Nedostatak u organizmu
Simptomi nedostatka vitamina B12 su: zbunjenost, depresija, umor, periferna neuropatija, psihoza, megaloblastična anemija, demencija, slabo pamćenje, slabost, glositis, konstipacija i gubitak teka. Simptomi nedostatka ovog vitamina u djece su pogoršan rast i razvoj, poremećaji pokreta i megaloblastična anemija.[1-9]
Nedostatak vitamina B12 uzrokuje određene biokemijske promjene u našem organizmu zbog smanjene aktivnosti enzima kojima je on potreban za djelovanje. Točnije, smanjena aktivnost metionin sintaze uzrokuje nakupljanje homocisteina, a smanjena aktivnost L-metilmalonil-CoA mutaze uzrokuje nakupljanje metilmalonske kiseline. Osobe s blagim nedostatkom vitamina B12 mogu imati povišene koncentracije ovih spojeva, ali ne moraju imati izražene simptome specifične za nedostatak ovog vitamina. Međutim, rezerve vitamina B12 u organizmu su relativno velike (2 do 5 mg) u odnosu na potrebe, pa da bi se nedostatak klinički manifestirao mogu proći godine. Obično se nedostatak vitamina B12 liječi injekcijama ovog vitamina ili visokim oralnim dozama. Najčešće se primijenjuje intramuskularna injekcija, a oralne su se doze od 2 mg dnevno, sa smanjenjem doza na 1 mg dnevno, te konačno 1 mg tjedno i mjesečno, pokazale jednako učinkovite.[1-12]
Povezanost vitamina B9 i B12
Vitamin B12 zajedno s vitaminom B9 sudjeluje u biosintezi labilnih metilnih skupina, koje su potrebne za biosintezu purinskih i pirimidinskih baza, esencijalnih komponenti nukleinskih kiselina. Stoga nedostatak ovih vitamina uzrokuje pogoršanja u diobi stanica i promjene u sintezi proteina. Metionin sintaza provodi reakciju pretvorbe homocisteina u metionin, uz pretvorbu metiltetrahidrofolata u tetrahidrofolat, aktivan oblik vitamina B9. Nedostatak vitamina B12 uzrokuje nakupljanje metiltetrahidrofolata, upravo zbog smanjenog djelovanja metionin sintaze. Posljedica smanjenog djelovanja ovog enzima je nedostatak tetrahidrofolata, odnosno metilen-tetrahidrofolata, koji je bitan za sintezu DNA, odnosno metilaciju deoksiuridilata u timidilat. Važna funkcija vitamina B12 je stoga i regeneracija folata.[1-9,13]
Megaloblastična anemija
Nedostatak vitamina B12 uzrokuje smanjenje aktivnosti metionin sintaze čime se inhibira regeneracija tetrahidrofolata te folat ostaje u obliku koji naš organizam ne može iskoristiti. Stoga nedostatak i folata i vitamina B12 može ometati sintezu DNA, upravo zbog smanjenih količina aktivnog oblika vitamina B9. Smetnje u sintezi DNA imaju negativan utjecaj na stanice koje se brzo dijele, posebno crvene krvne stanice, što rezultira proizvodnjom velikih i nezrelih crvenih krvnih stanica. Takvo stanje može rezultirati bolešću koja se naziva megaloblastična anemija, a može se javiti i snižen broj bijelih krvnih stanica i trombocita uz povećan broj hipersegmentiranih neutrofila. Ova povezanost folata i vitamina B12 objašnjava zašto nedostatak istih rezultira morfološki identičnim anemijama. Dodatno uzimanje folne kiseline obnavlja količine ovog vitamina dostatne za normalnu proizvodnju crvenih krvnih stanica. Međutim, ako je uzrok anemije nedostatak vitamina B12, dodatno uzimanje folata može maskirati ovo stanje, uz uspješno liječenje anemije. Također, veće količine folata ne pomažu pri smanjenju neuroloških simptoma uzrokovanih nedostatkom vitamina B12 te je potreban oprez.[1-9]
Neurološki simptomi
Neurološki simptomi nedostatka vitamina B12 se mogu javiti bez anemije, a javljaju se u 75 % do 90 % ljudi kojima nedostaje ovaj vitamin. Uključuju osjećaj trnjenja u rukama i nogama, otežan hod, pogoršano pamćenje, dezorijentiranost, demeciju, mijelopatiju, promjene raspoloženja, razdražljivost, mononeuropatiju (optičku ili olfaktornu), autonomnu neuropatiju (impotencija, urinarna ili fekalna inkontinencija), probleme s koncentracijom te pogoršanu koordinaciju ruku i nogu. U djece se javlja razdražljivost, poremećen rast i razvoj, apatija i anoreksija. Pretpostavlja se da je uzrok neuroloških simptoma pogoršana sinteza metionina koja rezultira smanjenim količinama S-adenozilmetionina, glavnog donora metilnih skupina u reakcijama (trans)metilacije. S-Adenozilmetionin je potreban za metilaciju fosfolipidne mijelinske ovojnice čime se ona stabilizira, a manjak S-adenozilmetionina uzrokuje demijelinizaciju. Također, nedostatak vitamina B12 smanjuje aktivnost L-metilmalonil-CoA mutaze što rezultira povećanim količinama metilmalonske kiseline u organizmu. Povećanje količina ove kiseline uzrokuje njeno umetanje u masne kiseline, pri čemu nastaju abnormalne masne kiseline. Ugradnjom takvih masnih kiselina u mijelin dolazi do destabilizacije mijelina i posljedično demijelinizacije. Općenito, ovi simptomi se mogu izliječiti primjenom vitamina B12, no ako se prekasno počne s liječenjem, dio nastalog oštećenja je nepovratno.[1-9,14-16]
Uzroci nedostatka vitamina B12
Nedovoljan unos hranom
S obzirom da biljke ne sintetiziraju vitamin B12, za osobe čija prehrana isključuje hranu životinjskog podrijetla postoji rizik od razvoja nedostatka vitamina B12. Istraživanja pokazuju da vegetarijanci imaju snižene količine vitamina B12, a smanjene količine ovog vitamina se javljaju i u ovo- i lakto-vegetarijanaca, dakle, onih koji konzumiraju jaja i mlijeko. Vitamin B12 se reasporbira u našem organizmu te se time ipak smanjuje rizik od nedostatka ovog vitamina. Međutim, istraživanja pokazuju da se nedostatak vitamina B12 može razviti u prosjeku 6 godina nakon prelaska na vegetarijansku prehranu. Posebna opasnost leži u razvoju nedostatka vitamina B12 u djece čije su majke vegetarijanke. Vitamin B12 prolazi kroz placentu i može ga se naći u mlijeku, a djeca, čije ih majke vegetarijanke prehranjuju isključivo dojenjem, mogu razviti nedostatak ovog vitamina. Nedostatak se može razviti unutar par mjeseci od rođenja, zbog smanjenih zaliha ovog vitamina i zbog smanjenog unosa istog. Neprimijećen i neliječen nedostatak vitamina B12 u djece može rezultirati ozbiljnim i trajnim neurološkim oštećenjima, uz melagloblastičnu anemiju. Također, može se razviti blaga mentalna retardacija, a nedostatak vitamina B12 je primijećen i u djece koja su na makrobiotičkoj prehrani.[1-9,17]
Malapsorpcija
Malapsorpcija uzrokuje brži razvoj nedostatka vitamina B12 nego nedovoljan unos hranom. S obzirom da se vitamin B12apsorbira u crijevu i za apsorpciju mu je potreban unutarnji faktor, intestinalni poremećaji i manjak unutarnjeg fakotra mogu uzrokovati nedostatak ovog vitamina. Simptomi nedostatka vitamina B12 se tada javljaju unutar dvije do šest godina, koji se razvijaju i pri većim unosima ovog vitamina hranom. Jedni od uzroka malapsorpcije vitamina B12 su Crohnova bolest, celijakija, infekcija HIV-om, smanjena proizvodnja želučane kiseline, kirurški uklonjeni dijelovi probavnog sustava i pogoršana funkcija gušterače. Specifična bolest malapsorpcije vitamina B12 je perniciozna anemija, autoimuna bolest koju karakterizira proizvodnja antitijela koja napadaju parijetalne stanice želuca. Atrofija parijetalnih stanica rezultira gubitkom sposobnosti proizvodnje unutarnjeg faktora i lučenja želučane kiseline. Stoga se vitamin B12 ne može apsorbirati, ali ni reapsorbirati što uzrokuje brz razvoj simptoma nedostatka ovog vitamina. Anemija je simptom ove bolesti te je zapravo krajnji stadij ove autoimune upale, koju prate i svi neurološki simptomi nedostatka vitamina B12. Ako se ne liječi, perniciozna anemija može rezultirati smrću. U starijih je najčešći uzrok nedostatka vitamina B12 hipokloridija s atrofičnim gastritisom. Atrofični gastritis nastaje kad sluznicu želuca, odnosno parijetalne stanice, napadnu antitijela što rezultira gubitkom tih stanica, koje izlučuju želučanu kiselinu i enzime. S obzirom da je za apsorpciju vitamina B12 vezanog za proteine iz hrane potrebna želučana kiselina, oboljeli od ove bolesti mogu razviti simptome nedostatka ovog vitamina. Međutim, oboljeli od ove bolesti mogu apsorbirati slobodan vitamin B12 iz dodataka prehrani, a nije inhibirana ni reapsorpcija ovog vitamina. S vremenom će se ipak smanjiti količine ovog vitamina u organizmu, a smanjene količine želučane kiseline mogu rezultirati povećanim rastom crijevnih bakterija koje koriste vitamin B12 te time smanjiti količine ovog vitamina koje su na raspolaganju našem organizmu. Također, atrofični gastritis se često povezuje s infekcijom Heliobacter pylori, koja uzrokuje kroničnu upalu želuca i time, dakle, smanjenu apsorpciju vitamina B12. Kronična intestinalna infekcija ribljim parazitom Diphyllobothrium može uzrokovati nedostatak vitamina B12 s obzirom da se ovaj parazit natječe s domaćinom za ovaj vitamin. Ostali uzroci nedostatka vitamina B12 su i uzimanje određenih lijekova (Vidjeti „Moguće interakcije s lijekovima“) te hipokalemija.[1-9,18-21 ]
"Literatura"
1. Friedrich, W. (1988) Vitamins, Walter de Gruyter, Berlin.
2. McDowell, L.R. (2000) Vitamins in animal and human nutrition, Iowa State University Press, Iowa.
3. Bender, D.A. (2003) Nutritional biochemistry of the vitamins, Cambridge University Press, Cambridge.
4. Ball, G.F.M. (2004) Vitamins: Their Role in the Human Body, Blackwell Publishing Ltd, Oxford.
5. Zempleni, J., Rucker, R.B., McCormick, D.B., Suttie, J.W. (2007) Handbook of vitamins, CRC Press Taylor & Francis Group, Boca Raton.
6. Combs, G.F. (2008) The vitamins: fundamental aspects in nutrition and health, Elsevier Academic Press, Burlington.
7. Grooper, S.S., Smith, J.L., Groff, J.L. (2009) Advanced nutrition and human metabolism, Wadsworth Cengage Learning, Belmont.
8. Allen, L.H. (2008) Causes of vitamin B12 and folate deficiency. Food Nutr. Bull. 29, S20-S34.
9. Nemet, D. (2000) Anemija i druge manifestacije nedostatka željeza, vitamina B12 i folata. Medicus. 9, 59-71.
10. Kuzminski, A.M., Del Giacco, E.J., Allen, R.H. i sur. (1998) Effective treatment of cobalamin deficiency with oral cobalamin.Blood. 92, 1191-1198.
11. Vidal-Alaball, J., Butler, C.C., Cannings-John, R. i sur. (2005) Oral vitamin B12 versus intramuscular vitamin B12 for vitamin B12 deficiency. Cochrane Database Syst. Rev. 3, CD004655.
12. Carmel, R. (2008) How I treat cobalamin (vitamin B12) deficiency. Blood. 112, 2214-2221.
13. Shane, B., Stokstad, E.L. (1985) Vitamin B12-Folate Interrelationships. Ann. Rev. Nutr. 5, 115–141.
14. Andres, E., Federici, L., Affenberger, S. i sur. (2007) B12 deficiency: a look beyond pernicious anemia. J. Fam. Pract. 56, 537-542.
15. Masalha, R., Chudakov, B., Muhamad, M., Rudoy, I., Volkov, I., Wirguin, I. (2001) Cobalamin-responsive psychosis as the sole manifestation of vitamin B12 deficiency. Isr. Med. Assoc. J. 3, 701–703.
16. Sethi, N.K., Robilotti, E., Sadan, Y. (2005) Neurological Manifestations Of Vitamin B-12 Deficiency. Internet J. Nutr. Wellness2.
17. von Schenck, U., Bender-Gotze, C., Koletzko, B. (1997) Persistence of neurological damage induced by dietary vitamin B12 deficiency in infancy. Arch. Dis. Childhood. 77, 137-139.
18. Carmel, R. (1997) Cobalamin, the stomach, and aging. Am. J. Clin. Nutr. 66, 750-759.
19. Carmel, R. (1995) Malabsorption of food cobalamin. Baillieres Clin. Haematol. 8, 639-655.
20. Sumner, A.E., Chin, M.M., Abraham, J.L., Gerry, G.T., Allen, R.H., Stabler, S.P. (1996) Elevated methylmalonic acid and total homocysteine levels show high prevalence of vitamin B12 deficiency after gastric surgery. Ann. Intern. Med. 124, 469-476.
21. Stabler, S.P., Lindenbaum, J., Allen, R.H. (1997) Vitamin B-12 deficiency in the elderly: current dilemmas. Am. J. Clin. Nutr.66, 741-749.