Funkcije
Funkcije kroma su:
- metabolizam glukoze
Biološki aktivan oblik kroma sudjeluje u metabolizmu glukoze tako što pojačava djelovanje inzulina. Inzulin luče specijalizirane stanice u gušterači kao odgovor na povećane razine glukoze u krvi. Inzulin se veže na receptore inzulina na površini stanica, što aktivira receptore i potiče ulazak glukoze u stanice. Navedenim procesom inzulin opskrbljuje stanice glukozom koja je potrebna za proizvodnju energije i sprječava povećanje razina glukoze u krvi. Uz to što inzulin djeluje na metabolizam ugljikohidrata (glukoze), on djeluje i na metabolizam masti i proteina, no njegovo točno djelovanje još nije poznato. Smanjenje odgovora stanica na djelovanje inzulina ili smanjena osjetljivost na inzulin može rezultirati pogoršanom tolerancijom na glukozu ili dijabetesom tipa 2, koji se još naziva i dijabetes melitus neovisan o inzulinu (eng. Non-Insulin Dependent Diabetes Mellitus, NIDDM). Točna struktura biološki aktivnog oblika kroma još nije poznata, no istraživanja pokazuju da tvar niske molekulske težine koja veže krom (Low Molecular Weight Chromium-Binding Substance, LMWCr), koja se još naziva i kromodulin, može pojačati odgovor receptora inzulina na inzulin. LMWCr je oligopeptid koji ima ulogu u prijenosu kroma u našem tijelu. Sastoji se od četiri amino kiseline, aspartata, cisteina, glutamata i glicina. Međutim, njegov točan mehanizam djelovanja još nije poznat, no ipak postoje određene pretpostavke kako bi kromodulin mogao djelovati. Prvo se inaktivan oblik receptora inzulina pretvara u aktivan oblik uslijed vezanja inzulina, što potiče prijenos kroma u stanice i rezultira vezanjem kroma za apoLMWCr. apoLMWCr je oblik LMWCr na koji još nije vezan krom, a nakon što veže krom, tj. četiri iona kroma (Cr3+), LMWCr se veže i na receptor inzulina te pojačava djelovanje njegove tirozin kinaze. Tirozin kinaza fosforilira receptor inzulina, čime se aktivira djelovanje inzulina, dok se istovremeno inhibira enzim fosfataza, koja deaktivira djelovanje inzulina. Drugim riječima, pojačava se djelovanje kinaze koja se nalazi na β-podjedinici receptora inzulina, ali se i pojačava djelovanje drugih citosolnih tirozin kinaza, koje fosforiliraju brojne druge citosolne proteine uključene u signalne puteve inzulina. Kada razine inzulina padnu zbog normalizacije razina glukoze, LMWCr se može otpustiti sa stanica da bi njegov utjecaj završio. Također, istraživanja su pokazala da krom pojačava djelovanje inzulina tako što povećava translokaciju, tj. premiještanje transportera glukoze koje je stimulirano inzulinom.[1-9]
Metabolizam nukelinskih kiselina
Istraživanja pokazuju da bi krom mogao imati ulogu u metabolizmu nukelinskih kiselina, no točan mehanizam djelovanja još nije razjašnjen. Naime, pretpostavlja se da bi krom mogao imati ulogu u regulaciji gena koji djeluju na stanične odgovore na inzulin. Također, pretpostavlja se da krom ima ulogu u održavanju strukturnog integriteta nukeinskih kiselina. Naime, krom (Cr+3) može tvoriti čvrste komplekse s biološkim ligandima, kao što je DNA, čime može zamijeniti magnezijev ion. Također, pokazalo se da se vezanjem kroma pojačava sinteza RNA, no svi navedeni utjecaji kroma zabilježeni su u slučaju niskih koncentracija kroma. Naime, pojedina istraživanja daju naslutiti da Cr3+ u većim koncentracijama može izazvati oštećenja DNA:[1-7,10]
"Literatura"
1. Caballero, B. (2003) Encyclopedia of food sciences and nutrition, Academic Press, London.
2. DiSilvestro, R. (2005) Handbook of Minerals As Nutritional Supplements, CRC Press, Boca Raton.
3. Kroner, Z. (2011) Vitamins and Minerals, Greenwood, Santa Barbara.
4. Gibney, M.J., Lanham-New, S.A., Cassidy, A., Vorster, H.H. (2009) Introduction to Human Nutrition, Wiley-Blackwell, Oxford.
5. Grooper, S.S., Smith, J.L., Groff, J.L. (2009) Advanced nutrition and human metabolism, Wadsworth Cengage Learning, Belmont.
6. Standing Committee on the Scientific Evaluation of Dietary Reference Intakes, Food and Nutrition Board, Institute of Medicine (2001) Dietary reference intakes for vitamin A, vitamin K, Arsenic, Boron, Chromium, Copper, Iodine, Iron, Manganese, Molybdenum, Nickel, Silicon, Vanadium, and Zinc, National Academy Press, Washington.
7. Vincent, J.B. (2007) The Nutritional Biochemistry of Chromium(III), Elsevier, Amsterdam.
8. Pattar, G.R., Tackett, L., Liu, P., Elmendorf, J.S. (2006) Chromium picolinate positively influences the glucose transporter system via affecting cholesterol homeostasis in adipocytes cultured under hyperglycemic diabetic conditions. Mutat. Res. 610, 93-100.
9. Chen, G., Liu, P., Pattar, G.R. i sur. (2006) Chromium activates glucose transporter 4 trafficking and enhances insulin-stimulated glucose transport in 3T3-L1 adipocytes via a cholesterol-dependent mechanism. Mol. Endocrinol. 20, 857-870.
10. Snow, E.T. (1994) Effects of chromium on DNA replication in vitro. Environ. Health Perspect. 102, 41-44.