sustava ili prevelikog gubitka kalcija kod npr. bubrežnih bolesti.

3) Infekcija kostiju i zglobova

Osteomijelitis ‒ upala koštanog tkiva uzrokovana bakterijama, gljivicama ili mikobakterijama. Infekcija kosti može nastati prilikom prijeloma kosti, otvorenih rana; ako je infektivno žarište u neposrednoj blizini kosti (egzogena infekcija) ili pak može biti u kost unesena krvlju (endogena infekcija). [3]

4) Bolesti kao posljedica nedostatka unosa određenog mikronutrijenta

Skorbut ‒ bolest koja nastaje kod ozbiljnog nedostatka vitamina C u organizmu. Manjak vitamina C uzrokuje pogoršanu hidroksilaciju aminokiselina lizina i prolina, neophodnih za stvaranje kolagenog vlakna te posljedično ne može nastati normalno vezivno tkivo. Posljedica bolesti je poremećaj kože, ali i ostalih tkiva koja su bogata vezivnim tkivom poput kosti i sluznica. Uz promjene na koži bolesnici pate od bolova u kostima te su nepokretni. [3, 5]

5) Koštane bolesti kao posljedica prekomjernog unosa određenog mikronutrijenta [5]:

Idiopatska hiperkalcemija – hipervitaminoza vitaminom D, najčešće u djece.

Opća kortikalna hiperostoza – hipervitaminoza vitaminom A.

Endemska fluoroza – rezultat prekomjernog unosa floura, ili hranom ili pripravcima floura.

REUMATOIDNI ARTRITIS (RA)

MEDITERANSKA PREHRANA

Mediteranska prehrana koju karakterizira visok unos voća, povrća, cjelovitih žitarica, plave ribe i maslinovog ulja te siromašan unos crvenog mesa, mlijeka i složenih ugljikohidrata pokazala je vrlo pozitivne protuupalne učinke, ublažavajući napad imunološkog sustava na zglobove kod osoba s RA.

Upravo smanjeni unos crvenog mesa te bogatiji unos ribe karakterističan za mediteransku prehranu dovesti će do pozitivne zamjene, odnosno manjih količina zasićenih masnih kiselina (SFA) i većih omega-3 polinezasićenih masnih kiselina (PUFA) u organizam.

Plava riba poput tune, haringe, srdela, skuše, papalina, lososa i inćuna, obiluje omega-3 masnim kiselinama koje djeluju na imunološki sustav smanjujući nastajanje jakog upalnog medijatora, leukotriena B4, i stvarajući metabolite koji pomažu ublažiti upalu, poput leukotriena B5. Visoke doze ribljeg ulje u obliku dodatka prehrani umanjuju simptome RA, kao što je trajanje jutarnje ukočenosti, površinu natečenosti zglobova i bolove u zglobovima. Dodatak bi trebao imati 500-1000 mg EPA i DHA (omega-3 masti) po kapsuli. Potrebno je posavjetovati se s liječnikom prije uzimanja dodataka prehrani. [1-9, 21-22]

Voće i povrće kao neizostavni dio mediteranske prehrane također djeluju pozitivno na smanjenje i ublažavanje upale.  Lagano kuhano povrće poput artičoke, kelja, brokule, korabe, celera, komorača, poriluka, blitve, repe, šparoga, mahuna i graha pozitivno utječe na oslabljeni imunološki sustav. Istraživanja su pokazala kako konzumacija povrća (2-3 serviranja dnevno) smanjuje rizik nastanka RA za 60%, u odnosu na smanjeni unos povrća, manji od jednog serviranja dnevno. Udruženje britanskih dijetetičara preporučuje unos čak od 4 ili više porcija povrća te 2 ili više porcije voća dnevno koje će utjecati na smanjenje upale. Od voća posebno se treba istaknuti unos crvenog bobičastog voća poput borovnica, jagoda, malina ili ribizla koje obiluje antioksidansima koji djeluju protuupalno.[1-4, 21-22]

Maslinovo ulje bogato je mononezasićenom oleinskom kiselinom koja snižava razinu kolesterola djelujući zaštitno, osobito na zdravlje srca, što je dodatna dobrobit s obzirom na to da bolesnici s RA imaju veći rizik od kardiovaskularnih bolesti. Maslinovo ulje može se pohvaliti i kao izvor fenola. Svakodnevnim unosom maslinovog ulja može se unijeti čak 25 mg fenolnih tvari, poput oleuropein i oleokantal. Oleuropein je prije svega, snažan antioksidans, koji ima izražen antimikrobni i antivirusni učinak. Snižava šećer u krvi, povišeni krvni tlak i djeluje protuupalno i antireumatski, dok se oleokantalu pripisuje snažno protuupalno djelovanje, vrlo slično djelovanju ibuprofena. [10-12]

Bućine, lanene i sjemenke sezama također predstavljaju koncentrirani izvor omega-3 masnih kiselina i oleinske kiseline. Dobar su izvor mangana, cinka, bakra, magnezija i vitamina E, potrebnih za zdravlje kostiju i zglobova. Ta činjenica je važna, budući da su istraživanja dokazala deficit cinka, magnezija, bakra, kalija te vitamina B6 u oboljelih od RA.[10-12, 21-22]

Đumbir sadrži vrlo snažne protuupalne spojeve gingerole zbog kojeg pacijenata s artritisom osjećaju smanjenje bolova i/ili oticanja nakon konzumacije đumbira. Također, đumbir je koncentrirani izvor magnezija, vitamina B6, kalija, mangana i bakra. [13-14]

Kurkuma je izvor fitonutrijenta kurkumina koji ima snažna protuupalna svojstva. Uočeno je kako pacijentima s RA konzumacija kurkumina smanjuje trajanje jutarnje ukočenosti i oticanje zglobova te produljuje vrijeme hodanja. [15-16, 20]

Zeleni čaj preporučuje se prvenstveno zbog visokih koncentracija polifenola koji djeluju antioksidativno i protuupalno. [17-20]

Posebnu pozornost treba obratiti i na unos željeza. Umor je vrlo čest simptom kod osoba s AR te može biti posebice izražen kod pojave anemije. Anemija može nastati kao posljedica upale ili zbog dugoročne upotrebe nesteroidnih protuupalni lijekovi, što može dovesti do unutarnjeg krvarenja i ulkusa želuca kod nekih osoba. [21]

GIHT ILI URIČNI ARTRITIS

Dijetoterapija kod gihta na prvom mjestu zahtjeva dijetu sa smanjenom količinom aminokiseline purina čime bi se spriječio nastanak povišene koncentracije mokraćne kiseline koja nastaje kao nusprodukt pri probavi te iste aminokiseline. Dnevno hranom ne bi trebalo unijeti više od 100-150 mg purina, jer se mokraćna kiselina može i sama endogeno u organizmu stvarati iz jednostavnih spojeva dušika i ugljika. [1-2]

Oboljele osobe trebale bi se pridržavati sljedećih smjernica [1-8]:

  • izbjegavati unos NAMIRNICA S VISOKIM SADRŽAJEM PURINA (150-800 mg na 100 g namirnice): iznutrice, plavu ribu (srdela, tuna, skuša, losos), riblje konzerve, suhomesnate proizvode, kvasac, žestoka alkoholna pića, školjke i rakove, gljive, crveno meso (junetina, svinjetina, janjetina i sl.)
  • izbjegavati unos alkoholnih pića, jer smanjuju izlučivanje mokraćne kiseline
  • konzumirati mlijeko i mliječne proizvode sa smanjenim udjelom masti koji su pokazali pozitivan učinak kod smanjenja rizik od nastanka gihta
  • bijelo meso peradi, kuhana jaja ili svježi posni sir najbolji su izvor proteina kod oboljelih osoba
  • bogati unos voća i povrća
  • unos povrća bogatog purinom (npr. grašak, grah, prokulice, špinat i cvjetača) ne treba izbjegavati jer nema nikakvu ulogu u razvoju gihta
  • preporučuje se unos povrća kao što su kelj, artičoke, kupus, svježi krastavci i mahunarke, koje ublažava simptome reume te djeluje pozitivno kod bolesti izazvane poremećenom izmjenom tvari
  • sokovi i bezalkoholna pića bogata fruktozom povećavaju razinu mokraćne kiseline stoga se preporučuje da se takva pića zamjene vodom ili nezaslađenim čajem
  • izbjegavati slatkiše bogate fruktozom
  • hranu soliti umjereno, a sol zamijeniti začinskim biljem
  • vježbati i održavati adekvatnu tjelesnu masu

Namirnice koje mogu smanjiti upalu [3, 8-12]:

  • Bobičasto voće bogato biljnim pigmentom antocijanom i vitaminom C pokazalo se posebno djelotvornim kod ublažavanja upale smanjujući količinu prostaglanida. Trešnje, borovnice, bobe gloga ali i drugo voće tamnocrvenih ili plavih bobica uspješno može sniziti razinu mokraćne kiseline te tako pozitivno djelovati na upalu.
  • Također se smatra kako vitamin C uspješno smanjuje razinu mokraćne kiseline pa se tako preporučuje unos namirnica bogatih vitaminom C poput šipka, crnog ribizla, naranča, limuna, kivija, svježe paprike, hrena, kupusa i drugih. Suplementacija vitamina C (500 mg/dan) reducira sadržaj mokraćne kiseline u serumu, što ukazuje da može biti koristan u prevenciji i terapiji gihta i drugih bolesti povezanih s uratom.
  • Celer kao izvrstan diuretik potiče protjecanje urina kroz bubrege i također može ublažiti simptome gihta, dok su metvica i korijandar vrlo korisni za ublažavanje boli zglobova i reumatizma.

OSTEOPOROZA

Osteoporoza je česta bolest koštanog sustava čija incidencija raste starenjem. Gubitak koštane mase i poremećaj strukture kostiju primarno je povezan s hormonskim statusom. Gubitak estrogena kod žena i rjeđe, smanjena razina testosterona kod muškaraca, utječe na ove promjene. Pored uobičajenih hormonalnih uzroka i genetske predispozicije nastanku osteoporoze pridonose i drugi faktori od kojih je svakako najvažniji – prehrana. Smanjeni unos i sinteza vitamina D, smanjeni unos kalcija i nerijetko proteinska malnutricija u starijih osoba smatraju se usko povezanim s razvojem osteoporoze. [1-5]

PROTEINSKA MALNUTRICIJA

Istraživanja pokazuju kako je nedostatak proteina povezan sa smanjenom čvrstoćom kompaktnog i spužvastog koštanog tkiva. Pretpostavljeni mehanizam je utjecaj proteina na proizvodnju i djelovanje inzulinu sličan faktor rasta-1 (IGF-1). Nedostatak proteina dovodi do smanjene aktivnosti somatotropina,  što dovodi do redukcije jetrene proizvodnje IGF-1 i snižene koncentracije IGF-1 u plazmi. IGH-1 ima ulogu u izgradnji kompaktnog i spužvastog koštanog tkiva; esencijalni je faktor za longitudinalni rast kostiju; stimulira proliferaciju i diferencijaciju hrskavičnih stanica i osteoblasta, stanica koji tvore kost; stimulira sintezu kolagena i djelovanje proteina osteokalcina koji sudjeluju u mineralizaciji kostiju te je vrlo važan u kontroli intestinalne apsorpcije i izvanstanične koncentracije kalcija i fosfora, glavnih koštanih minerala. Zaista, uočeno je kako su snižene koncentracije IGF-1 direktno povezane s negativnim stanjem kostiju. Preporučuje se unos adekvatne razine proteina koja će dovesti do odgovarajuće koncentracije IGF-1 –  ključnog posrednika homeostaze kostiju. Poboljšati će se crijevna apsorpcija kalcija, ali i mišićna masa što će u konačnici djelovati pozitivno na rezultat bolesti. Suplementacija proteinima pokazala je poboljšanje kvalitete kostiju. [3, 5-8]

KALCIJ I VITAMIN D

Nakon postizanja vršne koštane mase koja se stvara tijekom djetinjstva i adolescencije, skladište kalcija u kostima se iskorištava. Postignute zalihe potrebno je konstantno podmirivati prehranom, tj. odgovarajućim nutrijentima. Uz adekvatnu količinu proteina, najznačajniji mikronutrijenti su vitamin D i kalcij. Vitamin D je neophodan za odgovarajuću apsorpciju kalcija iz probavnog sustava, a nedostatni unos kalcija i/ili njegova smanjena apsorpcija stimulirati će resorpciju iz kosti i tako djelovati na gubitak koštane mase. [13, 20]

Preporučeni dnevni unos kalcija za odrasle zdrave osobe iznosi 1000-1200 mg, dok je preporuka za dnevni unos vitamina D 15 μg tj. 600 IU. Preporučeni unos za osobe starije od 70 godina je 1200 mg kalcija i 800 IU vitamina D na dan. Namirnice bogate vitaminom D jesu masna riba, jetra bakalara ulje, jetra, jaja, tvrdi margarin, voćni sokovi i žitarice za doručak. Ulja jetre bakalara može pružiti i do 10 μg vitamina D u 1-2 žličice. Ulja jetre bakalara ne smiju uzimati trudnice jer sadrži visoke razine vitamina A što može biti štetno za plod. Ako se koristi ulje riblje jetre ne bi trebali uzimati druge izvore vitamina D isti dan, kao što su multivitaminski dodaci. [13, 20]

Da li je potrebna suplementacija kalcija i vitamina D za žene nakon menopauze i starije muške osobe? Iako se zna kako je najbolje kalcij unositi u obliku hrane, većina znanstvenih istraživanja podupire suplementaciju ovih mikronutrijenata u rizičnoj dobi te kod oboljelih osoba. Preporučuje se suplementacija kalcija ili kalcija u kombinaciji s vitaminom D, kod preventivnog liječenja osteoporoze osoba u dobi od 50 godina ili starijih. Dodaci bi se trebali konzumirati zajedno s obrokom, najbolje navečer, kako bi se spriječila resorpcija kostiju koja se odvija upravo noću. Studije pokazuju kako se najbolji terapijski učinak postiže s minimalnim dozama od 1200 mg kalcija i 800 IU vitamina D. [9-14]

VOĆE I POVRĆE

Skupina namirnica koja se najčešće povezuje s osteoporozom jesu mliječni proizvodi, što nije čudno jer upravo oni mogu osigurati 25-75 % preporučenog dnevnog unosa za kalcij, fosfor, magnezij, kalij i visokovrijedne proteine. Uz mliječne proizvode, prehrana bogata voćem i povrćem nudi mnoge potencijalne koristi za zdravlje kostiju. Voće i povrće dobar su izvor hranjivih tvari koji su sudjeluju u metabolizmu kostiju, uključujući magnezij, kalij, vitamin K i vitamin C. Antioksidansi voća i povrća mogli bi imati mogući zaštitni učinak na smanjenje resorpcije koja nastaje kao rezultat visokog oksidativnog stresa u organizmu. Visoki sadržaj kalija i magnezija u voću i povrću potiče alkalizaciju te rezultira manjim gubitkom kalcija urinom. Sadržaj kalija povezan je i s prekursorima bikarbonata (npr. citrata). Meso, mliječni proizvodi i žitarice također sadrže kalij, ali imaju manje bikarbonat prekursora. Upravo bi prisutnosti tih prekursora, koji imaju alkalizacijski učinak, mogla imati blagotovorno djelovanje na zdravlje kostiju. Blagotvorni učinci vitamina C mogu se odnositi na ulogu antioksidansa ali i na njegovu funkciju kofaktora u formiranju kolagena. [10, 15-19]

RAHITIS I OSTEOMALACIJA

Rahitis je stanje u kojem dolazi do nepravilnog okoštavanja rastućih kosti u djece zbog poremećaja mineralizacije s maksimalnom učestalošću između 3. i 18. mjeseca starosti. Dok je rahitis prisutan u djece, osteomalacija se pojavljuje u odraslih. Iako može biti i posljedica neadekvatne mineralne opskrbe, kao nedostatak kalcija ili fosfata, najčešći uzrok rahitisa je nedostatak vitamina D. Vitamin D održava odgovarajuću razinu kalcija i fosfata u serumu i time omogućava normalnu mineralizaciju kostiju te rast i razvoj koštanog tkiva. U manjkavom stanju vitamina D, samo 10-15% kalcija i 50-60% fosfora unesenog putem hrane se apsorbira. [1-5]

Glavni izvor aktivnog vitamina D kod ljudi je vitamin D3 koji se sintetizira u koži i transportira u jetru te se pretvara u aktivni metabolit 25-hidroksivitamin D. Kao takav krvotokom stiže u bubrege gdje nastaje 1,25-dihidroksivitamin D ili kalcitriol. Kalcitriol zatim krvotokom kao pravi hormon putuje u tanko crijevo gdje je uključen u homeostazu kalcija ali i mnoge metaboličke procese izvan koštanog sustava. [1-5]

Bubrežne bolesti također mogu ometati proces mineralizacije i uzrokovati rahitis ili osteomalaciju. 25 hidroksivitamin D se zbog poremećaja bubrega u tom slučaju ne može pretvoriti u kalcitriol neophodan za apsorpciju kalcija u crijevima. Treći uzrok rahitisa, odnosno osteomalacije mogu biti razni maligni tumori. [1-5]

Nedostatak vitamina D u novorođenčadi može nastati zbog nedovoljnog izlaganja kože suncu, ali je uvelike i predodređen vitaminskim statusom majke, o kojem ovisi i količina vitamina D u njezinom mlijeku. Sva dojenčad i djeca imaju povećan rizik od manjka vitamina D, a u posebno rizične skupine spadaju tamnoputa djeca, djeca dojena do kasne dojenačke dobi bez dodavanja vitamina D i djeca koja boluju od kroničnih bolesti. Nedostatak vitamina D zbog smanjenog izlaganja suncu može se dogoditi i odraslima, iako rijetko. Osteomalacija se pojavljuje kod starijih osoba, koje ne unose hranom dovoljno kalcija i vitamina D i pretjerano se zadržavaju u zatvorenim prostorima, ne izlažući svoju kožu suncu. Prisutnost vitamina D u hrani je ograničena. Javlja se u relativno značajnim količinama samo u masnoj ribi, određenim ribljim uljima i žumanjku, dok ga rakovi, školjke i bijela riba sadrže u tragovima. Zbog oskudnih prirodnih izvora vitamina D njime se danas obogaćuju mlijeko i mliječni proizvodi te druge namirnice koje su njime prirodno siromašne. [1, 3, 5-9]

Budući da postoje ograničeni prirodni prehrambeni izvori vitamina D te da nije lako odrediti adekvatnu izloženosti suncu za kožnu sintezu vitamina D valjda slijediti preporuke kako bi se osigurale odgovarajuće razine ovog vitamina u organizmu.

Preporučuje se suplementacija vitamina D u dojenčadi od navršenog 1. mjeseca života bez obzira na majčin vitaminski status. Sva dojenčad i djeca trebala bi imati minimalni dnevni unos od 400 IU. Adolescenti koji ne unose 400 IU/dan kroz hranu bogatu i obogaćenu vitaminom D trebali bi suplementirati unos s 400 IU/dan. Preporuka za zdrave odrasle osobe je 600 IU, dok za osobe starije od 70 godina 800 IU vitamina D na dan. [1-2, 10]

Poznato je i da vitamin D u velikim dozama može biti toksičan, no predoziranje nije moguće uravnoteženom prehranom, pa čak ni namirnicama bogatim ovim vitaminom. Najčešći uzrok predoziranja vitaminom D je nekontrolirana suplementacija.  [1-2, 10]

OPĆENITO, GRAĐA I BOLESTI

  1. Keros, P., Pećina, M., Ivančić-Košuta, M. (1999) Temelji anatomije čovjeka. 1. Izd., Ljevak, Zagreb, str. 25-48.
  2. Živković, R. (2002) Dijetetika. Medicinska naklada, Zagreb.
  3. http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-prirucnik/bolesti-misica-kostiju-i-vezivnog-tkiva
  4. https://www.nlm.nih.gov/medlineplus/bonediseases.html
  5. https://www.nlm.nih.gov/medlineplus/osteoporosis.html

DIJETOTERAPIJA

REUMATOIDNI ARTRITIS

  1. McCann, K. (2007) Nutrition and rheumathoid artritis. Explore NY. 3, 616-618.
  2. Darlington, L. G., Ramsey, N. W., Mansfield, J. R. (1989) Placebo-controlled, blind study of dietary manipulation therapy in rheumathoid arthritis. Lancet. 1, 236-238.
  3. Kjeldsen-Kragh, J. (1999) Rheumatoid arthritis treated with vegetarian diets. Am J Clin Nutr. 70, 594-600.
  4. Pattison, D. J., Symmons, D. P. M., Young, A. (2004) Does diet have a role in the aetiology of rheumatoid arthritis? Proc Nutr Soc. 63, 137-143.
  5. Di Giuseppe, D., Wallin, A., Bottai, M., Askling, J., Wolk, A. (2014) Long-term intake of dietary long-chain n-3 polyunsaturated fatty acids and risk of rheumatoid arthritis: a prospective cohort study of women. Ann Rheum Dis. 73, 1949-1953.
  6. Hagfors, L., Nilsson, I., Skoldstram, L., Johansson, G. (2005) Fat intake and composition of fatty acids in serum phospholipids in a randomized, controlled, Mediterranean dietary intervention study on patients with rheumatoid arthritis. Nutr Metab. 2, 26.
  7. Choi, K. H. (2004) Diet and Rheumatoid Arthritis: Red Meat and Beyond. Arthritis Rheum. 50, 3745-3747.
  8. Calder, P. C., Zurier, R. B. (2001) Polyunsaturated fatty acids and rheumatoid arthritis. Curr Opin Clin Nutr Metab Care. 4, 115-121.
  9. Cleland, L. G., James, M. J., Proudman, S.M. (2003) The role of fish oils in the treatment rheumathoid arthritis. Drugs. 63, 845-853.
  10. Linos, A., Kaklamani, V. G., Kaklamani, E., Koumantaki, Y., Giziaki, E., Papazoglou, S., Mantzoros, C. S. (1999) Dietary factors in relation to rheumathoid arthritis: a role for olive oil and cooked vegetables? Am J Clin Nutr. 70, 1077-1082.
  11. Gallic, C. (2006) Bioactive minor compounds of extra virgin olive oil: The ibruprofen-like activity of oleocanthal. Eur J Lipid Sci Tech. 108, 95-96.
  12. Beuchamp, G. K., Keast, R. S. J., Morel, D., Lin, J., Pika, J., Han, Q., Lee, C. H., Smith, A. B., Breslin, P. A. S. (2005) Phytochemistry: Ibuprofen like actyvity in extra-virgin olive oil. Nature. 437, 45-46.
  13. Al-Nahain, A., Jahan, R., Rahmatullah, M. (2014) Zingiber officinale: A Potential Plant against Rheumatoid Arthritis. Arthritis. 2014, 8.
  14. Srivastava, K. C., Mustafa,  T.  (1992) Ginger  (Zingiber  officinale)  in  rheumatism  and  musculoskeletal  disorders.  Med  Hypotheses. 39, 342-8.
  15. Chandran, B., Goe, A. (2012) A Randomized, Pilot Study to Assess the Efficacy and Safety of Curcumin in Patients with Active Rheumatoid Arthritis. Phytother Res. 26, 1719–1725.
  16. Jurenka, J. S. (2009) Anti-inflammatory Properties of Curcumin, a Major Constituent of Curcuma longa: A Review of Preclinical and Clinical Research. Altern Med Rev. 14(2), 141-153.
  17. Singha, R., Akhtarb, N., Haqqi, T. M. (2010) Green tea polyphenol epigallocatechi3-gallate: Inflammation and arthritis. Life Sci. 87, 5–6.
  18. Riegseckera, S., Wiczynskia, D., Kaplanb, M. J., Ahmed, S. (2013) Potential benefits of green tea polyphenol EGCG in the prevention and treatment of vascular inflammation in rheumatoid arthritis. Life Sci. 93, 307–312.
  19. Higdon, J. V., Frei, B. (2003) Tea Catechins and Polyphenols: Health Effects, Metabolism, and Antioxidant Functions. Crit Rev Food Sci Nutr. 43, 89-143.
  20. Khanna, D.,Sethi, G., Ahn, K. S., Pandey, M. K., Kunnumakkara, A. B., Sung, B., Aggarwal, A., Aggarwal, B. B. (2007) Natural products as a gold mine for arthritis treatment. Curr Opin Pharmacol. 7, 344–351.
  21. https://www.bda.uk.com/foodfacts/Arthritis.pdf
  22. Novak, S. (2014) Reumatoidni artritis. U: Dijetoterapija i klinička prehrana (Štimac, D., Krznarić, Ž., Vranešić Bender, D., Obrovac Glišić, M., ured.). Medicinska naklada, Zagreb, str. 173-176.

GIHT ILI URIČNI ARTRITIS

  1. Choi, H. K., Liu, S., Curhan, G. (2005) Intake of purine-rich foods, protein, and dairy products and relatinship to serum levels of uric acid: the third national health and nutrition examination survey. Arthritis Rheum. 52, 283-289.
  2. Đurica, V. (2014) Reumatoidni artritis. U: Dijetoterapija i klinička prehrana (Štimac, D., Krznarić, Ž., Vranešić Bender, D., Obrovac Glišić, M., ured.). Medicinska naklada, Zagreb, str. 173-177.
  3. Ekpenyong, C. E., Nyebuk D. (2015) Roles of diets and dietary factors in the pathogenesis, management and prevention of abnormal serum uric acid levels. PharmaNutrition, 3(2), 29–45.
  4. Choi, H. K., Atkinson, K., Karlson, E.W., Willett, W., Curhan, G. (2004) Purine-Rich Foods, Daily and Protein Intake, and the Risk of Gout in Men. New England Journal of Medicine. 350, 1093-1103.
  5. Fam, A. G. (2005) Gout: Excess Calories, Purines, and Alcohol Intake and Beyond. Response to a Urate-Lowering Diet. J Rheumatol. 32(5), 773-777.
  6. Choi, J. W. J, Ford, E. S., Gao,X., Choi, H. K. (2008) Sugar-sweetened soft drinks, diet soft drinks,and serum uric acid level: the Third National Health and Nutrition Examination Survey. Arthritis Care and Research. 59, 109-116.
  7. Choi, H. K., Curhan, G. (2008) Soft drinks, fructose consumption, and the risk of gout in men: prospective cohort study. BMJ. 336, 309.
  8. Yu, K. H, See, L. C., Huan, Y. C. i sur. (2008) Dietary factors associated with Hyperuricemia in Adults. Seminars in Arthritis and Rheumatism. 37, 243-250.
  9. Huang, H.-Y., Appel, L. J., Choi, M. J., Gelber, A. C., Charleston, J., Norkus, E. P. and Miller, E. R. (2005) The effects of vitamin C supplementation on serum concentrations of uric acid: Results of a randomized controlled trial. Arthritis Rheum. 52, 1843–1847.
  10. Choi, H. K., Gao, X., Curhan, G. (2009) Vitamin C Intake and the Risk of Gout in Men: A Prospective Study. Arch Intern Med. 169(5), 502-507.
  11. Fazal, S. S., Singla, R. K. (2012) Review on the Pharmacognostical & Pharmacological Characterization of Apium Graveolens Linn. Indo Global J Pharm Sciences. 2(1), 36-42.
  12. Sowbhagya, H. B. (2014) Chemistry, Technology, and Nutraceutical Functions of Celery (Apium graveolens L.): An Overview. Crit Rev Food Sci Nutr. 54(3), 389-398.

OSTEOPOROZA

  1. Rachner, T. D., Khosla, S., Hofbauer, L. C. (2011) Osteoporosis: now and the future. Lancet. 377, 1276–1287.
  2. Živković, R. (2002) Dijetetika. Medicinska naklada, Zagreb.
  3. Bonjour, J. P., Schurch, M-A., Chevalley, T., Ammann, P., Rizzoli, R. (1997) Protein Intake, IGH-1 and Osteoporosis. Osteoporos Int. 7, 36-42.
  4. Kanis, J. A., McCloskey, E. V., Johansson, H., Cooper, C., Rizzoli, R., Reginster, J.-Y. (2013) European guidance for the diagnosis and management of osteoporosis in postmenopausal women. Osteoporos Int. 24, 23–57
  5. Ammann, P., Bourrin, S., Bonjour, J. P., Meyer, J. M., Rizzoli, R. (2000) Protein undernutrition-induced bone loss is associated with decreased IGF-I levels and estrogen deficiency. J Bone Miner Res. 15, 683-690.
  6. Kerstetter, J. E., O’Brien, K. O., Insogna, K. L. (2003) Low Protein Intake: The Impact on Calcium and Bone Homeostasis in Humans. J Nutr. 133, 855-861.
  7. Bourrin, S., Ammann, P., Bonjour, J. P., Rizzoli, R. (2000) Dietary protein restriction lowers plasma insulin-like growth factor I (IGF-I), impairs cortical bone formation, and osteoblastic resistance to IGF-I in adult female rats. Endocrinology. 141, 3149-3155.
  8. Schurch, M. A., Rizzoli, R., Slosman, D., Vadas, L., Vergnaud, P., Bonjour, J. P. (1998) Protein supplements increase serum insulin-like growth factor-I levels and attenuate proximal femur bone loss in patients with recent hip fracture. A randomized, double-blind, placebo-controlled trial. Ann Intern Med. 128, 801-809.
  9. Bischoff-Ferrari, H. A., Willett, W. C., Wong, J. B., Stuck, A. E., Staehelin, H. B., Orav, E. J., Thoma, A., Kiel, D.P., Henschkowski, J. (2009) Prevention of nonvertebral fractures with oral vitamin D and dose dependency: a meta-analysis of randomized controlled trials. Arch Intern Med. 169, 551-561.
  10. 10. Crnčević Orlić, Ž., Božac, K. (2014) Osteoporoza. U: Dijetoterapija i klinička prehrana (Štimac, D., Krznarić, Ž., Vranešić Bender, D., Obrovac Glišić, M., ured.). Medicinska naklada, Zagreb, str. 181-186.
  11. Bischoff-Ferrari, H. A. (2008) Optimal serum 25-hydroxyvitamin D levels for multiple health outcomes. Adv Exp Med Biol. 624, 55-71.
  12. Bischoff, H. A., Stahelin, H. B., Dick, W., Akos, R., Knecht, M., Salis, C., Nebiker, M., Theiler, R., Pfeifer, M., Begerow, B., Lew, R. A., Conzelmann, M. (2003) Effects of vitamin D and calcium supplementation on falls: a randomized controlled trial. J Bone Miner Res. 18, 343-351.
  13. IOM (2011) Dietary References Intakes for Calcium and Vitamin D. IOM – Institute of Medicine, Foods and Nutrition board. National Academies Press, Washington, DC.
  14. Rizzoli, R., Boonen, S., Brandi, M-L., Bruyere, O., Cooper, C., Kanis, J. A., Kaufman, J.-M., Ringe, J. D., Weryha, G. (2013) Vitamin D supplementation in elderly or postmenopausal women: a 2013 update of the 2008 recommendations from the European Society for Clinical and Economic Aspects of Osteoporosis and Osteoarthritis (ESCEO). Curr Med Res Opin. 29, 305–313.
  15. Tylavsky, F. A., Spence, L. A., Harkness, L. (2008) The Importance of Calcium, Potassium, and Acid-Base Homeostasis in Bone Health and Osteoporosis Prevention. J Nutr. 138, 164-165.
  16. New, S. A. (2002) The role of the skeleton in acid—base homeostasis. Proc Nutr Soc. 61, 151-164.
  17. Mangels, A. R. (2014) Bone nutrients for vegetarians. Am J Clin Nutr. 100(1), 469-475.
  18. Hamidi, M., Boucher, B.A., Cheung, A. M., Beyene, J., Shah, P. S. (2011) Fruit and vegetable intake and bone health in women aged 45 years and over: a systematic review. Osteoporos Int. 22, 1681–93.
  19. Tang, B. M. P., Eslick, G. D., Nowson, C., Smith, C., Bensoussan, A. (2007) Use of calcium or calcium in combination with vitamin D supplementation to prevent fractures and bone loss in people aged 50 years and older: a meta-analysis. Lancet. 370, 657–66.
  20. https://www.bda.uk.com/foodfacts/osteoporosis.pdf

RAHITIS I OSTEOMALACIJA

  1. Wagner, C. L., Greer, F. R. (2008) Section on Breastfeeding and Committee on Nutrition. Prevention of Rickets and Vitamin D Deficiency in Infants, Children, and Adolescents. Pediatrics. 122, 1142.
  2. Gartner, L. M., Greer, F. R. (2003) American Academy of Pediatrics, Section on Breastfeeding Medicine and Committee on Nutrition. Prevention of rickets and vitamin D deficiency: new guidelines for vitamin D intake. Pediatrics. 111(4), 908–910.
  3. Holick, M. F. (2006) Resurrection of vitamin D deficiency and rickets. J Clin Invest.116(8), 2062-2072.
  4. Wharton, B., Bishop, N. (2003) Rickets. Lancet. 362, 1389–400.
  5. Živković, R. (2002) Dijetetika. Medicinska naklada, Zagreb.
  6. Christakos, S., Dhawan, P., Liu, Y., Peng, X., Porta, A. (2003) New insights into the mechanisms of vitamin D action. J Cell Biochem. 88, 695–705.
  7. Pettifor, J. M. (2005) Rickets and vitamin D deficiency in children and adolescents. Endocrinol Metab Clin North Am. 34(3), 537–553.
  8. Ladhani S, Srinivasan L, Buchanan C, Allgrove J. (2004) Presentation of vitamin D deficiency. Arch Dis Child. 89(8), 781–784.
  9. Hatun S, Ozkan B, Orbak Z, Doneray, H., Cizmecioglu, F., Toprak, D., and Calikoglu, A. S. (2005) Vitamin D deficiency in early infancy. J Nutr. 135(2), 279–282.
  10. IOM (2011) Dietary References Intakes for Calcium and Vitamin D. IOM – Institute of Medicine, Foods and Nutrition board. National Academies Press, Washington, DC.