Soja

Soja je stara ratarska kultura koja potječe iz Kine, uzgaja se više od 4 000 godina, a pretpostavlja se da je sojin praroditelj Glycine ussuriensis. U Europi se počinje proizvoditi tek u 19. stoljeću, najprije u Francuskoj, a onda i u drugim državama Europe. 2005. godine sojom je bilo zasijano 91 418 048 ha s prosječnim urodom zrna od 2345 kg ha⁻¹. Glavni proizvođač soje su SAD-e koje su zadnjih 50 godina bile glavni proizvođač soje u svijetu. Iza SAD-a po površinama slijedi Brazil, Argentina, Kina, Indija i drugi. Soja se u Hrvatskoj prvi put pojavljuje 1876. godine u vrijeme Austro-Ugarske monarhije, počinje se uzgajati 1910. godine u Osijeku, a značajnije tek od 1920. godine. Tek od 1970. godine soja se kod nas sije u kontinuitetu, a 2005. godine površine zasijane sojom iznose nešto više od 50 000 ha.^[1,2,3]

Korijen soje je vretenast, dobro razvijen i dobre upojne snage. U dubinu može prodirati i do 1,5 metara, ana glavnom korijenu razvija se puno postranih korjenčića, žila i žilica što povećava volumen tla koji zaprema i osigurava bolju opskrbu hranjivim tvarima i vodom. Stabiljka je soje u početku zeljasta, kasnije odrveni, pa je čvrsta i gruba, uspravna i razgranata. Pokrivena je dlačicama i visoka je od 20 cm do 2m, a debela od nekoliko milimetara do 2 centimetra. Listovi oblikom vrlo variraju, između širokolisnih i uskih, boja varira od blijedozelene do tamnozelene. Cvijet soje je veličine od 3 do 8 mm, bijele, ljubičaste boje ili kombinacije bijele i ljubičaste boje.  Plod soje je mahuna, koja obrasla dlačicama, tvrda i gruba. Duga je oko 4 do 6 cm, a široka od 0,5 do 1,5 cm. Najčešće ima 2 do 3 sjemenke. Sjeme soje može biti različitog oblika, veličine i boje,a masa 1 000 zrna je najčešće između 100 i 200 grama.^[1,2,3]

Značaj i važnost soje proizlazi upravo iz kakvoće njenog zrna. Zrno soje sadrži oko 40 % proteina te oko 20 % masti i oko 30 % ugljikohidrata. Također sadrži kalcij, željezo, magnezij, fosfor, kalij, natrij, cink, bakar, mangan i selen te vitamine A, C, E, K i vitamine B kompleksa. U soji se nalaze i značajne količine masnih kiselina, posebno linolne kiseline (oko 10 %). Linolna i linolenska kiselina su esencijalne masne kiseline koje imaju važnu ulogu u pravilnom radu stanica i organa. Točnije, iz tih masnih kiselina se stvaraju spojevi koji upravljaju raznim životnim funkcijama, kao što su regulacija krvnog tlaka, zgrušavanja krvi, održavanje razina lipida u krvi (masnoća) te utječu na imunološki sustav (sinteza prostaglandina) i na upalni odgovor prilikom infekcije.^[4,5,6] Soja također sadrži značajne količine proteina, a nutritivna vrijednost proteina se općenito određuje na temelju sastava esencijalnih aminokiselina i probavljivosti. Proteini soje pružaju sve esencijalne aminokiseline koje su potrebne ljudima za rast i razvoj, a posjeduju i druga svojstva bitna za zdravlje.^[4,7] Soja također sadrži i fitoestrogene, genistein i daidzein, za koje se smatra da mogu smanjiti rizik od raka dojke i prostate te pomoći ženama u menopauzi i postmenopauzi.^[8] Lektin iz soje posjeduje antitumorska svojstva, tako što smanjuje diobu stanica i povećava broj makrofaga koji uništavaju stanice tumora, a saponini iz soje posjeduju hemolitička, hipokolesterolemična, imunostimulatorna i antitumorska svojstva. Također, u soji se nalaze i fitosteroli koji smanjuju razine kolesterola smanjenjem njegove apsorpcije te posjeduju antitumorska svojstva.^[8] Soja sadrži i veće količine fitične kiseline, koja djeluje kelirajuće i antioksidaitvno. Zbog tih svojstava također djeluje i pri smanjenju rizika od raka i šećerne bolesti te smanjuje upalni proces.^[9,10] Soja sadrži i gliceoline koji imaju antifungalna,  antiestrogena i antikancerogena svojstva.

Tripsin je enzim potreban za razgradnju proteina, a sirova soja sadrži određene tvari koje inhibiraju njegovo djelovanje (inhibitori serin proteaze), pa se soja prije konzumacije treba termički obraditi (kuhati).^[8,13,14] Danas se najveći dio prerađene soje koristi za ishranu stoke. Međutim, u zadnjih desetak godina soja se koristi i za proizvodnju proizvoda za prehranu ljudi. Proizvodi uključuju sir tofu, mlijeko, hrenovke, kruh, razne slastice i dr. Preradom sojinog zrna dobivaju se i ulje i drugi proizvodi (brašno, proteinski koncentrati i sl.). Sojino ulje i proteini se koriste u prehrambenoj industriji, za kuhanje, kao stolno ulje za salate, pripremu gotovih jela, za izradu majoneza, margarina i želatina. Soja je sirovina i u industriji sapuna, krema, detergenata, boja, lakova, lecitina te u industriji tekstila, automobila i aviona (maziva). Posebno treba naglasiti dobivanje biodisela od soje što se značajno koristi na američkom kontinentu, dok se u zapadnoj Europi proizvodnja biodiesela uglavnom temelji na uljanoj repici jer su povoljni uvjeti za njen uzgoj. Također, treba istaknuti agrotehnički značaj soje kao leguminoze u plodoredu jer ona s bakterijama Bradyrhizobium japonicum na korijenu obogaćuje tlo dušikom. Zatim, sposobna je premiještati i aktivirati hranjiva iz teže topljivih oblika u lakše pristupačne oblike u otopini tla i time popravljati strukturu i plodnost tla, pa je vrlo poželjna kultura u plodoredu.^[

Genetički modificirana soja otporna je na glifosat, aktivnu tvar herbicida Roundup. Herbicid Roundup je neselektivni herbicid koji uništava jednogodišnje i višegodišnje uskolisne i širokolisne korove kao i drvenaste kulture, ne ostavlja ostatke i ima mali utjecaj na okoliš. Prva genetički modificirana sorta soje je stavljena u široku proizvodnju 1995./1996. godine koju je proizvela tvrtka Monsanto, a naziva se Roundup Ready soja. Postoji zabrinutost u vezi genetički modificirane soje, točnije njena sigurnost i utjecaj na zdravlje. No, još ne postoje čvrsti dokazi, dobiveni kontroliranim instraživanjima, o štetnosti takve hrane. U SAD-u je 2009. godine oko 90 % soje koja se sadi bilo genetički modificirano, a u Hrvatskoj se ne radi s genetički modificiranim sortama soje, niti se one siju u širokoj proizvodnji.^[2,15,16,17]

Novija istraživanja su prepoznala ulogu i značaj soje u sprječavanju i liječenju kroničnih bolesti srca, bubrega te osteoporoze. Prehrana bogata sojom se također povezuje sa smanjenim rizikom od nekoliko vrsta raka, kao što je rak dojke, endometrija, debelog crijeva i prostate. Ukratko, pokazalo se da fitoestrogeni iz soje mogu smanjiti oksidaciju kolesterola, poboljšati fleksibilnost krvnih žila (posebno u žena u menopauzi i perimenopauzi) i smaniti rizik od osteoporoze. Fitoestrogeni iz soje posjeduju antioksidativna svojstva te smanjuju oštećenja DNA. Također, potiču enzime jetre (glutation-s-transferaza i kinon reduktaza) da eliminiraju toksične nusprodukte (aromatski hidrokarboni) iz organizma. Sojini proteini i peptidi sprječavaju nastanak kardiovaskularnih bolesti tako što snižavaju razine “lošeg” kolesterola. Također, imaju antioksidativna svojstva čime pridonose smanjenom riziku od nastanka raka, a povezuju se i sa smanjenim rizikom od raka debelog crijeva i jetre jer utječu na cirkulaciju žučnih kiselina.

Kardiovaskularno zdravlje

Poznato je da se povećanjem razine „lošeg“ kolesterola stvaraju plakovi na krvnim žilama koji mogu uzrokovati srčani ili moždani udar. Istraživanja su pokazala da proteini soje smanjuju razine „lošeg“ LDL kolesterola, ali i da povećavaju razine „dobrog“ HDL kolesterola. Također, istraživanja su pokazala da soja, proteini i omega-3-masne kiseline, smanjuju “ljepljivost” trombocita. Kada se trombocitima svojstvo “ljepljivosti” poveća, postoji rizik od stvaranja ugrušaka što rezultira moždanim ili srčanim udarom. Ateroskleroza se sprječava i povećanjem razine dušikovog oksida, molekule koja širi krvne žile, inhibira oksidativna oštećenja kolesterola i smanjuje adheziju stanica na stijenku žila, dva bitna procesa uključena u stvaranje aterosklerotičnih plakova. Posebna aminokiselina soje, arginin, je prekursor upravo te molekule, dušikovog oksida. Novija istraživanja su otkrila novi sojin peptid, lunazin, koji ima svojstvo snižavanja kolesterola. Djeluje tako što inhibira ekspresiju gena odgovornog za proizvodnju kolesterola (smanjuje djelovanje HMG-CoA reduktaze, dakle djeluje kao i statini) i istovremeno povećava ekspresiju gena odgovornog za smanjenje razina LDL (“lošeg”) kolesterola u organizmu. Soja je bogata i vlaknima koja se vežu za masti i kolesterol, pa se manje istih apsorbira. Također, vlakna se vežu za žučne soli i uklanjaju ih iz tijela. S obzirom da jetra pretvara kolesterol u žučne soli, ne bi li ga se riješila, uklanjanje žučnih soli vlaknima “tjera” jetru da koristi više kolesterola kojeg bi pretvorila u žučne soli. Rezultat je smanjenje ukupne koncentracije kolesterola u organizmu.^{[8,18,19,20,21,22,23,24,25]}

Menopauza

Istraživanja pokazuju da fitoestrogeni iz soje mogu smanjiti koncentraciju estrogena, luteinizirajućeg i folikulostimulirajućeg hormona u krvi te produljiti menstrualni ciklus. Pojedina istraživanja čak pokazuju da fitoestrogeni mogu 40-45 % smanjiti broj i jačinu “valunga”, smanjiti vaginalnu suhoću, umor i depresiju, poboljšati zrelost vaginalnih stanica, pa čak smanjiti dlakavost na licu i tjelesnu masnoću, posebice onu oko trbuha. Međutim, postoje istraživanja sa suprotnim rezultatima gdje se posebno napominje se da je pozitivno djelovanje fitoestrogena i oblik tog djelovanja zapravo vrlo individualno. Rizik od kardiovaskularnih bolesti se povećava u menopauzi i postmenopauzi, većim dijelom zbog povećanja razina homocisteina, a istraživanja pokazuju da sojini proteini i fitična kiselina značajno smanjuju razine homocisteina, a time i rizik od kardiovaskularnih bolesti.^{[26,27,28,29,30]}

Osteoporoza

Istraživanja pokazuju da žene s najvećim unosom fitoestrogena imaju veću gustoću kostiju, te da proizvodi soje mogu spriječiti gubitak gustoće kostiju i potaknuti stvaranje kosti u žena u menopauzi. Time sojini fitoestrogeni imju važnu ulogu u sprječavanju osteoporoze, česte u žena nakon menopauze.^[31,32,33]

Rak

Fitoestrogeni u soji, genistein i daidzein,  imaju određena svojstva kojima se smanjuje rizik od nastanka raka. Svojstva uključuju: zaustavljaje angiogeneze odnosno procesa stvaranja novih krvnih žila, čime se sprječava daljnji razvoj tumora, povećavanje apoptoze stanica te smanjenje nastanka slobodnih radikala, koji oštećuju stanice i mogu uzrokovati nastanak tumora. Zbog slične kemijske strukture ženskim spolnim hormonima, estrogenima, fitoestrogeni mogu na organizam djelovati slično tim hormonima. Upravo iz tog razloga, smatra se da mogu zaštititi od raka dojke i prostate. Istraživanja su također pokazala da fitoestrogeni iz soje mogu smanjiti „loš“ kolesterol i time doprinjeti zdravlju krvožilnog sustava.

Rak debelog crijeva

Proteini iz soje smanjuju rizik od raka debelog crijeva, ali i imaju pozitivan učinak na broj i veličinu tumora koji se ipak razviju. Također, nađeno je da sfingolipidi iz soje, točnije glukozilceramid, smanjuje rizik od raka debelog crijeva. Sfingolipdi se nalaze i u drugim biljakama, ali se u soji nalaze u značajnijim količinama te se stoga pretpostavlja da zato soja i ima takav pozitivan učinak na smanjenje rizika te vrste raka. No, proteini i sfingolipidi nisu jedine tvari u soji koje smanjuju rizik od raka debelog crijeva. Vlakna, kojima je soja bogata, pružaju zaštitu od te vrste raka, tako što se vežu za toksine i uklanjaju ih iz tijela onemogućavajući im da oštete stanice debelog crijeva.^[34,35]

Rak dojke, endometrija i prostate

Fitoestrogeni iz soje, genistein i daidzein,  štite od nastanka raka dojke i endometrija tako što se vežu za receptore estrogena i time sprječavaju vezanje estrogena te dajući “nježniji” estrogenski učinak.^{[36,37,38,39,40]} Isti fitoestrogeni smanjuju i rizik od raka prostate tako što mijenjaju omjer 16-hidroksi estrona i 2-hidroksi estrogena, u korist potonjeg, te sprječavaju i proliferaciju kanceroznih stanica, a pri većim koncentracijama uzrokuju i apoptozu stanica. Također, smanjuju razine testosterona i inhibiraju 5-α-reduktazu, enzim koji pretvara testosteron u dihidrotestosteron, koji se povezuje s rastom prostate i muškom ćelavosti.^{[41,42,43,44]}

Šećerna bolest

Proteini i vlakna u soji sprječavaju povećanje razina šećera u krvi i pomažu pri kontroli razina iste, što je od posebne važnosti oboljelima od šećerne bolesti. Također, soja snižava razine kolesterola i triglicerida te time i rizik od ateroskleroze i bolesti srca, čestih u oboljelih od dijabetesa.^[45,46]

Upalni procesi

Konzumacijom soje koja je bogata kolinom i njegovim metabolitom, betainom, smanjuje se postotak upalnih procesa. Kronične upale se povezuju sa širokim rasponom bolesti kao što su bolesti srca, osteoporoza, Alzheimerova bolest i dijabetes tipa 2. Kolin i betain djeluju sinergistički u procesu metilacija, odgovornog za uklanjanje homocisteina i za gašenje gena uključenih u upalne procese.^[47,48,49]

Zdravlje bubrega

Oboljelima od dijabetesa tipa 2 s nefropatijom sojini proteini mogu pomoći da smanje oštećenja bubrega. Istraživanja pokazuju da se konzumacijom soje takvim pacijentima smanjuje ukupan kolesterol, trigliceridi, LDL (“loš”) kolesterol i pojavnost proteinurije (proteini u mokraći) te se funkcija bubrega poboljšava. Pretpostavlja se da su sojini fitoestrogeni odgovorni za poboljšanje razina kolesterola, a veće količine amino kiseline arginina (prekursora dušičnog oksida koji širi krvne žile) u soji su odgovorne za poboljšanje cirkulacije, a time i bolju funkciju bubrega.^[50,51]

Alergija

Alergija na soju je uobičajena, kao i alergije na mlijeko, jaja, kikiriki i sl., a uzrokuju ju njeni proteini. Simptomi, kao urtikarija i angioedem, se pojavljuju obično unutar par minuta nakon konzumacije soje. Ostali simptomi uključuju svrbež, oticanje usta i grla, gastrointestinalne smetnje (mučnina, grčevi i proljev), respiratorne smetnje (peludna groznica i astma), kožne reakcije (osip poput koprivnjače ili urtikarije) pa sve do težih reakcija, kao što je nedostatak daha, pad krvnog tlaka i anafilaktički šok, koji je izuzetno rijedak. Do danas, alergija na soju uglavnom se pojavljivala kod male djece s ekcemom (atopični dermatitis), koja ju uglavnom prerastu nakon 1-2 godine izbjegavanja soje u prehrani. Alergijske reakcije na sojine proizvode kod odraslih ljudi manje su zastupljene. Soja također može potaknuti simptome intolerancije na hranu, gdje nisu uključeni alergeni mehanizmi. Obično se ovakvi slučajevi nalaze u djece koji imaju gastrointestinalne smetnje uzrokovane konzumacijom proizvoda od soje (povraćanje i proljev), koji nestaju prestankom konzumacije istih.^[52,53]

Oksalati

Soja je jedna od rijetkih namirnica koja sadrži značajne količine oksalata. Prevelike koncentracije oksalata u organizmu uzrokuju njihovu kristalizaciju i razne zdravstvene probleme (bubrežni kamenci). Zbog tog razloga, oboljelima od bolesti žučnog mjehura ili bubrega se ne preporuča uzimati veće količine proizvoda od soje. Također, neka istraživanja pokazuju da oksalati mogu ometati apsorpciju kalcija, međutim, sposobnost oksalata da smanje apsorpciju kalcija je izrazito mala.^[54,55]

1. Gagro, M. (1997) Ratarstvo obiteljskoga gospodarstva: Žitarice i zrnate mahunarke, Hrvatsko agronomsko društvo, Zagreb.

2. Vratarić, M., Sudarić, A. (2007) Tehnologija proizvodnje soje, Poljoprivredni institut Osijek; Zvijezda d.d., Osijek.

3. Vratarić, M., Sudarić, A. (2000) Soja, Poljoprivredni institut Osijek, Osijek.

4. USDA (2011) National Nutrient Database for Standard Reference. Pristupljeno 5.listopada 2011.

5. Calder, P.C. (2002) Dietary modification of inflammation with lipids. Proc. Nutr. Soc. 61, 345–358.

6. William S. Harris, W.S. (1997) n-3 Fatty acids and serum lipoproteins: human studies. Am. J. Clin. Nutr. 65,  1645S – 1654S.

7. Enders, J.G. (2001) Soy protein products: characteristics, nutritional aspects, and utilization, AOCS Press, Champaign.

8. Barać, M.B., Stanojević, S.P., Pešić, M.B. (2005) Biologically active components of soybeans and soy protein products – a review. APTEFF. 36, 1-266.

9. Vucenik, I., Shamsuddin, A.M. (2003) Cancer Inhibition by Inositol Hexaphosphate (IP6) and Inositol: From Laboratory to Clinic. J. Nutr. 133, 3778S–3784S.

10. Yoon, J.H., Thompson, L.U., Jenkins, D.J.A. (1983) The effect of phytic acid on in vitro rate of starch digestibility and blood glucose response. Am. J. Clin. Nutr. 38, 835–842.

11. Kim, H.J., Suh, H., Lee, C.H., Kim, J.H., Kang, S.C., Park, S., Kim, J. (2010) Antifungal Activity of Glyceollins Isolated from Soybean Elicited with Aspergillus sojae. J. Agric. Food Chem. 58, 9483–9487.

12. Tilghman, S.L., Boué, S.M., Burow, M.E. (2010) Glyceollins, a Novel Class of Antiestrogenic Phytoalexins. Mol. Cell Pharmacol. 2, 155-160.

13. Hwang, D.L., Foard, D.E., Wei, C.H. (1977) A Soybean Trypsin Inhibitor: Crystallization and X-ray crystallographic study.J. Biol. Chem. 252, 1099-1101.

14. Rawlings, N.D., Tolle, D.P., Barrett, A.J. (2004) Evolutionary families of peptidase inhibitors. Biochem. J. 378, 705–716.

15. Liu, K. (1997) Soybeans: Chemistry, Technology, and Utilization, Chapman and Hall, New York.

16. USA:Cultivation of GM Plants in 2009, Maize, soybean, cotton: 88 percent genetically modified. (2009) GMO Compass. Online: www.gmo-compass.org. Pristupljeno 05.listopada 2011.

17. Gardner, J.C.,  Payne, T.L. (2003) A Soybean Biotechnology Outlook. AgBioForum. 6, 1-3.

18. Zhan, S., Ho, S.C. (2005) Meta-analysis of the effects of soy protein containing isoflavones on the lipid profile. Am. J. Clin. Nutr. 81, 397-408.

19. Anderson, J.W., Johnstone, R.M., Cook-Newell, M.E. (1995) Meta-analysis of the effects of soy protein intake on serum lipids. N. Engl. J. Med. 333, 276-282.

20. Desroches, S., Mauger, J.F., Ausman, L.M., Lichtenstein, A.H., Lamarche, B. (2004) Soy protein favorably affects LDL size independently of isoflavones in hypercholesterolemic men and women. J. Nutr. 134, 574-579.

21. Holguin, F., Tellez-Rojo, M.M., Lazo, M., Mannino, D., Schwartz, J., Hernandez, M., Romieu, I. (2005) Cardiac autonomic changes associated with fish oil vs soy oil supplementation in the elderly. Chest. 127, 1102-1107.

22. Sagara, M., Kanda, T., Jelekera, M.N., Teramoto. T., Armitage, L., Birt, N., Birt, C., Yamori, Y. (2004) Effects of dietary intake of soy protein and isoflavones on cardiovascular disease risk factors in high risk, middle-aged men in Scotland. J. Am. Coll. Nutr. 23, 85-91.

23. Wagner, J.D., Schwenke, D.C., Greaves, K.A., Zhang, L., Anthony, M.S., Blair, R.M., Shadoan, M.K., Williams, J.K. (2003) Soy protein with isoflavones, but not an isoflavone-rich supplement, improves arterial low-density lipoprotein metabolism and atherogenesis. Arterioscler. Thromb. Vasc. Biol. 23, 2241-2246.

24. Gottstein, N., Ewins, B.A., Eccleston, C. i sur. (2003) Effect of genistein and daidzein on platelet aggregation and monocyte and endothelial function. Br. J. Nutr. 89, 607–616.

25. Sacks, F.M., Lichtenstein, A., Van Horn, L., Harris, W., Kris-Etherton, P., Winston, M. (2006) Soy protein, isoflavones, and cardiovascular health: an American Heart Association Science Advisory for professionals from the Nutrition Committee.Circulation. 113, 1034–1044.

26. Hanson, L., Engelman, H., Alekel, D., Schalinske, K., Kohut, M., Reddy, M. (2006) Effects of soy isoflavones and phytate on homocysteine, C-reactive protein, and iron status in postmenopausal women. Am. J. Clin. Nutr. 84, 774-780.

27. Naaz, A., Yellayi, S., Zakroczymski, M.A., Bunick, D., Doerge, D.R., Lubahn, D.B., Helferich, W.G., Cooke, P.S. (2003) The soy isoflavone genistein decreases adipose deposition in mice. Endocrinology. 144, 3315-3320.

28. Rosell, M.S., Appleby, P.N., Spencer, E.A., Key, T.J. (2004) Soy intake and blood cholesterol concentrations: a cross-sectional study of 1033 pre- and postmenopausal women in the Oxford arm of the European Prospective Investigation into Cancer and Nutrition. Am. J. Clin. Nutr. 80, 1391-1396.

29. Welty, F.K., Lee, K.S., Lew, N.S., Nasca, M., Zhou, J.R. (2007) The association between soy nut consumption and decreased menopausal symptoms. J. Womens Health. 16, 361-369.

30. Welty, F.K., Lee, K.S., Lew, N.S., Zhou, J.R. (2007) Effect of soy nuts on blood pressure and lipid levels in hypertensive, prehypertensive, and normotensive postmenopausal women. Arch. Intern. Med. 167, 1060-1067.

31. Yamori, Y., Moriguchi, E.H., Teramoto, T. i sur. (2002) Soybean isoflavones reduce postmenopausal bone resorption in female Japanese immigrants in Brazil: a ten-week study. J. Am. Coll. Nutr. 21, 560-563.

32. Chen, Y.M., Ho, S.C., Lam, S.S., Ho, S.S., Woo, J.L. (2003) Soy isoflavones have a favorable effect on bone loss in Chinese postmenopausal women with lower bone mass: a double-blind, randomized, controlled trial. J. Clin. Endocrinol. Metab.88, 4740-4747.

33. Setchell, K.D., Lydeking-Olsen, E. (2003) Dietary phytoestrogens and their effect on bone: evidence from in vitro and in vivo, human observational, and dietary intervention studies. Am. J. Clin. Nutr. 78, 593S-609S.

34. Guo, J.Y., Li, X., Browning, J.D., Rottinghaus, G.E., Lubahn, D.B., Constantinou, A., Bennink, M., MacDonald, R.S. (2004) Dietary soy isoflavones and estrone protect ovariectomized ERalphaKO and wild-type mice from carcinogen-induced colon cancer. J. Nutr. 134, 179-182.

35. Symolon, H., Schmelz, E.M., Dillehay, D.L., Merrill, A.H. (2004) Dietary soy sphingolipids suppress tumorigenesis and gene expression in 1,2-dimethylhydrazine-treated CF1 mice and ApcMin/+ mice. J Nutr. 134, 1157-1161.

36. Allred, C.D., Allred, K.F., Ju, Y.H., Goeppinger, T.S., Doerge, D.R., Helferich, W.G. (2004) Soy processing influences growth of estrogen-dependent breast cancer tumors in mice. Carcinogenesis. 25, 1649-1657.

37. Wood, C.E., Register, T.C., Anthony, M.S., Kock, N.D., Cline, J.M. (2004) Breast and uterine effects of soy isoflavones and conjugated equine estrogens in postmenopausal female monkeys. J. Clin. Endocrinol. Metab. 89, 3462-3468.

38. Yamamoto, S., Sobue, T., Kobayashi, M., Sasaki, S., Tsugane, S. (2003) Soy, isoflavones, and breast cancer risk in Japan. J. Natl. Cancer Inst. 95, 906-913.

39. Xu, W.H., Zheng, W., Xiang, Y.B., Ruan, Z.X., Cheng, J.R., Dai, Q., Gao, Y.T., Shu, X.O. (2004) Soya food intake and risk of endometrial cancer among Chinese women in Shanghai: population based case-control study. BMJ. 328, 1285.

40. Horn-Ross, P.L., John, E.M., Canchola, A.J., Stewart, S.L., Lee, M.M. (2003) Phytoestrogen intake and endometrial cancer risk. J. Natl. Cancer Inst. 95, 1158-1164.

41. Hamilton-Reeves, J.M., Rebello, S.A., Thomas, W., Slaton, J.W., Kurzer, M.S. (2007) Soy protein isolate increases urinary estrogens and the ratio of 2:16α-hydroxyestrone in men at high risk of prostate cancer. J. Nutr. 137, 2258-2263.

42. Kurahashi, N., Iwasaki, M., Sasazuki, S., Otani, T., Inoue, M., Tsugane, S. (2007) Soy product and isoflavone consumption in relation to prostate cancer in Japanese men. Cancer Epidemiol. Biomarkers Prev. 16, 538-545.

43. Lee, M.M., Gomez, S.L., Chang, J.S., Wey, M., Wang, R.T., Hsing, A.W. (2003) Soy and isoflavone consumption in relation to prostate cancer risk in China. Cancer Epidemiol. Biomarkers Prev. 12, 665-668.

44. Maskarinec, G., Morimoto, Y., Hebshi, S., Sharma, S., Franke, A.A., Stanczyk, F.Z. (2006) Serum prostate-specific antigen but not testosterone levels decrease in a randomized soy intervention among men. Eur. J. Clin. Nutr. 60,  1423–1429.

45. Villegas, R., Gao, Y.T., Yang, G. (2008) Legume and soy food intake and the incidence of type 2 diabetes in the Shanghai Women’s Health Study. Am. J. Clin. Nutr. 87, 162-167.

46. Venn, B.J.,  Mann, J.I. (2004) Cereal grains, legumes and diabetes. Eur. J. Clin. Nutr. 58, 1443–1461.

47. Zeisel, S.H., da Costa, K. (2009) Choline: An Essential Nutrient for Public Health. Nutr. Rev. 67, 615–623.

48. Ueland, P.M. (2010) Choline and betaine in health and disease. J. Inherit. Metab. Dis. 34, 3–15.

49. Detopoulou, P., Panagiotakos, D.B., Antonopoulou, S., Pitsavos, C., Stefanadis, C. (2008) Dietary choline and betaine intakes in relation to concentrations of inflammatory markers in healthy adults: the ATTICA study. Am. J. Clin. Nutr. 87, 424-430.

50. Azadbakht, L., Shakerhosseini, R., Atabak, S., Jamshidian, M., Mehrabi, Y., Esmaill-Zadeh, A. (2003) Beneficiary effect of dietary soy protein on lowering plasma levels of lipid and improving kidney function in type II diabetes with nephropathy.Eur. J. Clin. Nutr. 57, 1292-1294.

51. Teixeira, S.R., Tappenden, K.A., Carson, L., Jones, R., Prabhudesai, M., Marshall, W.P., Erdman, J.W. (2004) Isolated soy protein consumption reduces urinary albumin excretion and improves the serum lipid profile in men with type 2 diabetes mellitus and nephropathy. J. Nutr. 134, 1874-1880.

52. Cordle, C.T. (2004) Soy protein allergy: incidence and relative severity. J. Nutr. 134, 1213S–1219S.

53. Sampson, H.A. (2004) Current reviews of allergy and clinical immunology: Update on food allergy. J. Allergy Clin. Immunol. 113, 805-819.

54. Massey, L.K., Roman-Smith, H., Sutton, R.A. (1993) Effect of dietary oxalate and calcium on urinary oxalate and risk of formation of calcium oxalate kidney stones. J. Am. Diet. Assoc. 93, 901-906.

55. Holmes, R.P., Assimos, D.G. (2004) The impact of dietary oxalate on kidney stone formation. Urol. Res. 32, 311-316.