Trudnice

Potreba za energijom, u trudnoći, povećava se radi metaboličkih potreba. Ukupno povećanje metaboličkih potreba iznosi oko 15%, a uvećavaju se linearno s rastom i razvojem fetusa. U drugom trimestru energetske potrebe se povećavaju za 340 do 360 kcal/dan, a u zadnjem trimestru oko 450 do 470 kcal/dan.^[1]

Prema preporukama Institute of Medicine (IOM), žene s adekvatnom predporođajnom tjelesnom masom, odnosno indeksom tjelesne mase (ITM) između 18.5 i 24.9 kg/m², očekivano podižu tjelesnu masu za oko  11.5 do 16.0 kg. Nadalje, očekivano povećanje tjelesne mase u trudnica s prekomjernom tjelesnom masom, odnosno ITM-om između 25.0 i 29.9 kg/m², i u pretilih trudnica, ITM-om višim od 30.0 kg/m², trebao bi biti u rasponu od 7.0 do11.5 kg, odnosno, 5.0 do 9.0 kg. Povećanje tjelesne mase oko 13.0 kg uključuje 1.7 kg za potrebe povećanja maternice, 3.3 kg mase fetusa, 1.3 kg za povećanje volumena krvi, 2.0 kg za povećanje grudi i 5.0 kg za povećanje adipoznog tkiva i intersticijske tekućine.^[2,3]

Ugljikohidrati

Minimalni dnevni preporučeni unos ugljikohidrata tijekom trudnoće iznosi od 135 do175 g na dan. Ovaj unos trebao bi dati dovoljno energije iz ugljikohidrata da se spriječi ketoza i održi optimalna razina glukoze u krvi tijekom trudnoće. Unos ugljikohidrata treba se kretati od 45-65% ukupnog dnevnog energetskog unosa. Prema preporukama IOM smatra se da je adekvatan unos vlakna u količini od 28 g/dan, a njihovim unosom se sprječava i moguća konstipacija u trudnica.^[1]

Smatra se da trudnoća ima dijabetogeno djelovanje na metabolizam ugljikohidrata, koje karakterizira smanjenje odgovora na inzulin, hiperinzulinemija i hiperglikemija. Inzulinska rezistencija je najčešće potaknuta hormonom, humanim placentalnim lakogenom, koji potiče rezistenciju perifernih tkiva na inzulin. Povećava se sinteza glikogena u jetri i inhibicija glukoneogeneze. S druge strane fetoplacentalna jedinica neprestano iskorištava i smanjuje razinu glukoze u krvi majke, koja se prenosi pomoću jednostavne difuzije kroz placentu, što u konačnici može dovesti i do hipoglikemije.^[4]

Osim za održavanja zdravlja majke dostatan unos ugljikohidrata je bita jer tijekom kasnog fetalnog života, glukokortikoidi potiču brzo nakupljanje glikogena aktivacijom enzima glikogen sintaze. Nakupljeni glikogen koristi se tijekom prvih nekoliko sati nakon poroda, dok novorođenče ne počne sisati mlijeko, odnosno, ne dobije drugi izvor energije.^[3-5]

Proteini

Trudnoća je karakterizirana povećanim unosom i iskorištenjem proteina. Pred porod, 50% proteina, koje trudnica unese prehranom, iskorištava fetus i placenta, a ostatak se raspodijeli za potrebe rasta maternice i grudi, sintezu hemoglobina i plazmenih proteina.^[4]

Stoga postoji i razlika u unosu proteina kroz trimestre. U prvom trimestru preporuke su jednake kao i za žene koje nisu trudne te iznose 0.8 g/kg TM na dan. Pojačana sinteza proteina počinje za vrijeme drugog, a najviša je tijekom trećeg trimestra, kada se povećava 3-4 puta u mišićima i jetri i obuhvaća 15-20% cjelodnevne energetske potrošnje fetusa. Sukladno tome, u drugom i trećem trimestru preporuča se unos proteina od 1.1 g/kg TM na dan.^[1,3,5]

Masti

Tijekom trudnoće dolazi do povišenja svih lipidnih komponenti, lipoproteina i apolipoproteina u krvi. Na početku trudnoće dominira stvaranje zaliha masnog tkiva, dok kasnije dominira lipoliza posebno u slučaju hipoglikemije.^[4]

Unos masti ovisi o energetskoj potrebi za povećanjem tjelesne mase, a kreće se između 20-35% cjelodnevnog energetskog unosa. S obzirom na vrstu masti preporuča održavanje unosa zasićenih masnih kiselina ispod  10% cjelodnevnog energetskog unosa. Osim zasićenih masti masnih kiselina, hranom unosimo i nezasićene masne kiseline, a za održavanje zdravlja bitan je unos linolne (ω-6) i α-linolenske (ω-3) nezasićene masne kiseline. Preporuka za adekvatan unos ω-6 i ω-3 masnih kiselina je 13 g/dan, oko 5-10% cjelodnevnog energetskog unosa, odnosno 1.4 g/dan, oko 0.6-1.2% cjelodnevnog energetskog unosa.^[1]

Svi vitamini i mineralne tvari su potrebne za optimalni ishod trudnoće. Adekvatan unos većine vitamina i mineralnih tvari mogu se postići kvalitetnom prehranom, no na neke treba obratiti posebnu pozornost. U koliko se vitamini i mineralne tvari hranom ne unose u dovoljnoj količini, preporuča se njihova suplementacija.^[6,7]

Folat

Unos folata potreban je za produkciju crvenih krvnih stanica, sintezu nukleinskih kiselina, zaštitu fetusa od malformacije neuralne cijevi i ranijeg poroda te za normalan razvoj kognitivnih sposobnosti. S obzirom da je unos folata u općoj populaciji nizak, Centers for control disease and prevention (CDC) smatra da količinu folata treba povećati na 600 μg (400–800 μg) tri mjeseca prije začeća i tijekom prva četiri gestacijska tjedna. Većina žena ne uspije zadovoljiti navedeni preporučeni unos, stoga se savjetuje suplementacija dodacima prehrani, odnosno folnom kiselinom. Međutim, naglasak  je i dalje na unosu folata putem hrane, te se preporuča da bude oko 400 μg, a tek potom unos folne kiseline dodacima prehrani, za preostalih 200 μg. Namirnice bogate folatom, odnosno folnom kiselinom su grahorice, cjelovite žitarice i zeleno lisnato povrće.^[3,8-10]

Vitamin B₁₂

U trudnica koje nisu na nekom vidu eliminacijske ili specifične prehrane, dovoljan unos vitamina B₁₂ može se jednostavno zadovoljiti povećanim unosom hrane, no unos ovog vitamina upitan je u trudnica vegetarijanki i veganki jer se gotovo isključivo nalazi u hrani animalnog podrijetla poput crvenog mesa, mesa peradi i mliječnih proizvoda. Preporučeni unos vitamina B₁₂ za trudnice je 2.6 μg na dan. U protivnom, smanjeni unos može negativno utjecati na kognitivni razvoj i razvoj motoričkih sposobnosti fetusa, odnosno djeteta. Manjak folata i vitamina B₁₂ rezultira anemijom te je povezan s povećanjem razine homocisteina u plazmi koja povećava incidenciju kardiovaskularnih bolesti, preeklampsije, ranijeg poroda i male porođajne mase djeteta.^[9-15]

Vitamin D

Status vitamina D najviše ovisi o izlaganju suncu – sunčanje lica, ruku i podlaktice 5-15 minuta na dan osigurava dovoljno vitamina D. 25-hidroksikolekalciferol (kalcifediol) u fetalnu cirkulaciju prelazi olakšanom difuzijom kroz placentu gdje se konvertira u aktivni oblik 1,25-dihidroksikolekalciferol (kalcitriol). Osim što se aktivira u fetalnoj cirkulaciji, može se aktivirati i u samoj placenti. Vitamin D utječe na imunološki sustav, staničnu diferencijaciju i mineralizaciju kosti fetusa. Smanjeni unos vitamina D može utjecati na neonatalnu hipokalcemiju koja u konačnici dovodi do neadekvatne mineralizacije kosti fetusa. Preporučeni unos vitamina D je 15 μg (600 IU), a prirodni izvori su: riblje ulje, srdela, losos, tuna, maslac, jetra, žumanjak jajeta, žitarice, sirevi, gljive, mlijeko i mliječni proizvodi. Ukoliko trudnica ne unosi dovoljno vitamina D prehranom ili ne provodi dovoljno vremena na suncu, savjetuje se suplementacija sa 15 μg/dan (600 IU/dan), što odgovara koncentraciji serumskog vitamina D od 50 nmol/L.^[16-22]

Željezo

Neadekvatan unos željeza može dovesti do smanjenja sinteze hemoglobina, smanjenja opskrbe kisikom maternice, placente i fetusa. Isto tako može dovesti do rođenja djeteta s manjom porođajnom masom. Povećanje potreba kreće od sredine drugog trimestra, a do prije samog poroda uvećane su za 9 mg na dan, što je ukupno 27 mg željeza dnevno. Dobri prehrambeni  izvori željeza su meso, riba, soja, sjemenke, orašasto voće i grahorice. S obzirom da velik broj žena ulazi u trudnoću s neadekvatnom zalihom željeza, preporuča se njegovo uzimanje putem dodataka prehrani, pogotovo ako je razina serumskog feritina manja od 20 μg/L ili hemoglobina ispod 10.9 g/dL. Suplementacija željeza obavezno treba biti pod nadzorom liječnika. Dodaci prehrani bolje se apsorbiraju ako se uzimaju između dva obroka i ne u isto vrijeme kad se konzumira kava ili čaj. Isto tako, konzumacija namirnice koje sadrže C vitamin, vitamin A i β-karoten zajedno s namirnicama koje sadrže željezo mogu povećati njegovu apsorpciju u probavnom sustavu.^[3,4,21,22]

Kalcij

Potrebe za kalcijem tijekom trudnoće najveće su u posljednjem trimestru, a najvećim se dijelom iskorištava za pravilan rast i mineralizaciju kostiju. Preporučeni unos kalcija iznosi 1000 mg na dan, isto kao i kod žena koje nisu trudne. Dobri prehrambeni izvori kalcija su: mlijeko i mliječni proizvodi,  kelj, brokula, kupus, špinat, repa, blitva, morski plodovi, sardine s kostima, školjke, zob, mahunarke, tofu, sušeno voće i orašasti plodovi. Organizam trudne žene  adaptira se na povećane potrebe za kalcijem tako da se pojačanim lučenjem estrogena smanjuje resorpcija kalcija iz kostiju te potiče kompenzatorno povećano izlučivanje paratirioidnog hormona i održava konstantna koncentracija kalcija u krvi trudnice, a ujedno se pojačava i apsorpcija kalcija iz crijeva.^[6,17,21]

Cink

Tijekom trudnoće potreba za unosom cinka povećava se na 15 mg dan. Dobri prehrambeni izvori cinka su školjke, govedina i rakovi. Cink je mineralna tvar potrebna za diobu stanica, metabolizam hormona, ugljikohidrata i proteina te funkciju imunološkog sustava. Da bi se organizam očuvao od deficita cinka povećava se njegova apsorpcija iz gastrointesinalnog trakta, s time da se ½ pohranjuje u fetusu, ¼ u uterusu i ¼ trudnica koristi za vlastite potrebe. Deficijencija cinka se najčešće javlja kod osoba koje konzumiraju manje namirnica animalnog podrijetla i više namirnica s velikom količinom fitata, imaju unos željeza veći od 30 mg (pogotovo ako ga unose dodacima prehrani) te boluju od gastrointestinalnih bolesti.^[21,24-26]

Jod

Deficijencija joda za vrijeme trudnoće uzrokuje kretenizam u djeteta te utječe na njegov  rast, razvoj i kognitivnu funkciju. Tijekom trudnoće povećava se preporuka za dnevni unos joda s 200 na 250 μg. Koncentracije joda u hrani su izrazito varijabilne, no njegov dobar prehrambeni izvor su morski plodovi, mlijeko i mliječni proizvodi, jaja, puretina, češnjak, sezam, soja, špinat, blitva, grašak, tikvice, kupus, repa, krumpir i grah. Da bi se spriječila deficijencija, na hrvatskom tržištu postoji sol koja prema zakonu mora sadržavati jod u količini od 15 do 23 mg na kilogram proizvoda.^{[21,24,27,28]}

Potrebe za tekućinom tijekom laktacije povećane u odnosu na žene koje nisu trudne niti doje. Preporučeni unos tekućine je 3,0 L na dan.  Od toga je potrebno unositi oko 10 čaša (250 mL) tekućine uzimajući u obzir vodu, mineralnu vodu, gazirana i negazirana bezalkoholna pića, voćne sokove, kavu i čaj. Dok preostali dio unosa tekućine nadoknađuje se iz hrane poput juha, variva, mlijeka i mliječnih proizvoda, svježeg i prerađenog voća te povrća. Također, savjetuje unos najmanje 1 čaše vode tijekom samog dojenja.^[29-31]

Konzumacija alkoholnih piće se ne preporuča tijekom trudnoće, niti ženama koje planiraju trudnoću. Konzumacija alkoholnih pića povezana je s neurološkim smetnjama i problemima s rastom i razvojem djeteta.^[31,32]

Unos kofeina ne bi smio biti već od 300 mg na dan. Šalice napitka koji sadrži kofein poput kave sadrži između 58-140 mg kofeina ovisno o načinu pripreme dok šalica čaja sadrži oko 50 mg kofeina. Coca-cola i slični napitci sadrže oko 11 mg kofeina na 100 mL, a RedBull oko 32 mg  na 100 mL. Veći unos od preporučenog povezuje se sa smanjenom mogućnošću začeća, pojavom spontanih pobačaja te s rođenjem djeteta niske porođajne mase.^[31-36]

Svim trudnicama preporuča se raznovrsni unos namirnica iz svih skupina hrane. Kako bi educirali trudnice Amerikanci su razvili ˝MyPlate˝ (Tanjur zdrave prehrane) koji je zamijenio popularni ˝MyPyramid˝ (Piramida pravilne prehrane) s posebnim preporukama za trudnice.^[31]

Voće i povrće – Unos neka bude sezonski i raznolik te neka uključuje tamnozeleno lisnato, grahorice i leguminoze.

Žitarice – Pola unosa žitarica i proizvoda od žita neka bude od žitarica cjelovitog zrna.

Mlijeko i mliječni proizvodi – Izaberite obrano mlijeko i mliječne proizvode. Mogu se konzumirati obogaćeni mliječni proizvodi s vitaminima i mineralnim tvarima ukoliko postoje na tržištu.

Izvori proteina – Izvor proteina neka budu raznoliki, a prvenstvo se daje ribi, peradi, nemasnom crvenom mesu, grahoricama, soji, orašastim plodovima i sjemenka.

Izvor masti – Zamijeniti uporabu masti sa biljnim uljima gdje je to moguće. Koristiti orašasto voće, avokado, masline i sjemenke kao izvor masti.

Smanjiti unos praznih kalorija – Namirnice koje sadrže tzv. prazne kalorije su zapravo one koje su energetski bogate, a imaju mali udio vitamina, mineralnih tvari i drugih bioaktivnih komponenata. U takvu hrana pripadaju slatkiši, zaslađene žitarice, deserti, biskviti, pržena hrana, zaslađeni sokovi…

Mučnine i povraćanje tijekom trudnoće najčešće počinju u prvom trimestru, a prestaju u drugom, između 14. i 16. gestacijskog tjedna. Često se može javiti i konstipacija povezana s mehaničkim začepljenjem kolona nastalog proširenjem crijeva, smanjenjem motiliteta i povećanom apsorpcijom vode iz crijeva. Kako bi se smanjile jutarnje mučnine trudnicama se savjetuje da  prije ustajanja iz kreveta konzumiraju suhe žitarica, tost ili krekere, pojedu 5-6 manjih obroka tijekom cijelog dana. Danas se sve češće spominje uporaba đumbira kao alternativni oblik smanjenja mučnine tijekom prvog trimestra trudnoće. Trudnicama s blagim refluksnim simptomima obično se poboljša situacija jednostavnim primjenama u načinu života. Ove promjene uključuju izbjegavanje jedenja kasno navečer ili prije odlaska u krevet, podizanje uzglavlje kreveta i izbjegavanje hrane i lijekova koji mogu uzrokovati žgaravicu. Tijekom trudnoće zabranjeno je korištenje antacida na bazi natrijeva bikarbonat jer mogu dovesti do alkaloze i preopterećenja tekućinom fetusa i majke. Osim toga antacidi mogu ometati apsorpciju željeza.^[3,4,37]

Osjećaj odbojnosti i žudnja za određenom hranom nastaju zbog hormonalnih promjena koje utječu na osjet okusa i mirisa te ne odražavaju stvarne fiziološke potrebe trudnice. Takva pojava nužno ne mora imati štetan učinak na kvalitetu prehrane. Razdoblje trudnoće se smatra razdobljem zadovoljstva i ugode te se trudnice slobodno mogu zabaviti svojim željama dok pri tome ne pretjeruju. Međutim, prvenstveno treba imati na umu zadovoljavanje nutritivnih potreba kako se ne bi ugrozi rast i razvoj fetusa.^[38]

1. IOM (2002/2005) Dietary Reference Intakes for Energy, Carbohydrate, Fiber, Fat, Fatty Acids, Cholesterol, Protein, and Amino Acids. IOM – Institute of Medicine, Food and Nutrition Board. National Academy Press, Washington, D.C.
2. IOM (2009) Weight Gain During Pregnancy: Reexamining the Guidelines. IOM – Institute of Medicine, Food and Nutrition Board. National Academy Press, Washington, D.C.
3. Jones, E.E. (2012) Fertilization, pregnancy, and lactation. U: Medical physiology – a cellular and molecular approach, 2. izd (Boron, W.F., Boulpaep, E.L., ured.), Sauders, Elsevier Inc., Philadelphia, str. 2204-2246.
4. Beckmann, C.R.B., Ling, F.W., Barzansky., B.M., Herbert, W.N.P., Laube, D.W., Smith, R.P. (2012) Maternal-fetal physiology. U: Obstetrics and gynecology, 6. izd. American College of Obstetrics and Gynecology, Lippincott Williams & Wilkins, a Wolters Kluwer, Philadelphia, str. 43-56.
5. Jones, E.E. (2012) Fetal and neonatal physiology. U: Medical physiology – a cellular and molecular approach, 2. izd (Boron, W.F., Boulpaep, E.L., ured.), Sauders, Elsevier Inc., Philadelphia, str. 2247-2279.
6. Erick, M. (2012) Nutrition in pregnancy and lactation. U: Krause’s food and the nutrition care process, 13. izd. ( Mahan, L.K., Escott-Stump, S., Raymond, J.L., ured), Elsevier, Missouri, str. 340-375.
7. Štimac, T. (2014) Prehrana trudnica, rodilja i dojilja. U: Dijetoterapija i klinička prehrana (Štimac, D., Krznarić, Ž., Vranešić Bender, D., Obrovac Glišić, M., ured.), Medicinska naklada, Zagreb, str. 225-231.
8. Heseker, H.B., Mason, J.B., Selhub, J., Rosenberg, I.H., Jacques, P.F. ( 2009 ) Not all cases of neural tube defect can be prevented by increasing the intake of folic acid. J. Nutr. 102, 173-180.
9. IOM (1999) Dietary Reference Intakes for Thiamin, Riboflavin, Niacin, Vitamin B6, Folate, Vitamin B12, Pantothenic Acid, Biotin, and Choline. IOM – Institute of Medicine, Food and Nutrition Board. National Academy Press, Washington, D.C.
10. Simpson, J.L., Bailey, L.B., Pietrzik, K., Shane, B., Holzgreve, W. (2010) Micronutrients and women of reproductive potential: required dietary intake and consequences of dietary deficiency or excess. Part I – folat, vitamin B₁₂, vitamin B₆. Matern. Fetal Neonatal. Med. 23(12), 1323-1343.
11. Black, R.E., Allen, L.H., Bhutta, Z.A., Caulfield, L.E., de Onis, M., Ezzati, M., Mathers, C., Rivera, J. (2008) Maternal and child undernutrition: global and regional exposures and health consequences. Lancet 371, 243-260.
12. HSC (2002) Homocystein and risk of ischemic heart disease and stroke: a meta-analysis.HSC – The Homocystein Studies Collaboration. JAMA 288, 2015-2022.
13. Refsum, H., Smith, A.D., Ueland, P.M., Nexo, E., Clarke, R., McPartlin, J., Johnston, C., Engbaek, F., Schneede, J., McPartlin, C., Scott, J.M. (2003) Facts and recommendations about total homocysteine determinations: An expert opinion. Chem. 50, 3-32.
14. Vollset, S.E., Refsum, H., Irgens, L.M., Gjessing, H.K., Monsen, A.L., Ueland, P.M. (2000) Plasma total homocysteine, pregnancy complications, and adverse pregnancy outcomes: the Hordaland homocysteine study. J. Clin. Nutr. 71, 962 – 968 .
15. Wald, D.S., Law, M., Morris, J.K. (2002) Homocysteine and cardiovascular disease: evidence on causality from a meta-analysis. BMJ 325, 1202-1206.
16. Holick, M.F. (2004) Sunlight and vitamin D for bone health and prevention of autoimmune diseases, cancers, and cardiovascular disease. J. Clin. Nutr. 80, 1678–1688.
17. Kovacs, C.S. (2008) Vitamin D in pregnancy and lactation: maternal, fetal, and neonatal outcomes from human and animal studies. Clin. Nutr. 88, 520-528.
18. Cambadoo, L., Tibbott, R., Isaza, F. (2007) Maternal vitamin D deficiency associated with neonatal hypocalcaemic convulsions. J. 6, 23-24.
19. Féron, F., Burne, T.H., Brown, J., Smith, E., McGrath, J.J., Mackay-Sim, A., Eyles, D.W. (2005) Developmental vitamin D3 deficiency alters the adult brain. Brain Res. Bull. 65, 141-148.
20. IOM (2011) Dietary Reference Intakes for Calcium and Vitamin D. IOM – Institute of Medicine, Food and Nutrition Board. National Academy Press, Washington, D.C.
21. USDA (2011) USDA National Nutrient Database for Standard Reference, Release 24. Nutrient Data Laboratory. USDA – U.S. Department of Agriculture, Agricultural Research Service. >http://www.ars.usda.gov/ba/bhnrc/ndl<.
22. Simpson, J.L., Bailey, L.B., Pietrzik, K., Shane, B., Holzgreve, W. (2011) Micronutrients and women of reproductive potential: required dietary intake and consequences of dietary deficiency or excess. Part II – vitamin D, vitamin A, iron, zinc, iodine, essential fatty acids. Matern. Fetal Neonatal. Med. 24(1), 1-24.
23. IOM (1993) Iron Deficiency Anemia: Recommended Guidelines for the Prevention, Detection, and Management among US Children and Women of Child Bearing Age. IOM – Institute of Medicine, Food and Nutrition Board. National Academy Press, Washington, D.C.
24. IOM (2001) Dietary Reference Intakes for Vitamin A, Vitamin K, Arsenic, Boron, Chromium, Copper, Iodine, Iron, Manganese, Molybdenum, Nickel, Silicon, Vanadium, and Zinc. IOM – Institute of Medicine, Food and Nutrition Board. National Academy Press, Washington, D.C.
25. King, J.C. (2000) Determinants of maternal zinc status during pregnancy. J. Clin. Nutr. 71, 1334-1343.
26. Allen, L.H. (2012) Maternal nutrient metabolism and requirement in pregnancy and lactation. U: Present knowledge in nutrition, 10. izd. (Erdman, J.W., Macdonald, I.A., Zeisel, S.H.), Wiley-Blackwell, Danvers, str. 608-624.
27. HAH (2009) Radna grupa za donošenje znanstvenog mišljenja o važnosti konzumiranja jodirane soli u RH. Znanstveno mišljenje o važnosti konzumiranja jodirane soli u RH. HAH – Hrvatska agencija za hranu. Online: http://www.hah.hr.
28. Pravilnik o soli (2011) Narodne novine 89, Zagreb.
29. IOM (2004) Dietary intakes for water, potassium, sodium, chloride, and sulfate. IOM – Institute of Medicine, Food and Nutrition Board. National Academy Press, Washington, D.C.
30. HHS, USDA (2005) Dietary guidelines for Americans 2005, 6. izd. HHS – U.S. Department of Health and Human Services. USDA – U.S. Department of Agriculture. Washington, D.C.
31. USDA (2013) Tips for pregnant moms. USDA – U.S. Department of Agriculture, Food and Nutrition Service, Washington, D.C.
32. Greenfield, S.F., Manwani, S.G., Nargiso, J.E. (2003) Epidemiology of substance use disorders in women. Gynecol. Clin. North. Am.30, 413-446.
33. Bech, B.H., Obel, C., Henriksen, T.B., Olsen, J. (2007) Effect of reducing caffeine intake on birth weight and length of gestation: Randomized controlled trial. 334:409.
34. Higdon, J.V., Frei, B. (2006) Coffee and health: A review of recent human research. Rev. Food Sci. Nutr. 46, 101-123.
35. Niseteo, T., Komes, D., Belščak-Cvetković, A., Horžić, D., Budeč, M. (2012) Bioactive composition and antioxidant potential of different commonly consumed coffee brews affected by their preparation technique and milk addition. Food Chem. 134, 1870-1877.
36. McCusker, R.R., Goldberger, B.A., Cone, E.J. (2006) Caffeine content of energy drinks, carbonated sodas, and other beverages. Anal. Toxicol. 30, 112-114.
37. ACG (2011) Pregnancy in gastroenterology disorders. ACG – American College of Gastroenterology, Bethesad.
38. Van Raaij, J.M.A., De Groot, L.C.P.G.M. (2012) Pregnancy and lactation. U: Nutrition and Metabolism, 2. izd. (Lanham-New, S.A., Macdonald, I.A., Roche, H.M.), John Wiley & Sons, Ltd, Oxford, 118-134.