Izvori

Hrana

Vitamin D u hrani se pojavljuje u obliku vitamina D3 i njegovog metabolita 25(OH)D3 dok neke gljive sadrže vitamin D2. Prirodni izvori vitamina D su: riblje ulje, srdela, losos, tuna, maslac, jetra, žutanjak, žitarice, sirevi, gljive, mlijeko i mliječni proizvodi i sl. Plava riba, posebice srdele i skuše, sadrže veće količine vitamina D, dok ga rakovi, školjke i bijela riba sadrže u tragovima. Od hladnovodnih riba vitaminom D bogate su haringe, losos i bakalar te ulje bakalara.[1,2]

Izlaganje suncu

Ultraljubičasto (UV) B zračenje, valne dužine od 290 do 320 nm ulazi u nepokrivenu kožu i pretvara 7-dehidrokolesterol u previtamin D3, koji se dalje pretvara u vitamin D3. Godišnje doba, doba dana, dužina dana, oblačnost, smog, količina melanina u koži i kreme za sunčanje su čimbenici koji utječu na sintezu vitamina D.[3,4,5,6]

Potpuna naoblaka smanjuje UV zračenje za 50 %; hlad (uključujući onaj uzrokovan zagađenjem) smanjuje za 60 %. UVB zračenje ne prolazi kroz staklo, pa izlaganje suncu u unutarnjim prostorima, preko prozora, ne rezultira sintezom vitamina D. Kreme za sunčanje, sa zaštitnim faktorom 8 (eng. Sun Protection Factor, SPF) ili više, blokiraju sintezu vitamina D blokadom UVB zraka. Međutim, ljudi većinom ne nanose dovoljne količine krema za sunčanje, ne nanose ih na cijelo tijelo i ne nanose je redovito. Prema tome, koža uspijeva sintetizirati vitamin D i kad se koristi krema za sunčanje.[6,7]

Preporuča se izlaganje lica, ruku, nogu ili leđa suncu od 5 do 30 minuta, između 10 i 15 sati, najmanje dva puta na tjedan, bez kreme za sunčanje da bi dobili dovoljno vitamina D. Solariji koji emitiraju 2 % do 6 % UVB zračenja su također učinkoviti.[5]

Iako je sunce važno za sintezu vitamina D, potrebno je ograničiti izlaganje kože suncu i UV zračenju solarija. UV zračenje je kancerogeno i uzrokuje rak kože. Također, UV zračenje je odgovorno za kozmetičko oštećenje kože i suhoću kože, posebno u starijoj životnoj dobi. Dakle, bitno je koristiti kremu za sunčanje kad god se izlažemo suncu.[4,5,6]

Dodaci prehrani i obogaćivanje hrane

U dodacima prehrani i obogaćenoj hrani, vitamin D je dostupan u dva oblika: D2(ergokalciferol) i D3 (kolekalciferol). Oba oblika smatraju se ekvivalentima s obzirom da oboje spriječavaju rahitis, a i mnogi koraci u metabolizmu ta dva oblika su identični. Međutim, nek istraživanja pokazuju da je pri visokim dozama vitamin D2 manje učinkovit.[8,9]

Kao dodatak prehrani, vitamin D3 se najčešće oblikuje u gel kapsule koje sadrže vitamin D3 u tekućem obliku (raspršen u ulju lana ili maslinovom ulju). Dostupan i u obliku praha (u kapsulama i tabletama) i u nekapsuliranim tekućim oblicima (kapi), većinom u dozama od 400 IU.[10]

Poteškoće se javljaju pri odabiru medija za obogaćivanje kolekalciferolom, zbog njegove nestabilnosti i hidrofobnih svojstava. Najčešće se obogaćuje margarin i mlijeko, no također i proizvodi od žitarica, te razne dijetetske formulacije. Uobičajeno se vitamin D dodaje sa vitaminom A.[9,11,12]

"Literatura

1. Hui, Y.H. (1992) Encyclopedia of food science and technology, John Wiley and sons, New York.

2. MacRae, R., Robinson, R.K., Sadler, M.J. (1993) Encyclopaedia of food science, food technology and nutrition, Academic Press, London.

3. Wolpowitz, D., Gilchrest, B.A. (2006) The vitamin D questions: how much do you need and how should you get it? J. Am. Acad. Dermatol. 54, 301-317.

4. International Agency for Research on Cancer Working Group on ultraviolet (UV) light and skin cancer. (2006) The association of use of sunbeds with cutaneous malignant melanoma and other skin cancers: a systematic review. Int. J. Cancer 120, 1116-1122.

5. American Academy of Dermatology (2008) Position statement on vitamin D. Online: http://www.aad.org/forms/policies/uploads/ps/ps-vitamin%20d.pdf.

6. Chen, T.C., Chimeh, F., Lu, Z., Mathieu, J., Person, K.S., Zhang, A., Kohn, N., Martinello, S., Berkowitz, R., Holick, M.F. (2007) Factors that Influence the Cutaneous Synthesis and Dietary Sources of Vitamin D. Arch. Biochem. Biophys. 460, 213–217.

7.  Holick, M.F. (2003) Vitamin D deficiency: what a pain it is. Mayo Clin. Proc. 78, 1457-1459.

8. Holick, M.F. (2007) Vitamin D deficiency. N. Engl. J. Med. 357, 266-281.

9. Calvo, M.S., Whiting, S.J., Barton, C.N. (2004) Vitamin D fortification in the United States and Canada: current status and data needs. Am. J. Clin. Nutr. 80, 1710S-1716S.

10. Byrdwell, W.C., DeVries, J., Exler, J., Harnly, J.M., Holden, J.M., Holick, M.F. i sur. (2008) Analyzing vitamin D in foods and supplements: methodologic challenges. Am. J. Clin. Nutr. 88, 554S-557S.

11. Wharton, B., Bishop, N. (2003) Rickets. Lancet. 362, 1389-1400.

12. Wagner, C.L., Greer, F.R., American Academy of Pediatrics Section on Breastfeeding; American Academy of Pediatrics Committee on Nutrition. (2008) Prevention of rickets and vitamin D deficiency in infants, children, and adolescents. Pediatrics. 122, 1142-1152.