Nedostatak u organizmu

Nedostatak kroma je pretpostavljeni poremećaj koji nastaje uslijed nedovoljnog unosa kroma hranom. Međutim, takvo stanje je izuzetno rijetko.
Slučajevi nedostatka kroma su zabilježeni samo kod bolničkih pacijenata koji su bili hranjeni intranvenozno kroz duže vremenske periode. Takvi pacijenti su pokazivali znakove šećerne bolesti, uključujući gubitak na tjelesnoj težini, neuropatiju i pogoršanu toleranciju na glukozu. Navedeno se stanje nije moglo kontrolirati inzulinom, no dodatkom se kroma u prehranu stanje oboljelih poboljšalo. Naime, krom u dnevnim dozama između 150 i 250 μg kroz period od dva tjedna značajno smanjuje navedene simptome šećerne bolesti. S obzirom da krom pojačava djelovanje inzulina (Vidjeti „Funkcije“), a nedostatak kroma rezultira pogoršanom tolerancijom na glukozu, pretpostavlja se da nedovoljan unos kroma dopridonosi razvoju šećerne bolesti, tj. dijabetesa tipa 2. Krom je stoga potrebno dodati u prehranu osoba koje su na totalnoj parenteralnoj prehrani. Općenito, nedostatak kroma, čak i blag, uzrokuje otpornost na djelovanje inzulina, što može voditi ka povišenim razinama inzulina u krvi (hiperinzulinemija) i povišenim razinama glukoze u krvi. Također, javlja se i visok krvni tlak te povećane razine triglicerida i smanjene razine HDL „dobrog“ kolesterola. Navedeno u konačnici može uzrokovati bolesti srca i/ili šećernu bolest. Ozbiljna trauma i stres također povećavaju potrebu za kromom. Naime, stres uzrokuje povećanje izlučivanja hormona kao što su glukagon i kortizol, koji mijenjaju metabolizam glukoze, ali time i samog kroma. Također, istraživanja daju naslutiti da koncentracije kroma u našem organizmu opadaju s godinama. Navedeno sugerira da je starija populacija u većoj opasnosti od razvoja nedostatka kroma nego što je to mlađa populacija. Istraživanja su pokazala da se razine kroma samnjuju i u slučaju napornog vježbanja, tj. da se krom u navedenom slučaju pojačano izlučuje urinom. Također, pojačano urinarno izlučivanje kroma zabilježeno je i kod dizača utega starije životne dobi. Međutim, pokazalo se da je u navedenom slučaju apsorpcija kroma bila pojačana, što u konačnici znači da se nisu izgubile značajne količine kroma, tj. nije se razvio nedostatak kroma. Količine se kroma u organizmu smanjuju i zbog prehrane bogate jednostavnim ugljikohidratima (35 % od ukupno unešenih kalorija), koji povećavaju urinarno izlučivanje kroma. Također, visoke razine fitata, koji se nalaze većinom u žitaricama i mahunarkama smanjuju apsorpciju kroma. S druge strane, oksalati, koji se nalaze u povrću i žitaricama, i askorbinska kiselina (vitamin C) povećavaju apsorpciju kroma. Točnije, razine apsorbiranog kroma su bile veće kada se uzimala kombinacija kroma (1 mg) i 100 mg askorbinske kiseline, nego kada se uzimao sam krom u dozi od 1 mg. Također, pojedini lijekovi mogu smanjiti razine kroma u našem organizmu, tj. smanjiti njegovu apsorpciju ili povećati izlučivanje kroma iz organizma (Vidjeti „Moguće interakcije s lijekovima“). Trenutno nema dovoljno istraživanja o utjecaju nedostatka kroma na naš organizam, niti o čimbenicima rizika od razvoja nedostatka istog.[1-15]

"Literatura"

1. Gibney, M.J., Lanham-New, S.A., Cassidy, A., Vorster, H.H. (2009) Introduction to Human Nutrition, Wiley-Blackwell, Oxford.

2. Kroner, Z. (2011) Vitamins and Minerals, Greenwood, Santa Barbara.

3. Grooper, S.S., Smith, J.L., Groff, J.L. (2009) Advanced nutrition and human metabolism, Wadsworth Cengage Learning, Belmont.

4. McGuire, M., Beerman, K.A. (2011) Nutritional Sciences: From fundamentals to foods, Wadsworth Cengage Learning, Belmont.

5. Standing Committee on the Scientific Evaluation of Dietary Reference Intakes, Food and Nutrition Board, Institute of Medicine (2001) Dietary reference intakes for vitamin A, vitamin K, Arsenic, Boron, Chromium, Copper, Iodine, Iron, Manganese, Molybdenum, Nickel, Silicon, Vanadium, and Zinc, National Academy Press, Washington.

6. Jeejeebhoy, K.N., Chu, R.C., Marliss, E.B. i sur. (1977) Chromium deficiency, glucose intolerance, and neuropathy reversed by chromium supplementation in a patient receiving long-term total parenteral nutrition. Am. J. Clin. Nutr. 30, 531-538.

7. Freund, H., Atamian, S., Fischer, J.E. (19879) Chromium deficiency during total parenteral nutrition. JAMA. 241, 496-498.

8. Brown, R.O., Forloines-Lynn, S., Cross, R.E., Heizer, W.D. (1986) Chromium deficiency after long-term total parenteral nutrition. Dig. Dis. Sci. 31, 661-664.

9. Davies, S., Howard, J.M., Hunnisett, A., Howard, M. (1997) Age-related decreases in chromium levels in 51,665 hair, sweat, and serum samples from 40,872 patients — implications for the prevention of cardiovascular disease and type II diabetes mellitus. Metabolism. 46, 469-473.

10. Lukaski, H.C. (2000) Magnesium, zinc, and chromium nutriture and physical activity. Am. J. Clin. Nutr. 72, 585S-593S.

11. Rubin, M.A., Miller, J.P., Ryan, A.S. i sur. (1998) Acute and chronic resistive exercise increase urinary chromium excretion in men as measured with an enriched chromium stable isotope. J. Nutr. 128, 73-78.

12. Althuis, M.D., Jordan, N.E., Ludington, E.A., Wittes, J.T. (2002) Glucose and insulin responses to dietary chromium supplements: a meta-analysis. Am. J. Clin. Nutr. 76, 148–155.

13. Moukarzel, A. (2009) Chromium in parenteral nutrition: too little or too much?. Gastroenterology. 137, S18–S28.

14. Kozlovsky, A.S., Moser, P.B., Reiser, S., Anderson, R.A. (1986) Effects of diets high in simple sugars on urinary chromium losses. Metab. Clin. Exp. 35, 515–518.

15. Kien, C.L., Veillon, C., Patterson, K.Y., Farrell, P.M. (1986) Mild peripheral neuropathy but biochemical chromium sufficiency during 16 months of “chromium-free” total parenteral nutrition. JPEN J. Parenter. Enteral. Nutr. 10, 662–664.