Nedostatak u organizmu
Stanje sniženih razina natrija u krvi se naziva hiponatremijom, a nastaje uslijed povećanja zadržavanja tekućine (dilucijska hiponatremija) ili povećanog gubitka natrija. Hiponatremija gotovo nikad nije uzrokovana premalim uzimanjem natrija tj. soli, a vrlo rijetko može biti rezultat pretjeranog konzumiranja vode. Hiponatremija se može podijeliti na kroničnu i akutnu. Kroničnu hiponatremiju karakterizira pad razina natrija koji se postupno odvija tijekom nekoliko dana ili tjedana s umjerenim simptomima. U slučaju akutne hiponatremije, pad razina natrija je brz, što rezultira potencijalno opasnim oticanjem mozga te posljedično komom, pa i smrti. Kronična hiponatremija se obično dobro tolerira, s obzirom da organizam ima vremena za prilagodbu. Koncentracije natrija su veće u krvi nego u stanicama, a postoje složeni regulatorni mehanizmi koji kontroliraju i održavaju razine natrija. Aldosteron, kojeg luči nadbubrežna žlijezda, i antidiuretički hormon ili vazopresin, kojeg luči hipofiza, odgovorni su za kontrolu razina natrija. Ako su razine natrija u krvi niske, voda će ulaziti u stanice, što uzrokuje njihovo bubrenje.
Simptomi hiponatremije uključuju glavobolju, mučninu, povraćanje, grčeve i slabost mišića, umor, dezorijentaciju, nesvjesticu, zbunjenost, letargiju, gubitak apetita, nemirnost i razdražljivost. Ozbiljnija hiponatremija može rezultirati oticanjem mozga, napadajima, komom i oštećenjem mozga. Akutna hiponatremija bez liječenja može biti i smrtonosna. Neurološki simptomi se javljaju pri ekstremno niskim razinama natrija. Naime, kada se razine natrija u krvi smanje, višak vode ulazi u stanice i uzrokuje bubrenje (oticanje) stanica, a oticanje u mozgu je posebno opasno jer se mozak nalazi unutar lubanje gdje nema mnogo mjesta za širenje. Navedeni poremećaj u mozgu uzrokovan hiponatremijom naziva se hiponatremična encefalopatija, a uključuje simptome kao što su glavobolja, mučnina, povraćanje i zbunjenost. Međutim, poremećaj se može manifestirati i napadajima, respiratornim zastojem i nekardiogenim plućnim edemom. Također, neurološki poremećaji uključuju i poremećaje hoda i pažnje, što može rezultirati padovima, osteoporozom i smanjenim vremenom reakcije. Stoga su komplikacije hiponatremije najopasnije za osobe starije životne dobi, upravo zato što su padovi, odnosno ozljede povezane s padovima, jedan od glavnih uzroka smrti osoba starijih od 65 godina.[1-12]
Uzroci hiponatremije
Hiponatremija se može podijeliti na hipervolemijsku, euvolemijsku i hipovolemijsku hiponatremiju, ovisno o ukupnoj količini vode. Hipervolemijska hiponatremija se povezuje sa povećanjem razina natrija i vode, no povećanje količine vode je veće. Ovaj tip hiponatremije je često rezultat kongestivnog zastoja srca, ciroze jetre ili bolesti bubrega. Euvolemijsku hiponatremiju karaterizira povećanjem količine vode, dok su razine natrija u organizmu u normalnom rasponu. Ovaj se tip hiponatremije povezuje sa sindromom neprimjerenog lučenja antidiuretičkog hormona (eng. Syndrome of Inappropriate Antidiuretic Hormone Hypersecretion, SIADH). Također, javlja se i u stanjima hipotiroidizma, pneumonije, tumora mozga, nedostatka glikokortikoida te ekstremne psihogene polidipsije i alkoholizma („pivska“ potomanija). Hipovolemijska hiponatremija je stanje u kojem se natrij i voda gube iz organizma, no gubitak natrija je veći. Uzroci ovog tipa hiponatremije uključuju dugotrajno povraćanje, pretjerano znojenje, dijareju i uporabu diuretika. Ostali uzroci hiponatremije uključuju bolesti nadbubrežne žlijezde, hipertrigliceridemiju, hiperglikemiju i ekstreman porast razina imunoglobulina te uporaba nekih lijekova (Vidjeti „Moguće interakcije s lijekovima“). Također, hiponatremija je prepoznata kao potencijalan problem u osoba koje se natječu u maratonima, ultramaratonima i Ironman triatlonima. Naime, fizička aktivnost utječe na razine natrija jer povećava izlučivanje istog znojenjem. Gubitak natrija znojenjem ovisi o prehrani sportaša, brzini znojenja, unosu vode i stupnju aklimatizacije na vrućinu.[1-14]
"Literatura"
1. Grooper, S.S., Smith, J.L., Groff, J.L. (2009) Advanced nutrition and human metabolism, Wadsworth Cengage Learning, Belmont.
2. Medić-Šarić, M., Buhač, I., Bradamante, V. (2000) Vitamini i Minerali: Istine i Predrasude, Hoffman LaRoche, Zagreb.
3. Berdanier, C.D. (1998) Advanced Nutrition: Micronutrients, CRC Press, Boca Raton.
4. Standing Committee on the Scientific Evaluation of Dietary Reference Intakes, Food and Nutrition Board, Institute of Medicine (2004) Dietary Reference Intakes for Water, Potassium, Sodium, Chloride, and Sulfate, National Academy Press, Washington.
5. Speedy, D.B., Rogers, I.R., Noakes, T.D. i sur. (2000) Diagnosis and prevention of hyponatremia at an ultradistance triathlon. Clin. J. Sport Med. 10, 52-58.
6. Speedy, D.B., Noakes, T.D., Kimber, N.E. i sur. (2001) Fluid balance during and after an ironman triathlon. Clin. J. Sport Med. 11, 44-50.
7. Ayus, J.C., Varon, J., Arieff, A.I. (2000) Hyponatremia, cerebral edema, and noncardiogenic pulmonary edema in marathon runners. Ann. Intern Med. 132, 711-714.
8. Moritz, M. L., Ayus, J. C. (2003) The pathophysiology and treatment of hyponatraemic encephalopathy: An update. Nephrol. Dialysis Transplantation. 18, 2486-2491.
9. Schrier, R.W. (2010) Does ‘asymptomatic hyponatremia’ exist?. Nature Rev. Nephrol. 6, 185.
10. Sandhu, H.S., Gilles, E., DeVita, M.V i sur. (2009) Hyponatremia associated with large-bone fracture in elderly patients. Int. Urol. Nephrol. 41, 733-737.
11. Adrogue, H.J., Madias, N.E. (2000) Hyponatremia. N. Engl. J. Med. 342, 1581-1589.
12. Kugler, J.P., Hustead, T., (2000) Hyponatremia and Hypernatremia in the Elderly. Am. Fam. Physician. 61, 3623-3630.
13. Fenves, A.Z., Thomas, S., Knochel, J.P.(1996) Beer potomania: two cases and review of the literature. Clin. Nephrol. 45, 61-64.
14. Liamis, G.L., Milionis, H.J., Rizos, E.C. i sur. (2000) Mechanisms of hyponatremia in alcohol patients. Alcohol Alcoholism. 35, 612-616.