Nedostatak u organizmu

Nedostatak magnezija je rijedak, jer je ovaj mineral široko rasprostranjen u hrani, a i reapsorbira se u bubrezima. Pri nižim unosima magnezija, bubrezi gotovo u potpunosti mogu reapsorbirati magnezij. Stoga je nedostatak magnezija većinom uzrokovan bolestima, a manje niskim unosom hranom. Klinički simptomi su relativno nespecifični, a uključuju kardiološke i neurološke poremećaje.

Rani simptomi nedostatka magenzija su: gubitak apetita, mučnina, povraćanje, umor i slabost. Napretkom nedostatka magnezija javljaju se ovi simptomi: utrnulost, ataksija, osjećaj trnjenja, grčenje mišića, slabost mišića, nepravilan srčani ritam, nistagmus, tremor, promjene u osobnosti, poteškoće s pamćenjem, smanjena sposobnost koncentracije, apatija, vrtoglavica, depresija, zbunjenost, konvulzije i halucinacije. Srčana aritmija i plućni edem mogu uzrokovati smrt. S nedostatkom magnezija se povezuje i sindrom kroničnog umora te iznenadna smrt sportaša zbog povezanosti ovog minerala s proizvodnjom energije. No, potrebna su daljnja istraživanja.^[1-12]

Biokemijske promjene koje se javljaju uslijed nedostatka magnezija uključuju niske razine kalcitriola, kalija i kalcija u  krvi te smanjeno lučenje paratiroidnog hormona. Niske razine paratiroidnog hormona su tipično rezultat hipokalcemije, a hipokalemija je rezultat promjenjenih staničnih transportnih sustava. Sinteza kalcitriola se mijenja upravo zbog smanjenja lučenja paratiroidnog hormona, a nedostatak magnezija utječe i na odnos vitamina D i kalcija. Naime, pri nedostataku magnezija, aktivnom 1,25-dihidroksikolekalciferolu je smanjena aktivnost u smislu poticanja apsorpcije kalcija u crijevima. Također, nedostatak magnezija može pogoršati izlučivanje inzulina i ometati metabolizam ugljikohidrata, zbog inhibicije biokemijskih reakcija ovisnih o ATP-u (adenozin trifosfatu) i magneziju. Javlja se također i inhibicija sinteze DNA, RNA te proteina zbog promjena koncentracija elektrolita unutar stanice.^[1-12]

Uzroci nedostatka magnezija

Stres, dugotrajan proljev, Crohnova bolest, celijakija, manji unos proteina hranom, kirurško odstranjivanje dijela crijeva, ulcerozni kolitis, kronični glomerulonefritis, pijelonefritis, hiperfunkcija štitnjače, primarni i sekundarni aldosteronizam, pogoršana funkcija gušterače i teške opekotine mogu uzrokovati nedostatak magnezija. Dakle, bolesti i poremećaji crijeva te bubrega smanjuju apsorpciju magnezija u crijevima i/ili njegovu reapsorpciju u bubrezima, te time mogu uzrokovati nedostatak magnezija. Pojedini lijekovi mogu ometati apsorpciju magnezija ili pojačati njegovo izlučivanje urinom (Vidjeti „Moguće interakcije s lijekovima“). Manji unos hranom i pojačano izlučivanje urinom su glavni uzroci nedostatka magnezija u alkoholičara. Apsorpcija magnezija u crijevima se smanjuje, a urinarno izlučivanje magnezija se povećava s godinama, pa je starija populacija u opasnosti od razvoja nedostatka magnezija. Također, starija populacija često uzima i diuretike, koji dodatno povećavaju rizik od nedostatka magnezija. Loša kontrola razine šećera u oboljelih od šećerne bolesti može uzrokovati povećanje izlučivanja magnezija urinom i pogoršanje apsorpcije istog.^[1-12]