Utjecaj na bolesti i zdravlje

Filokinon se najčešće klinički koristi za intravenoznu i intramuskularnu primjenu u obliku injekcija (koloidne suspenzije, emulzije ili vodene suspenzije) te koristi se u obliku tableta za oralnu primjenu.[1]

Alzheimerova bolest

Zbog svojih antioksidativnih svojstava, vitamin K može spriječiti smrt živčane stanice koja je izazvana oksidativnim stresom. Pretpostavlja se da vitamin K može spriječiti oštećenje neurona te da uzimanje vitamina K može biti djelotvorno u liječenju Alzheimerove bolesti, iako je potrebno istražiti još to svojstvo vitamina K.[2]

Antidot (otrovanje 4-hidroksikumarinom i derivatima)

Vitamin K se koristi kao antidot kod otrovanja 4-hidroksikumarinom i drugim antikoagulansima. To su varfarin, ali i bromadiolon, koji se često koristi kao rodenticid.  Ovi lijekovi posjeduju antikoagulativna i rodenticidna svojstva jer inhibiraju vitamin K-ovisnu sintezu nekih faktora zgrušnjavanja krvi u jetri. Smrt nastaje zbog unutarnjeg krvarenja. Otrovanje se liječi intravenoznim dozama vitamina K te oralnom primjenom vitamina K, najmanje 2 tjedna. Terapija se može uzimati čak 2 mjeseca ako su u pitanju jači 4-hdoksikumarini koji se korsite kao rodenticidi. Ako se liječi rano, moguće je uspješno izlječenje, čak i pri uzimanju većih doza.[1,3]

Kardiovaskularne bolesti

Kalcifikacija aterosklerotičnih plakova rezultira smanjenom elastičnošću žila i pojačan rizik od stvaranja ugrušaka, uzroka moždanih i srčanih udara. Mehanizam kojim vitamin K potiče mineralizaciju kostiju, a pritom inhibira mineralizaciju (kalcifikaciju) žila nije posve istražen. Pretpostavljeni mehanizam uključuje specifične proteine ovisne o vitaminu K (MGP) te o njihovoj sposobnosti da spriječavaju kalcifikaciju, a manjak vitamina K bi značio da se ti proteini ne mogu aktivirati, te stoga ni spriječiti kalcifikaciju.[4,5]

Koagulacija i krvarenje

Vitamin K1 se koristi u liječenju hipoprotrombinemije (male razine protrombina). Tijekom operacija gdje je jako krvarenje očekivano (operacije žučnog mjehura), daje se vitamin K. Također se koristi kod hipotrombinemijskih krvarenja uzrokovanih primjenom antibiotika ili salicilne kiseline, kod poremećaja apsorpcije i krvarenja zbog bolesti jetre te pri liječenju tromboze. Topikalno primijenjen vitamin K, obično kao 5 %-tna krema, se koristi za smanjenje postoperativnih masnica uzrokovanih kozmetičkim zahvatima i injekcijama. Kao takav se koristi i za popucale kapilare te za liječenje rosacee i pomaže pri smanjivanju hiperpigmentacije (tamni krugovi ispod očiju).[6,7,8,9,10]

Vitamin K i novorođenčad

Vitamin K1 se često daje majkama prije porođaja te novorođenčadi da bi ih se zaštitilo od intrakranijalnog krvarenja. Ljudsko mlijeko sadrži između 1 i 4 μg L−1 vitamina K1, dok dojenačke formule mogu sadržavati i do100 μg L−1.  Koncentracije vitamina K2 u ljudskom mlijeku su puno manje od koncentracija vitamina K1. Djeca se rađaju bez crijevne mirkoflore, te ako ne dobivaju dovoljno vitamina K iz majčina mlijeka, može se pojaviti krvarenje (posebno u mozgu) nakon rođenja. Krvarenje u novorođenčadi zbog manjka vitamina K može biti ozbiljno; može rezultirati hospitalizacijom, transfuzijama krvi, oštećenjem mozga pa čak i smrti. Uzimanje vitamina K može spriječiti većinu slučajeva krvarenja u novorođenčadi, koje je uzrokovano nedostatkom vitamina K, s tim da je intramuskularna primjena učinkovitija od oralne primjene vitamina K.  Pojačanom riziku od krvarenja su izložena prerano rođena djeca ili djeca majki koje uzimaju lijekove protiv napadaja tijekom trudnoće. Davanje vitamina K novorođenčadi se povezuje sa razvojem dječje leukemije i drugim oblicima raka. Međutim novija istraživanja ne nalaze vezu između vitamina K i tih bolesti.[11,12]

Rak

Vitamin K se povezuje sa smanjenjem rizika od raka prostate, debelog crijeva, dojke i jetre. Točan mehanizam djelovanja još nije poznat. Novija istraživanja pokazuju da kombinacija vitamina C i vitamina K3 ima antitumorska svojstva i da spriječava nastanak metastaza. Menakinoni se povezuju sa smanjenjem rizika od raka, posebno raka pluća i prostate. Istraživanja pokazuju da je manji rizik od nastanka raka u ljudi koji uzimaju veće količine vitamina K čak i kada su se drugi čimbenici uzeli u obzir kao što je dob, težina, pušenje i sl.  Vitamin K2 potiče proces u kojem abnormalne stanice podliježu samouništavanju.[13,14,15,16,17,18]

Zdravlje kostiju

Vitamin K djeluje na rast kostiju i održavanje gustoće kostiju, te je potreban za pravilnu upotrebu kalcija u kostima. Osteoklacin i proteini ovisni o vitaminu K (Gla proteini) spriječavaju prekalcificiranje kostiju i hrskavice. Vitamin K je važan za proces karboksilacije glutaminske kiseline (Glu) tih proteinima u γ-karboksiglutaminsku kiselinu (Gla), koja je potrebna za njihovo djelovanje.[19]

Više razine vitamina K su povezane sa boljom gustoćom kostiju, dok niske razine vitamina K se povezuju sa nastankom osteoporoze. Istraživanja pokazuju da vitamin K poboljšava zdravlje kostiju i smanjuje rizik od fraktura, posebno u žena u postmenopauzi. MK4 smanjuje rizik od fraktura te se u nekim zemljama koristi kao prevencija osteoporoze. Istraživanja pokazuju da oralna terapija antikoagulasima relativno malo smanjuje gustoću kostiju.[20,21]

"Literatura"

1. Laurence, D.R., Bennett, P.N. (1988) Klinička farmakologija (ured. Vrhovac, B.), Jumena, Zagreb.

2. Allison, A.C. (2001) The possible role of vitamin K deficiency in the pathogenesis of Alzheimer’s disease and in augmenting brain damage associated with cardiovascular disease.Med. hypotheses. 57, 151–155.

3. Breckenridge, A.M., Cholerton, S., Hart, J.A.D., Park, B.K., Scott, A.K.(1985) A study of the relationship between the pharmacokinetics and the pharmacodynamics of the 4-hydroxycoumarin anticoagulants warfarin, difenacoum and brodifacoum in the rabbit. Br. J. Pharmacol. 84, 081-091.

4. Schurgers, L.J., Teunissen, K.J., Knapen, M.H. i sur. (2005) Novel conformation-specific antibodies against matrix gamma-carboxyglutamic acid (Gla) protein: undercarboxylated matrix Gla protein as marker for vascular calcification. Arterioscler. Thromb. Vasc. Biol. 25, 1629-1633.

5. Cranenburg, E.C., Vermeer, C., Koos, R. i sur. (2008) The Circulating Inactive Form of Matrix Gla Protein (ucMGP) as a Biomarker for Cardiovascular Calcification. J. Vasc. Res. 45, 427-436.

6. Usui, Y., Tanimura, H., Nishimura, N., Kobayashi, N., Okanoue, T., Ozawa, K. (1990)  Vitamin K concentrations in the plasma and liver of surgical patients. Am. J. Clin. Nutr. 51, 846-852.

7. Mammen, E.F. (1992) Coagulation abnormalities in liver disease. Hematol. Oncol. Clin. North Am. 6, 1247-1257.

8. Cohen, J.L., Bhatia, A.C. (2009) The role of topical vitamin K oxide gel in the resolution of postprocedural purpura. J. Drugs Dermatol. 8, 1020-1024.

9. Agnelli, G., Del Favero, A., Parise, P., Guerciolini, R., Pasticci, B., Nenci, G.G., Ofosu, F. (1986) Cephalosporin-Induced Hypoprothrombinemia: Is the N-Methylthiotetrazole Side Chain the Culprit? Antimicrob. Agents Chemother. 29, 1108-1109.

10. Shah, N.S., Lazarus, M.C., Bugdodel, R., Hsia, S.L., He, J., Duncan, R., Baumann, L. (2002) The effects of topical vitamin K on bruising after laser treatment. J. Am. Acad. Dermatol. 47, 241-244.

11. Committee on Fetus and Newborn (2003) Controversies Concerning Vitamin K and the Newborn. Pediatrics. 112, 191-192.

12. Thorp, J.A., Gaston, L., Caspers, D.R., Pal, M.L. (1995) Current concepts and controversies in the use of vitamin K. Drugs. 49, 376-387.

13. Nimptsch, K., Rohrmann, S., Linseisen, J. (2008) Dietary intake of vitamin K and risk of prostate cancer in the Heidelberg cohort of the European Prospective Investigation into Cancer and Nutrition. Am. J. Clin. Nutr.  87, 985–992.

14. Shearer, M.J. (2008) Newman P. Metabolism and cell biology of vitamin K. Thromb. Haemost. 100, 530-547.

15. Saxena, S.P., Israels, E.D., Israels, L.G. (2001) Novel vitamin K-dependent pathways regulating cell survival. Apoptosis. 6, 57-68.

16. Lamson, D.W., Plaza, S.M. (2003) The Anticancer Effects of Vitamin K. Altern. Med. Rev. 8, 303-318.

17. Nimptsch, K., Rohrmann, S., Kaaks, R., Linseisen, J. (2010) Dietary vitamin K intake in relation to cancer incidence and mortality: results from the Heidelberg cohort of the European Prospective Investigation into Cancer and Nutrition (EPIC-Heidelberg). Am. J. Clin. Nutr. 91, 1348–1358.

18. Jamison, J.M., Gilloteaux, J., Taper, H.S., Summers, J.L. (2001)  Evaluation of the In Vitro and In Vivo Antitumor Activities of Vitamin C and K-3 Combinations against Human Prostate Cancer. J. Nutr. 131, 158S–160S.

19. Gerald, J.A., Katie, J.W., Asiri, R.W. i sur. (2009) Vitamin K promotes mineralization, osteoblast‐to‐osteocyte transition, and an anticatabolic phenotype by γ‐carboxylation‐dependent and independent mechanisms. Am. J. Physiol. Cell Physiol. 297, C1358–C1367.

20. Booth, S.L., Tucker, K., Chen, H. i sur. (2000) Dietary vitamin K intakes are associated with hip fracture but not with bone mineral density in elderly men and women. Am. J. Clin. Nutr. 71, 1201–1208.

21. Feskanich, D., Weber, P., Willett, W., Rockett, H., Booth, S., Colditz, G. (1999) Vitamin K intake and hip fractures in women: a prospective study. Am. J. Clin. Nutr. 69, 74-79.