Metabolizam
Apsorpcija
Krom se apsorbira u crijevima, posebno u jejunumu, no postotak apsorpcije je izuzetno malen, između 0,4 % i 2,5 % unešenog kroma. No, mehanizam apsorpcije još nije poznat, ali pretpostavlja se da se apsorbira ili difuzijom ili uz pomoć proteina prijenosnika. Ipak, najvjerojatnije je da se apsorbira pasivnom difuzijom koja se ne može zasititi. Krom (Cr3+) se u hrani javlja u anorganskom obliku ili u obliku organskih kompleksa, a pretpostavlja se da se organski krom, kao što je krom iz pivskog kvasca, bolje apsorbira nego anorganski krom. Pokazalo se i da je pri manjim unosima kroma apsorpcija kroma veća, dok se pri većim unosima kroma apsorpcija smanjuje. Pri unosima većim od 40 mg, apsorpcija ostaje konstantna, tj. iznosi 0,4 %, a pokazalo se da na apsorpciju kroma utječu mnogi prehrambeni čimbenici. S obzirom da je ion kroma (Cr3+) topljiv u kiselom mediju, unutar želuca amino kiseline i drugi ligandi mogu kelirati anorganski krom. Pokazalo se da amino kiseline, kao što su fenilalanin, metionin i histidin, mogu djelovati kao ligandi koji poboljšavaju apsorpciju kroma. Pikolinat, oksalati i askorbinska kiselina (vitamin C) također pomažu u apsorpciji kroma. Keliranje općenito omogućava da krom ostaje topljiv i da se izbjegne olacija jednom kad krom dođe do lužnatog pH tankog crijeva. Naime, olacija je proces u kojem anorganski krom u neutralnom ili lužnatom mediju reagira s hidroksil ionima (OH-), pri čemu, polimerizacijom, nastaju veće molekule. Navedeni proces rezultira taloženjem kroma, a time i smanjenom apsorpcijom. Jedni od spojeva koji smanjuju apsorpciju kroma su fitati, koji se nalaze u žitaricama i mahunarkama. S obzirom da se anorganski krom slabo apsorbira, kromov pikolinat i kromov nikotinat su oblici kroma koji se javljaju u dodacima prehrani, a koji imaju poboljšanu apsorpciju. Istraživanja daju naslutiti da je kromov nikotinat bolji izvor kroma, jer se bolje apsorbira i bolje zadržava u tkivima, u odnosu na kromov pikolinat.[1-10]
Transport
Nakon apsorpcije i ulaska u krvotok, anorganski se krom (Cr3+) kompetitivno veže na transferin te se uz pomoć njega prenosi do tkiva, zajedno s željezom. No, ako transferin nema slobodnih mjesta za vezanje kroma, albumin preuzima ulogu prijenosa kroma. Također, pretpostavlja se da globulini i lipoproteini prenose krom našim organizmom u slučaju da su koncentracije kroma povišene. Dio se kroma javlja u krvi i u nevezanom obliku, a kako se kompleksi kroma prenose krvlju još uvijek nije poznato. Također, pri povišenim koncentracijama ili kroma ili željeza, Cr3+ i Fe3+ djeluju kao antagonisti jedan drugome. Točnije, antagonizam se najbolje vidi u slučaju hemokromatoze, nasljednog poremećaja metabolizma željeza kojeg karakterizira neprimjereno visoka apsorpcija željeza u cijevima, što uzrokuje značajno nakupljanje željeza u organizmu. Naime, u navedenom se slučaju krom ne može vezati na transferin, jer je on zasićen željezom, te obljeli razvijaju simptome šećerne bolesti.[1-10]
Izlučivanje
Većina se kroma izlučuje urinom, odnosno izlučivanje urinom čini čak 95 % ukupno izlučenog kroma. Prehrana bogata jednostavnim šećerima povećava urinarno izlučivanje kroma i to u nekim slučajevima za čak 300 % u usporedbi s prehranom bogatom složenim ugljikohidratima. Izlučivanje se kroma povećava kao rezultat stresa uzrokovanog napornim vježbanjem, fizičkom traumom te trudnoćom i dojenjem. Krom se može izlučiti i kroz kožu, dok se neapsorbirani krom izlučuje fecesom. Također, istraživanja pokazuju da se u urinu i fecesu krom javlja vezan na specifičnu molekulu, tvar niske molekulske težine koja veže krom (Low Molecular Weight Chromium-Binding Substance, LMWCr) koja se još naziva i kromodulin.[1-10]
Skladištenje
Naš organizam sadrži između 4 do 6 mg kroma, a tkiva posebno bogata kromom uključuju bubrege, jetru, mišiće, slezenu, srce, pluća, gušteraču i kosti. Međutim, koncentracije kroma u tkivima opadaju s godinama. Pojedina istraživanja daju naslutiti da kromodulin ima ulogu i u zadržavanju kroma u našem organizmu.Oko 55 % kroma, od ukupne količine kroma u našem organizmu, javlja se u obliku LMWCr u slezeni, crijevima i testisima, dok se 22 do 25 % kroma u obliku LMWCr nalazi u mozgu i plazmi.[1-10]
"Literatura"
1. Gibney, M.J., Lanham-New, S.A., Cassidy, A., Vorster, H.H. (2009) Introduction to Human Nutrition, Wiley-Blackwell, Oxford.
2. Grooper, S.S., Smith, J.L., Groff, J.L. (2009) Advanced nutrition and human metabolism, Wadsworth Cengage Learning, Belmont.
3. DiSilvestro, R. (2005) Handbook of Minerals As Nutritional Supplements, CRC Press, Boca Raton.
4. Caballero, B. (2003) Encyclopedia of food sciences and nutrition, Academic Press, London.
5. Standing Committee on the Scientific Evaluation of Dietary Reference Intakes, Food and Nutrition Board, Institute of Medicine (2001) Dietary reference intakes for vitamin A, vitamin K, Arsenic, Boron, Chromium, Copper, Iodine, Iron, Manganese, Molybdenum, Nickel, Silicon, Vanadium, and Zinc, National Academy Press, Washington.
6. Vincent, J.B. (2007) The Nutritional Biochemistry of Chromium(III), Elsevier, Amsterdam.
7. Bunker, V.W., Lawson, M.S., Delves, H.T., Clayton, B.E. (1984) The uptake and excretion of chromium by the elderly. Am. J. Clin. Nutr. 39, 797-802.
8. Anderson, R.A., Kolovsky, A.S. (1985) Chromium intake, absorption and excretion of subjects consuming self-selected diets. Am. J. Clin. Nutr. 41, 1177-1183.
9. Offenbacher, E.G., Spencer, H., Dowling, H.J., Pi-Sunyer, F.X. (1986) Metabolic chromium balances in men. Am. J. Clin. Nutr. 44, 77-82.
10. Lim, T.H., Sargent, T., Kusubov, N. (1983) Kinetics of trace element chromium(III) in the human body. Am. J. Physiol. 244, R445-R454.