Starija dob

Energija

Metabolički zahtjevi organizma znatno se mijenjaju starenjem, a osnovne funkcije zahtijevaju manje energije. Potrebe za energijom kod starijih osoba mogu se smanjiti i za 25%. Sarkopenija, definirana kao gubitak mišićne mase i snage koji se javlja sa starenjem pod utjecajem niza faktora poput neadekvatne prehrane u starijoj dobi, sjedilačkog  načina života, kroničnih bolesti i nekih lijekova, ima znatan utjecaj na energetske zahtjeve, primarno smanjenje potreba. Dnevne energetske potrebe smanjuju se za 10% u dobi od 51-75 godina, a nakon toga još za 10% po desetljeću. Smanjuje se stanična masa, što se jasnije očituje u muškaraca nego žena te nastupa opće mršavljenje, tj. opće sniženje tjelesne mase bez prisutne bolesti. Također, slabija tjelesna aktivnost zahtjeva znatno manje energije u svakodnevnom životu. Slabe osjeti mirisa, vida i okusa te je osjećaj žeđi slabije izražen što može rezultirati smanjenim unosom hrane. Oralno zdravlje kao i osjećaj suhoće u ustima koji se javlja zbog hiposalvacije kod oko 70% starijih osoba može uvelike utjecati na unos nutrijenata. Premda je potrebu za energijom u starijih osoba vrlo teško odrediti zbog individualnih varijacija u tjelesnoj aktivnosti, ono što je najbolje jest stabilizirati unos energije na razinu koja će spriječavati razgradnju vlastitog tkiva ali istovremeno sprječiti i nagomilavanje suvišne masti. Prosječni potrebni energetski unos za osobe iznad 51 godine umjerene tjelesne aktivnosti je 2300 kcal/dan za muškarce i 1800 kcal/dan za žene. Unos manji od 1500 kcal/dan mogao bi dovesti do malnutricije i ozbiljnih zdravstvenih poteškoća. [1-8]

Makronutrijenti

Ugljikohidrati

Unos ugljikohidrata kod gerijatrijske populacije trebao bi osiguravati oko 55-60% ukupnog dnevnog energetskog unosa. Preporuča se unos složenih ugljikohidrata te smanjen unos šećera i rafinirani ugljikohidrata. Upravo takav unos može imati pozitivan utjecaj na često poremećenu toleranciju glukoze u starijih osoba. Svakako treba voditi računa i o tome da pretjeran unos ugljikohidrata može umanjiti potrošnju namirnica bogatih proteinima. Studije pokazuju kako visok unos ugljikohidrata i nizak unos proteina može utjecati na pojavu demencije i smanjenu pozornost i budnost u starijih osoba, a kako adekvatan unos proteina može poboljšati kognitivne performanse, poboljšanjem homeostaze glukoze. [1-2, 6, 9, 13-14]

Proteini

Opskrba proteinima dnevno trebala bi osigurati 12-15% od ukupne unesene energije. Preporučeni dnevni unos (RDA) proteina za zdrave starije osobe iznosi 0.8 g/kg tjelesne mase (TM). Ovo je minimalna količina koja se preporuča kako bi se izbjegao progresivni gubitak mišićne mase, no studije pokazuju kako ta količina nije dovoljna za održavanje ravnoteže dušika. Iako dolazi do sniženja bubrežnih funkcija u starosnoj dobi, unos proteina od 1-1.5 g/kg TM (15-20% ukupne unesene energije) smatra se sigurnim za starije osobe. Preporuke za starije osobe niske tjelesne aktivnosti su barem 1 g/kg TM,  dok za one visoko aktivne barem 1.2-1.4 g/kg TM na dan. I bez oslanjanja na rezultate o ravnoteži dušika, ovakvo povećanje unosa proteina pokazuje pozitivan utjecaj na poboljšanje mišićne mase, imunološki status, kardiovaskularno zdravlje, bolje zacjeljivanje rana i bolje zdravlje kostiju. Preporučuje se unos visoko kvalitetnih proteina koji će već u količini od 0.66 g/kg/dan osigurati više od 100% esencijalnih aminokiselina. Najkvalitetnijim izvorom visoko kvalitetnih proteina smatraju se mliječni proizvodi. Prema piramidi pravilne prehrane preporuča se unos 3 ili više serviranja iz skupine mlijeka i mliječnih proizvoda te 2 ili više serviranja iz skupine mesa i zamjena za meso. [1-2, 9-14]

Masti

Osim što uzrokuje značajne promjene u sastavu tijela, čime se smanjuje mišićna masa i povećava udio masnog tkiva, starenje je povezano i sa značajnim promjenama metaboličkih i kardiovaskularnih funkcija. Povećani unos masti, osobito zasićenih masnih kiselina jedan je od rizičnih čimbenika u razvoju kardiovaskularnih bolesti, osobito u osoba sa sniženom tjelesnom aktivnošću, stoga bi unos masti putem hrane u osoba starije dobi trebao biti strogo ograničen. Masnoće bi trebale osiguravati najviše oko 30% dnevnog energetskog unosa, od čega bi samo 10% trebale osiguravati zasićene masne kiseline, 10-15% jednostruko nezasićene i do 10% višestruko nezasićene masne kiseline. Ograničenje unosa masti treba prvenstveno usmjeriti na smanjeni unos zasićenih masnih kiselina kako bi se postigao povoljan omjer zasićenih i nezasićenih masti. Preporučeni dnevni unos esencijalne eikosapentaenske (EPA) i dokosaheksaenske masne kiseline (DHA) može se ostvariti unosom od 9-10 g ovih masnih kiselina. Unos kolesterola trebao bi biti manji od 300 mg dnevno te konzumiranje transmasnih kiselina što je manje moguće. Unos masti manji od 20% od ukupnog dnevnog energetskog unosa može negativno utjecati na kvalitetu prehrane. [1-2, 6, 9, 13-14]

Mikronutrijenti

Iako se potreba za energijom smanjuje, potrebe za mikronutrijentima procesom starenja ostaju jednake te se u pojedinim slučajevima čak i povećavaju. Starije osobe često lošije resorbiraju pojedine mikronutrijente, a kronične bolesti i česta potrošnja lijekova mogu također utjecati na slabiju resorpciju ili na povećanje izlučivanja mikronutrijenata u bubrege. Veliko europsko istraživanje u kojem je sudjelovalo 1005 ispitanika u dobi od 74 i 79 godina pokazalo je kako 24% muškaraca i 47% žena ispitane starije populacije ima niski unos barem jednog od sljedećih mikronutrijenata: kalcij, željezo, retinol, ß-karoten, vitamin B1, vitamin B6 ili vitamin C. Nedostatak vitamina D u plazmi uočen je u 36% muškaraca i 47% žena, a nedostatak vitamina B12 u 23,8% ispitanika. Preporuke kažu kako zdrave starije osobe ne trebaju redovito uzimati vitaminsko-mineralne dodatke ako je svakodnevna prehrana raznovrsna i uravnotežena. Ako postoji poremećaj apsorpcije određenog mikronutrijenta ili ako osoba ima smanjeni unos hrane preporučuju se pripravci koji osiguravaju do 150% dnevnog dopuštenog unosa za pojedine nutrijente. [6, 15-16]

Vitamin D i kalcij

Povećanje i gubitak gustoće kostiju pod utjecajem je genetskih i okolišnih čimbenika tijekom života. Uz niz faktora, unos kalcija i vitamina D ima nezamjenjivu ulogu u homeostazi kostiju ‒ kalcij iz kostiju može biti mobiliziran za održavanje koncentracije kalcija u plazmi, a sinteza vitamina D potiče crijevnu apsorpciju kalcija i koštanu mineralizaciju. Stoga je nedostatak vitamina D jedan je od glavnih rizičnih faktora u pojavi osteoporoze i osteomalacije te povećanog rizika od lomova i narušene pokretljivosti u starijih osoba. Čak 50% starijih osoba ima preniske razine vitamina D u organizmu zbog nedovoljnog izlaganja sunčevoj svjetlosti. Kožna sinteza vitamina D značajno je važnija u usporedbi s prehrambenim izvorima, čak i obogaćene hrane ovim vitaminom, jer se čak 80-100% vitamina D sintetizira u koži izlaganjem suncu. Biološka raspoloživost vitamina D ugrožena je i oslabljenom funkcijom bubrega u procesu starenja čime se može smanjiti stvaranje aktivnog oblika istog. U žena u postmenopauzi te starijih muškaraca dokazana je  pozitivna povezanost između suplemetacije kalcija zajedno s vitaminom D, dok je suplemetacija samim vitaminom D neučinkovita. Studije pokazuju kako suplementacija vitamina D (najmanje 700 IU/dan) u kombinaciji s kalcijem smanjuje učestalost lomova u starijoj populaciji. Najbolji izvori vitamina D jesu: riba poput lososa, haringa, sardina i skuša, neke vrste gljiva i obogaćeni mliječni proizvodi koji sadrže značajne količine ovog vitamina. Upravo se takvi obogaćeni mliječni proizvodi smatraju namirnicama koje mogu osigurati potrebe starijih osoba za vitaminom D. [8, 17-20]

Vitamin B12 , B6 i folat

Nedostatak vitamina B12 čest je među starijim osobama, iako često neprepoznat zbog suptilnih kliničkih manifestacija, potencijalno je vrlo opasan u neurološkom i hematološkom smislu. Nedostatak ovog vitamina čest je uzrok neuropsihijatrijskih simptoma u starijih osoba – neuroloških, kognitivnih, i simptoma raspoloženja. Uzroci manjka ovog vitamina najčešće su malapsorpcijski sindrom (60% svih slučajeva) ili pak slab prehrambeni unos. Malapsorpcija je prvenstveno posljedica atrofičnog gastritisa, pošto se starenjem smanjuje broj stanica koje sudjeluju u procesu apsorpcije i izlučivanja želučanog soka. Približno 1/3 gerijatrijske populacije starije od 80 godina ima želučanu atrofiju koja može ili ne mora biti u vezi s infekcijom Helicobacter pylori. Malapsorpciji može pridonijeti i bakterijsko prerastanje u tankom crijevu, alkoholizam ili operacije probavnog sustava. Osim moguće pojave perniciozne anemije u kroničnom nedostatku ovog vitamina, njegova važnost povezana je i s razinom proteina homocisteina u organizmu. Upravo razina homocisteina predstavlja čimbenik rizika za koronarne arterijske, cerebrovaskularne te periferne vaskularne bolesti. Studije pokazuju kako starije osobe kod kojih je prisutna hiperhomocisteinemija imaju čak 30 puta veći rizik za razvoj koronarnih bolesti. Normalan metabolizam homocisteina zahtijeva adekvatnu opskrbu folatom, vitaminom B6, B12 i riboflavinom. Koncentracije tih vitamina suprotne su onoj cirkulirajućeg homocisteina. Smjernice za prehranu osoba starije dobi ukazuju na moguće korisno djelovanje suplemenata B6 i B12 u prevenciji moždanog udara i makularne degeneracije, ali ne i u prevenciji kardiovaskularnih bolesti i kognitivnih poremećaja u starijih osoba. [20-27]

Vitamin C

Vitamin C jedan je od najčešće spominjanih mikronutrijenata u prehrani osoba starije dobi. Starenje je kronični oksidacijski proces koji oslabljuje imunološki sustav, a vitamin C je snažan antioksidans koji štiti od oksidacijskih oštećenja, pomažući u održavanju imunološkog sustava tijekom starenja. Nadalje, ovaj vitamin potreban je za stvaranje kolagena i zacjeljivanje rana, pospješuje apsorpciju željeza iz probavnog sustava, a veliki broj dokaza pokazuje kako održavanje zdrave razine vitamina C može imati i zaštitnu funkciju protiv kognitivnog propadanja u starosti i Alzheimerove bolesti. Preporučen RDA unos je 75 mg/dan za muškarce te 90 mg/dan za žene, a tu istu količinu trebale bi osigurati i starije osobe. Za pušače, dodatno izložene oksidacijskom stresu u organizmu, preporučuje se 35 mg veći unos od RDA preporuka. U starijih osoba snižene razine vitamina C u krvi, serumu i plazmi često su posljedica neadekvatne prehrane, gubitka teka ili pak nemogućnosti probavljanja hrane bogate ovim vitaminom. Često se predlaže uzimanje vitamina C putem dodataka prehrani u svrhu sprječavanja deficita, iako je prehrana bogata ovim vitaminom i dalje osnovna preporuka. [20, 28-29]

Tekućina

Tijekom starenja mehanizma žeđi počinje se mijenjati. Gubi se osjećaj za žeđ te većina starijih osoba ne unosi dovoljno tekućine u organizam. Usporedno s tim organizam starenjem prirodno gubi tekućinu. Dvije trećine vode u tijelu je unutarstanično, smješteno pretežno u nemasnoj masi koja se starenjem gubi, čime tijelo gubi ukupnu vodu. Da bi se održala prirodna ravnoteža tjelesnih tekućina neophodno je unositi veće količine vode. Osim što slabi osjećaj žeđi, starije osobe izloženije su dehidraciji zbog smanjene funkcije bubrega, čestoj pojavi inkontinencije, slaboj pokretljivosti i zaboravljanju. Česta je pojava otežano gutanje ali i moguć smanjeni apetit zbog smanjenja površine sluznice. Procjenjuje se da 1000 kcal daje 400 ml vode, dok oksidacija makronutrijenata stvara značajnu količinu metaboličke vode (1.4 g / g masti i 0.6 g / g glukoze). Stoga je očito da je smanjeni apetit opasan čimbenik za dehidraciju. Najmanji dnevni preporučeni unos vode iznosi 1500 ml. Adekvatna hidratacija organizma može se osigurati i u obliku bezalkoholnih i bezkofeinskih napitaka. [1-3, 6]

Konstipacija i prehrambena vlakna

Konstipacija i opstipacija te proljevi i fekalna inkontinencija vodeće su tegobe donjeg segmenta probavnog sustava u starijih ljudi. Konstipacija je jedan od najčešćih simptoma, a čak do 35% starijih bolesnika navodi zatvor stolice kao poteškoću. Teškoća pražnjenja crijeva i zatvor stolice češći je u žena, a čak preko 60% starijih bolesnika uzima neku vrstu laksativa, najčešće na bazi biljnih pripravaka. Da bi se umanjile poteškoće vezane uz konstipaciju i/ili opstipaciju hrana bi trebala sadržavati određenu količinu prehrambenih vlakana koja djeluju na uspostavljanje normalne peristaltike crijeva. Netopiva vlakna poput celuloze, hemiceluloze i lignina ulaze u probavni sustav i iz njega izlaze gotovo nepromijenjena uz laksativno djelovanje. Dok se topiva vlakna poput pektina razgrađuju do kratkolančanih masnih kiselina acetata, butirata i propionata važnih za imunoregulaciju, obnovu crijevne mikrobiote i održavanje zdravlja crijeva. Prehrana bogata vlaknima, siromašna rafiniranim namirnicama, povećava molalitet crijeva čime skraćuje zadržavanje hrane i niza toksičnih tvari u crijevima. Osim prevencije konstipacije, unos biljnih vlakna smanjuje razinu kolesterola čime djeluje na prevenciju kardiovaskularnih bolesti, pruža zaštitu od raka debelog crijeva i pridonose regulaciji glukoze u krvi kod ljudi oboljelih od dijabetesa tipa 2. Podaci pokazuju kako muškarci stariji od 70 godina unose samo oko 50%, a žene iznad 70 godina 65% preporučenog dnevnog unosa za vlakna. Starije osobe trebale bi unositi šest ili više serviranja integralnih žitnih proizvoda i najmanje 5 serviranja raznovrsnog voća i povrća dnevno kako bi osigurale adekvatne količine prehrambenih vlakana. [1-3, 6, 35-37]

Anemije u starijih osoba

Istraživanja pokazuju da se učestalost anemije povećava sa starenjem. U dobi ispod 75 godina, anemija je češća u žena, dok je iznad 75 godina češća u muškaraca. Korištenjem kriterija Svjetske zdravstvene organizacije za procjenu anemije, nađena je prevalencija u rasponu od 8‒44%, s najvećom prevalencijom u muškaraca starijih od 85 godina. Anemija u starijih osoba proizlazi iz niza uzroka ‒ većina su zajednički svim dobnim skupinama, ali neki su više karakteristika starenja u odnosu na mlađu populaciju. Prema podacima NHANES III (The National Health and Nutrition Examination) studije tri su opća uzroka anemije u starijih osoba, gotovo jednake frekvencije. To su anemije uslijed gubitka krvi/ nutritivnih nedostataka (34%), anemija povezana s kroničnom bolesti/ upalama ili kronično otkazivanje bubrega (32%) i neobjašnjene anemije (34%). Anemija uzrokovana nedostatkom željeza ili željeza i folata i/ili vitamina B12 do koje dolazi gubitkom krvi i nutritivnim deficitom češća je od anemije uzrokovane isključivo nutritivnim deficitom, odnosno nedostatkom folata i/ili vitamina B12. U starijih osoba, nedostatak željeza često je višečimbenično stanje uključujući neadekvatan unos ili apsorpciju, krvarenja i upotrebu lijekova. Najčešći uzrok nedostatka folata i vitamina B12 je neadekvatni unos ili smanjena apsorpcija. Dnevni preporučeni unos željeza za starije žene znatno je niži u odnosu na mlađe, jer menstruacija prestaje. Preporučeni unos za starije muškarce jednak je onome za mlađe. Kod unosa željeza u obliku dodatka prehrani treba biti posebno oprezan zbog moguće toksičnosti u prevelikim količinama. Suplementacija željeza i vitamina B12, u slučajevima anemija, treba biti pod nadzorom jer se najčešće radi o dozama većim od dnevnog preporučenog unosa. [20, 30-34]

Literatura

  1. Stanga, Z. (2009) Basics in clinical nutrition: Nutrition in the elderly. e-SPEN, the European e-Journal of Clinical Nutrition and Metabolism. 4, 289–299.
  2. Secher, M., Ritz, P., Vellas, B. (2012) Nutrition and aging. U: Present Knowledge in Nutrition (Erdman, J. W., Macdonald, I. A., Zeisel, S. H., ured.) 10. izd., John Wiley & Sons, Inc., Iowa, str. 654-668.
  3. Ćatović, A., Krznarić, Ž., Vranešić Bender, D. (2007) Bolesti stomatognatog i probavnog sustava, prehrana u starijoj dobi. U: Gerijatrija (Duraković, Z., ured.) Medicinska naklada, Zagreb, str. 163-198.
  4. Rolland, Y., Czerwinski, S., Abellan Van Kan, G., Morley, J. E., Cesari, M., Onder, G., Woo, J., Baumgartner, R., Pillard, F., Boirie, Y., Chumlea, W. M. C., Vellas, B. (2008) Sarcopenia: its assessment, etiology, pathogenesis, consequences and future perspectives. J Nutr Health Aging. 12, 433 – 450.
  5. Morley, J. E., Baumgartner, R. N., Roubenoff, R., Mayer, J., Sreekumaran Nair, K. ( 2001 ) Sarcopenia. J Lab Clin Med. 137, 231 – 243.
  6. Vranešić Bender, D., Krznarić, Ž., Reiner, Ž., Tomek Roksandi, S., Duraković, Z., Kaić-Rak, A., Smolej Narančić, N., Bošnir, J. (2011) Hrvatske smjernice za prehranu osoba starije dobi, dio I. Liječ Vjesn. 133.
  7. Leischker, A. H., Kolb, G. F., Felschen-Ludwig, S. (2010) Nutritional status, chewing function and vitamin deficiency in geriatric inpatients. Eur Geriatr Med. 1, 207–12.
  8. Ahmed, T., Haboubi, N. (2010) Assessment and management of nutrition in older people and its importance to health. Clin Interv Aging. 5, 207–16.
  9. IOM (2002/2005) Dietary Reference Intakes for Energy, Carbohydrate, Fiber, Fat, Fatty Acids, Cholesterol, Protein, and Amino Acids. IOM – Institute of Medicine, Food and Nutrition Board. National Academy Press, Washington, D.C.
  10. Wolfe, R. R. (2015) Update on protein intake: importance of milk proteins for health status of the elderly. Nutr Rev. 73, 41-47.
  11. Wolf, R., Miller, S. L., Miller, K. B. (2008) Optimal protein intake in the elderly. Clin Nutr. 27, 675-684.
  12. Campbell, W. W., Johnson, C. A., Mccabe, G. P., Carnell, N. S. (2008) Dietary protein requirements of younger and older adults. Am J Clin Nutr. 88, 1322-1329.
  13. Lichtenstein, A. H., Rasmussen, H., Yu, W. W., Epstein, S. R., Russell, R.M. (2008) Modified MyPyramid for older adults. J Nutr. 138, 5–11.
  14. Roberts, R. O., Roberts, L. A., Geda, Y. E., Cha, R. H., Pankratz, V. S., O’Connor, H. M., Knopman, D. S., Petersen, R. C. (2012). Relative Intake of Macronutrients Impacts Risk of Mild Cognitive Impairment or dementia. JAD. 32(2), 329–339.
  15. De Groot, C. P., van den Broek, T., van Staveren, W. (1999) Energy intake and micronutrient intake in elderly Europeans: seeking the minimum requirement in the SENECA study. Age Ageing. 28, 469-74.
  16. De Groot, C. P., van Staveren, W. A. (2002) Survey in Europe on Nutrition and the Elderly, a Concerted Action. Undernutrition in the European SENECA studies. Clin Geriatr Med. 18, 699-708.
  17. Jackson, R. D., LaCroix, A. Z., Gass, M. et al. (2006) Calcium plus vitamin D supplementation and the risk of fractures. N Engl J Med. 354, 669-83.
  18. Orwoll, E., Nielson, C.M., Marshall, L.M., Lambert, L., Holton, K. F., Hoffman, A. R., Barrett-Connor, E., Shikany, J. M., Dam, T., Cauley, J. A. ( 2009 ) Vitamin D defi ciency in older men. J Clin Endocrinol Metab. 94, 1214 – 1222 .
  19. Bischoff-Ferrari, H. A., Willett, W.C., Wong, J. B., Giovannucci, E., Dietrich, T., Dawson-Hughes, B. (2005) Fracture prevention with vitamin D supplementation: a meta-analysis of randomized controlled trials. JAMA. 293(18), 2257–64.
  20. IOM (2011) Dietary Reference Intakes: RDA and AI for Vitamins and Elements. IOM – Institute of Medicine, Food and Nutrition Board. National Academy Press, Washington, D.C.
  21. IOM (1999) Dietary Reference Intakes for Thiamin, Riboflavin, Niacin, Vitamin B6, Folate, Vitamin B12, Pantothenic Acid, Biotin, and Choline. IOM – Institute of Medicine, Food and Nutrition Board. National Academy Press, Washington, D.C.
  22. Bhuttoa, A., Morleya, J. E. (2008) The clinical significance of gastrointestinal changes with aging. Curr Opin Clin Nutr Metab Care. 11, 651–60.
  23. Andrès, E., Loukili, N. H., Noel, E., Kaltenbach, G., Abdelgheni, M. B., Perrin, A. E., Noblet-Dick, M., Maloisel, F., Schlienger, J-L., Blicklé, J-F. (2004) Vitamin B12 (cobalamin) deficiency in elderly patients. CMAJ. 171 (3), 251-9.
  24. Lachner, C., Steinle, N. I., Regenold, W. T. (2012) The Neuropsychiatry of Vitamin B12 Deficiency in Elderly Patients. J Neuropsychiatry Clin Neurosci. 24, 5-15.
  25. Danesh J, Lewington S. (1998) Plasma homocysteine and coronary heart disease: systematic review of published epidemiological studies. J Cardiovasc Risk. 5, 221–227.
  26. Taylor, B. V., Oudit, G. Y., Evans, M. (2000) Homocysteine, vitamins, and coronary artery disease. Comprehensive review of the literature. Can Fam Physician. 46, 2236–2245.
  27. Buhr, G., Bales, C. W. (2010) Nutritional supplements for older adults: review and recomendations-Part II. J Nutr Elder. 29(1), 42-71.
  28. Harrison, F. E. (2012) A critical review of Vitamin C for the prevention of age-related cognitive decline and Alzheimer’s disease. J Alzheimers Dis. 29(4), 711–726.
  29. Frei, B., Birlouez-Aragon, I., Lykkesfeldt, J. (2012) Authors’ Perspective: What is the Optimum Intake of Vitamin C in Humans?. Crit Rev Food Sci Nutr. 52(9), 815-829.
  30. Guralnik, J., Eisenstaedt, R., Ferrucci, L., Klein, H. G., Woodman, R. C. (2004) Prevalence of anemia in persons 65 years and older in the United States: evidence for a high rate of unexplained anemia. Blood. 104, 2263-2268.
  31. Smith, D. L. (2000) Anemia in the elderly. Am Fam Physician. 62, 1565–1572.
  32. Ania, B. J., Suman, V. J., Fairbanks, V. F., Rademacher, D. M., Melton, L. J. 3rd. (1997) Incidence of anemia in older people: an epidemiologic study in a well defined population. J Am Geriatr Soc. 45, 825–831.
  33. Carmel, R. (2001) Anemia and aging: an overview of clinical, diagnostic and biological issues. Blood Rev. 15, 9–18.
  34. Busti, F., Campostrini, N., Martinelli, N., & Girelli, D. (2014) Iron deficiency in the elderly population, revisited in the hepcidin era. Front Pharmacol. 5, 83.
  35. Cuervoa, A., Salazarb, N., Ruas-Madiedob, P., Gueimondeb, M., González, S. (2013) Fiber from a regular diet is directly associated with fecal short-chain fatty acid concentrations in the elderly. Nutr Res. 33, 811–816.
  36. Kaczmarczyka, M. M., Millera, M. J., Freund, G. G. (2012) The health benefits of dietary fiber: Beyond the usual suspects of type 2 diabetes mellitus, cardiovascular disease and colon cancer. Metabolism. 61, 1058–1066.
  37. Sánchez-Muniz, F. J. (2012) Dietary fibre and cardiovascular health. Nutr Hosp. 27(1), 31-45.