Nedostatak u organizmu

Stanje sniženih razina natrija u krvi se naziva hiponatremijom, a nastaje uslijed povećanja zadržavanja tekućine (dilucijska hiponatremija) ili povećanog gubitka natrija. Hiponatremija gotovo nikad nije uzrokovana premalim uzimanjem natrija tj. soli,  a vrlo rijetko može biti rezultat pretjeranog konzumiranja vode. Hiponatremija se može podijeliti na kroničnu i akutnu. Kroničnu hiponatremiju karakterizira pad razina natrija koji se postupno odvija tijekom nekoliko dana ili tjedana s umjerenim simptomima. U slučaju akutne hiponatremije, pad razina natrija je brz, što rezultira potencijalno opasnim oticanjem mozga te posljedično komom, pa i smrti. Kronična hiponatremija se obično dobro tolerira, s obzirom da organizam ima vremena za prilagodbu. Koncentracije natrija su veće u krvi nego u stanicama, a postoje složeni regulatorni mehanizmi koji kontroliraju i održavaju razine natrija. Aldosteron, kojeg luči nadbubrežna žlijezda, i antidiuretički hormon ili vazopresin, kojeg luči hipofiza, odgovorni su za kontrolu razina natrija. Ako su razine natrija u krvi niske, voda će ulaziti u stanice, što uzrokuje njihovo bubrenje.

Simptomi hiponatremije uključuju glavobolju, mučninu, povraćanje, grčeve i slabost mišića, umor, dezorijentaciju, nesvjesticu, zbunjenost, letargiju, gubitak apetita, nemirnost i razdražljivost. Ozbiljnija hiponatremija može rezultirati oticanjem mozga, napadajima, komom i oštećenjem mozga. Akutna hiponatremija bez liječenja može biti i smrtonosna. Neurološki simptomi se javljaju pri ekstremno niskim razinama natrija. Naime, kada se razine natrija u krvi smanje, višak vode ulazi u stanice i uzrokuje bubrenje (oticanje) stanica, a oticanje u mozgu je posebno opasno jer se mozak nalazi unutar lubanje gdje nema mnogo mjesta za širenje. Navedeni poremećaj u mozgu uzrokovan hiponatremijom naziva se hiponatremična encefalopatija, a uključuje simptome kao što su glavobolja, mučnina, povraćanje i zbunjenost. Međutim, poremećaj se može manifestirati i napadajima, respiratornim zastojem i nekardiogenim plućnim edemom. Također, neurološki poremećaji uključuju i poremećaje hoda i pažnje, što može rezultirati padovima, osteoporozom i smanjenim vremenom reakcije. Stoga su komplikacije hiponatremije najopasnije za osobe starije životne dobi, upravo zato što su padovi, odnosno ozljede povezane s padovima, jedan od glavnih uzroka smrti osoba starijih od 65 godina.^[1-12]

Uzroci hiponatremije

Hiponatremija se može podijeliti na hipervolemijsku, euvolemijsku i hipovolemijsku hiponatremiju, ovisno o ukupnoj količini vode. Hipervolemijska hiponatremija se povezuje sa povećanjem razina natrija i vode, no povećanje količine vode je veće. Ovaj tip hiponatremije je često rezultat kongestivnog zastoja srca, ciroze jetre ili bolesti bubrega. Euvolemijsku hiponatremiju karaterizira povećanjem količine vode, dok su razine natrija u organizmu u normalnom rasponu. Ovaj se tip hiponatremije povezuje sa sindromom neprimjerenog lučenja antidiuretičkog hormona (eng. Syndrome of Inappropriate Antidiuretic Hormone Hypersecretion, SIADH). Također, javlja se i u stanjima hipotiroidizma, pneumonije, tumora mozga, nedostatka glikokortikoida te ekstremne psihogene polidipsije i alkoholizma („pivska“ potomanija). Hipovolemijska hiponatremija je stanje u kojem se natrij i voda gube iz organizma, no gubitak natrija je veći. Uzroci ovog tipa hiponatremije uključuju dugotrajno povraćanje, pretjerano znojenje, dijareju i uporabu diuretika. Ostali uzroci hiponatremije uključuju bolesti nadbubrežne žlijezde, hipertrigliceridemiju, hiperglikemiju i ekstreman porast razina imunoglobulina te uporaba nekih lijekova (Vidjeti „Moguće interakcije s lijekovima“). Također, hiponatremija je prepoznata kao potencijalan problem u osoba koje se natječu u maratonima, ultramaratonima i Ironman triatlonima. Naime, fizička aktivnost utječe na razine natrija jer povećava izlučivanje istog znojenjem. Gubitak natrija znojenjem ovisi o prehrani sportaša, brzini znojenja, unosu vode i stupnju aklimatizacije na vrućinu.^[1-14]