Beta-glukani
β-Glukani (beta-glukani) su dijetalna vlakna, odnosno dugolančani, neškrobni polisaharidi koji se sastoje od velikog broja molekula D-glukoze povezanih β-glikozidnim vezama. Svi beta-glukani su polimeri vezani β-(1,3) glikozidnim vezama, a razlikuju se svojom dužinom i pokrajnjim lancima, koji su vezani (1,4) i/ili (1,6) vezama. Oznake (1,3), (1,4) i (1,6) označavaju vezanje ugljikova atoma na položaju 1 jedne monosaharidne jedinice polisaharida na ugljikove atome druge monosaharidne jedinice na položajima 3, 4 ili 6. Struktura, djelovanje i fizikalna svojstva β-glukana ovise upravo o rasporedu i omjeru tih veza unutar molekule. U prirodi se javljaju u staničnim stjenkama mekinja žitarica kao što su ječam, zob, raž i pšenica, a također i gljiva kao što su Reishi, Shiitake i Maitake gljive te algi, kvasaca i bakterija. β-Glukani dobivaju se ekstrakcijom, pa se tako β-glukan s β-(1,3)/(1,6) vezama dobiva iz stanične stijenke kvasca Saccharomyces cerevisiae, dok se β-glukani s β-(1,3)/(1,4) vezama dobivaju ekstrakcijom iz mekinja ječma i zobi, manje raži i pšenice. β-Glukani nisu esencijalni za naš organizam, ali imaju određen utjecaj na naše zdravlje. Najpoznatiji je njihov utjecaj na naš imunitet, ali pozitivno utječu i na razine kolesterola te glukoze u krvi. β-Glukani se općenito smatraju sigurnima, jer nisu pokazali nikakvu toksičnost i u većim dozama. Međutim, postoje stanja i oboljenja u kojima su β-glukani teoretski kontraindicirani, odnosno, ako imaju pozitivan utjecaj na imunološki sustav, teoretski je moguća pojava neželjenih posljedica. Uključuju autoimune bolesti kao što su multipla skleroza, lupus i reumatoidni artritis. Također, osobe koje uzimaju imunosupresive zbog transplantacije organa mogu, u teoriji, uz β-glukane povećati rizik od odbacivanja organa. No, ne postoje dokazi koji bi indicirali da bi se ovi hipotetski i štetni utjecaji β-glukana zbilja dogodili.[1-7]
Istraživanja pokazuju da β-glukani mogu modulirati naš stečeni i urođeni imunitet, a to je i njihovo najpoznatije svojstvo. Djeluju tako što mogu potaknuti funkcionalnu aktivnost makrofaga i aktivirati antimikrobnu aktivnost neutrofila. Magrofazi su stanice imunološkog sustava koje uklanjaju patogene (strane čestice) i otpadne tvari (stare stanice) iz našeg organizma. Uklanjaju ih fagocitozom, odnosno unose dijelove stanica ili cijele stanice u svoju unutrašnjost gdje ih razgrađuju uz pomoć lizosomalnih enzima. Utjecaj β-glukana na imunosni sustav započinje vezanjem na makrofage preko specifičnog receptora, koji se naziva dektin-1, a koji se nalazi i na membranama neutrofila te dendritičnih stanica. Makrofazi dalje nose β-glukane do slezene, koštane srži i limfnih čvorova, a u unutrašnjosti makrofaga β-glukani se raspadaju na β-glukane manje veličine. Tada se ti mali fragmenti β-glukana postupno otpuštaju iz makrofaga i preuzimaju ih granulociti, posebno neutrofili, i dendritične stanice. Neutrofili su najbrojnije bijele krvne stanice u našem tijelu i važan su stanični obrambeni odgovor našeg organizma protiv bakterija i gljivica. Na neutrofile se β-glukani vežu preko specifičnog receptora koji se naziva komplementarnim receptorom 3 (eng. Complement Receptor 3, CR3), no se mogu i direktno vezati na taj specifični receptor koji se nalazi i na limfocitima te stanicama ubojicima (eng. Natural Killer Cells). Vezanje β-glukana na navedene receptore aktivira odgovor imunosnog sustava, odnosno pokreće lančanu reakciju kojom se oslobađaju razne aktivne tvari i aktiviraju ostale stanice imunološkog sustava. Točnije, potiče se fagocitoza i proizvodnja proupalnih faktora te otpuštanje citokina, točnije interlukina, i tumor nekroznog faktora-α, što u konačnici završava uklanjanjem patogena te oštećenih i/ili promijenjenih (kanceroznih) stanica. Također, β-glukani utječu i na kemotaksiju, odnosno povećavaju brzinu kretanja imunoloških stanica (makrofaga) prema promijenjenom tkivu i patogenima. Pojedina istraživanja pokazuju da strukturno drugačiji β-glukani imaju različit afinitet prema navedenim receptorima. Općenito, veći i složeniji β-glukani imaju veću sposobnost modulirati imunosni odgovor. Tako se pokazalo da (1,3)/(1,6) β-glukani, odnosno oni dobiveni iz kvasca, imaju veći biološki utjecaj na naš imunitet nego (1,3)/(1,4) β-glukani, dobiveni iz zobi ili ječma. Međutim, potrebno je naglasiti da je većina ispitivanja provedena s grubim ekstraktima β-glukana, a ne s čistim spojevima, pa se utjecaj drugih spojeva u ekstraktu ne može isključiti. Stoga su potrebna daljnja istraživanja utjecaja čistih β-glukana na ljudski imunitet, a također i daljnje istraživanje mehanizma djelovanja. Također, β-glukane ne možemo nazvati stimulatorima imuniteta, već modulatorima, s obzirom da je imunološki sustav izuzetno kompliciran i nije u potpunosti razjašnjen. Na sadašnjem stupnju razumijevanja imunološkog sustava možemo samo reći da β-glukani mogu utjecati (modulirati) naš imunološki sustav, ali ne i da ga poboljšavaju. Potrebno je također napomenuti da tijekom fagocitoze nastaju slobodni radikali i da je potrošnja vitamina C povećana, pa je stoga potreban dodatan vitamin C.[8-17]
Hematopoeza
Istraživanja pokazuju da β-glukani imaju sposobnost povećanja broja pluripotentnih hematopoetskih stanica, odnosno da induciraju proliferaciju i diferencijaciju matičnih stanica hematopoetskog sustava. Također, istraživanja pokazuju da β-glukani pojačavaju djelovanje stimulirajućeg faktora kolonije granulocita (eng. Granulocyte Colony-Stimulating Factor, G-CSF), koji potiče proizvodnju bijelih krvnih stanica, te da povećavaju koncentraciju citokina, točnije, interleukina-1 i interleukina-6, u plazmi, a koji sudjeluju u regulaciji odgovora imunološkog sustava. Istraživanja su provedena s intravenozno davanim β-glukanima, ali pokazalo se da i oralno uzimani β-glukani potiču hematopoezu te da im je djelovanje pojačano uz dodatak selena. Lijekovi koji se koriste u kemoterapiji mogu uzrokovati mijelosupresiju, odnosno smanjiti stvaranje crvenih krvnih stanica, trombocita i bijelih krvnih stanica u koštanoj srži, a istraživanja su pokazala da β-glukani mogu vratiti, odnosno obnoviti hematopoetska svojstva koštane srži. Navedena svojstva β-glukana su stoga važna i kao sredstvo povećanja oporavka hematopoetskog sustava nakon zračenja.[18-24]
Infekcije
Istraživanja su pokazala da β-glukani mogu značajno smanjiti komplikacije nakon operacija, točnije, smanjiti pojavnost infekcija za čak 39 %, čime se smanjuje i uporaba antibiotika te duljina boravka u bolnici. Potrebno je napomenuti da je pojavnost infekcija još manja, ako su doze β-glukana veće (2,0 mg kg-1). Također, ukupna smrtnost i pojavnost sepse pacijenata na traumatološkom odjelu je bila smanjena kada su β-glukan uzmani intravenozno kroz period od 7 dana (50 mg m-2). Istraživanja provedena na laboratorijskim životinjama također pokazuju da se β-glukani mogu koristiti kao profilaksa bakterijskoj sepsi i zaštita od oksidativnih oštećenja organa.[25-32]
Rak
Sami β-glukani nemaju citotoksičan učinak, već njihov citotoksičan učinak uključuje utjecaj na imunološki sustav. Istraživanja pokazuju da β-glukani mogu djelovati na prirodne stanice ubojice ili NK stanice (eng. Natural Killer cells, NK cells) i T stanice. Prirodne stanice ubojice, bez prethodnog susreta s antigenom, mogu u neposrednom kontaktu usmrtiti drugu stanicu, što znači da mogu djelovati citotoksično i na tumorske stanice. Istraživanja pokazuju da β-glukani mogu aktivirati NK stranice i time djelovati inhibirajuće na rast tumora. Također, mogu djelovati na makrofage u smislu povećanja lučenja interleukina-2 koji aktivira NK stanice. T stanice ili T limfociti su nositelji stanične imunosti, odnosno, nakon susreta s antigenom, u izravnom dodiru razaraju bakterijske stanice, virusom zaražene stanice i tumorske stanice. Istraživanja pokazuju da β-glukani mogu aktivirati i obnoviti aktivnost T stanica čime se obnavlja humoralni imunitet i povećava citotoksično djelovanje peritonealnih makrofaga protiv metastatskih tumora. Zapravo, β-glukani mogu spriječiti samu karcinogenezu, ali i metastaziranje te povratak tumora. Također, β-glukani mogu smanjiti i angiogenezu, tj. stvaranje novih krvnih žila, što značajno ometa rast tumora. Istraživanja su pokazala da je kombinacija β-glukana i monoklonskih protutijela još učinkovitija u liječenju raka. Naime, ova protutijela aktiviraju sustav specifičnih komplemenata i opsoniraju tumorske stanice s posebnim fragmentom, koji se naziva iC3b fragment. iC3b je proteinska molekula koja ima spososbnost vezanja za specifične ciljne stanice (patogene i tumorske stanice), dok je opsonizacija promjena površine nekog patogena ili čestice čime oni postaju podložni fagocitozi, npr. zbog vezanja protutijela ili komplementa. Dakle, vezanjem iC3b fragmenta na stanice (opsoniranjem) one postaju podložnije fagocitozi, tj. uništavaju se. Istraživanja pokazuju da primjena β-glukana može rezultirati poboljšanjem simptoma u 58,3 % oboljelih od raka jetre, 68,8 % u oboljelih od raka dojke i u 62,5 % oboljelih od raka pluća, dok je poboljšanje u oboljelih od leukemije te raka želuca i mozga bilo između 10 i 20 %. Također, nađeno je da veći, manje razgranati β-glukani s (1,3)/(1,6) vezama imaju najveći antitumorski učinak. Međutim, točan mehanizam djelovanja β-glukana se ne zna, a ispitivanja su još u počecima. S obzirom da se još mnogo stvari o nađem imunološkom sustavu ne zna, potrebna su daljnja ispitivanja utjecaja β-glukana na razvoj i liječenje raka.[33-46]
Istraživanja pokazuju da β-glukani mogu smanjiti ukupne količine kolesterola i „lošeg“ kolesterola u krvi, posebno β-glukani iz ječma i zobi. Vrijednosti variraju i ovise o uzetoj dozi, no pokazalo se da β-glukani u dozama od 6 g mogu smanjiti količine „lošeg LDL kolesterola za oko 10 %, a doze od 5 g za oko 6 %. Međutim, potrebno je napomenuti da prestankom uzimanja istih, razine kolesterola se vraćaju na početne vrijednosti. Također, pojedina istraživanja pokazuju da β-glukani nemaju učinak na „dobar“ HDL kolesterol, dok ostala nalaze povezanost u smislu povećanja razina „dobrog“ kolesterola. Istraživanja provedena s dozama β-glukana nižim od 3 g ne nalaze povezanost sa smanjenjem kolesterola. Stoga se smatra da bi β-glukani imali pozitivan učinak na razine kolesterola u krvi, moraju se uzimati u dozama od 3 g i višim. Također, jedno istraživanje nije pronašlo razliku u djelovanju β-glukana na razine kolesterola u krvi s obzirom na njihovu veličinu. Točan mehanizam djelovanja β-glukana na metabolizam kolesterola se još ne zna, no pretpostavlja se da povećavaju izlučivanje kolesterola iz probavnog trakta, odnosno da povećavaju sintezu žučne kiseline.[47-55] β-Glukani mogu smanjiti i krvni tlak, a posebno učinkoviti su se pokazali oni iz zobi te Shiitake i Maitake gljiva. Doze koje su se pokazale učinkovite u snižavanju sistoličkog i dijastoličkog krvnog tlaka se kreću između 6 i 8 g dnevno. Međutim, potrebno je napomenuti da su dosadašnja istraživanja povezanosti β-glukana i snižavanja tlaka bila provedena s hranom koja ih sadrži, a ne s čistim β-glukanima. Također, jedno istraživanje nije našlo povezanost β-glukana i sniženja krvnog tlaka. Iz navedenih razloga vidljivo je da su potrebna strogo kontrolirana istraživanja utjecaja čistih β-glukana i sniženja krvnog tlaka.[55-62]
Postprandijalna glukoza (PPG) je koncentracija glukoze u krvi nakon obroka, a istraživanja pokazuju da β-glukani mogu pomoći pri ograničavanju porasta glukoze u krvi upravo nakon obroka. Nekoliko čimbenika utječe na ovo djelovanje β-glukana, kao što su doza, oblik hrane i veličina samog β-glukana. Međutim, jedno istraživanje nije pronašlo razliku u djelovanju β-glukana na razine šećera u krvi s obzirom na njihovu veličinu, dok se veličina doze pokazala od iznimne važnosti. No, u odnosu na ostala vlakna, relativno male količine β-glukana su potrebne za smanjenje postprandijalne glukoze u zdravih ljudi, ali i ljudi oboljelih od šećerne bolesti. Doze koje su se pokazale učinkovitima za oboljele od šećerne bolesti su se kretale između 3 i 9 g, posebno iz zobi i ječma, ali i gljiva. Učinkovitost β-glukana ovisi o dozi, pa su tako manje doze β-glukana (3 g) uzrokovale 50 % manje smanjenje postprandijalne glukoze nego veće doze (9,4 g). Doze od 3 g nisu imale utjecaj na razine glukoze u zdravih ljudi, dok je obrok s β-glukanom u dozi od 4 g smanjio postprandijalnu glukozu u usporedbi s obrokom bezβ-glukana. Točan mehanizam djelovanja β-glukana na smanjenje glukoze se ne zna, no jedan od pretpostavljenih mehanizama uključuje svojstvo topljivih vlakana da tvore viskozne otopine. Povećanjem viskoznosti odgađa se pražnjenje želuca, a time i apsorpcija te transport glukoze do enterocita, odnosno ona se postepeno apsorbira. Ovaj mehanizam može utjecati i na osjećaj gladi, odnosno odgoditi ga, što može imati ulogu u regulaciji tjelesne težine. Drugi pretpostavljeni mehanizam djelovanja uključuje kratkolančane masne kiseline koje nastaju anaerobnom bakterijskom fermentacijom topljivih vlakana u debelom crijevu. Naime, kratkolančane masne kiseline povećavaju u mišićima ekspresiju transportera glukoze reguliranih inzulinom, a koji su odgovorni za premještanje glukoze u stanicu.[63-69]
1. Bacic, A., Fincher, G.B., Stone, B.A. (2009) Chemistry, Biochemistry and Biology of (1,3)-β-glucans and Related Polysaccharides, Elsevier Academic Press, Amsterdam.
2. Mason, R. (2001) What is beta-glucan? A concise guide to the bebfits and uses of the most powerful natural immune enhancer known to science, Safe Goods, Sheffield.
3. Shokri, H., Asadi, F., Khosravi, A.R. (2008) Isolation of beta-glucan from the cell wall of Saccharomyces cerevisiae. Nat. Prod. Res. 22, 414-421.
4. Benito, O., Alonso, E., Lucas, S. (2012) Optimization of the extraction process of beta-glucans from barley. Online: http://www.nt.ntnu.no/users/skoge/prost/proceedings/aiche-2008/data/papers/P129814.pdf.
5. Oste Triantafyllou, A. (2003) Method for the isolation of a β-glucan compostition from oats and products made therefrom. US Patent 6,592,914.
6. Morgan, K.R. (2003) Process for extraction of β–glucans from cereals and products obtained therefrom. US Patent 7,138,519.
7. EFSA (2011) Scientific Opinion on the safety of ‘yeast beta-glucans’ as a Novel Food ingredient. Online: http://www.efsa.europa.eu/en/efsajournal/doc/2137.pdf.
8. Bohn, J., BeMiller, J. (1995) (1->3)-β-Glucans as biological response modifiers: a review of structure-functional activity relationships. Carbohyd. Polym. 28, 3–14.
9. Chan, G.C., Chan, W.K., Sze, D.M. (2009) The effects of β-glucan on human immune and cancer cells. J. Hematol. Oncol. 2, 25.
10. Surenjava, U., Zhanga, L., Xua, X., Zhanga, X., Zeng, F. (2006) Effects of molecular structure on antitumor activities of (1/3)-b-D-glucans from different Lentinus Edodes. Carbohyd. Polym. 63, 97–104.
11. Brown, G.D., Taylor, P.R., Reid, D.M. i sur (2002) Dectin-1 Is A Major β-Glucan Receptor On Macrophages. J. Exp. Med. 196, 407-412.
12. Taylor, P.R., Brown, G.D., Reid, D.M. i sur. (2002) The beta-glucan receptor, dectin-1, is predominantly expressed on the surface of cells of the monocyte/macrophage and neutrophil lineages. J. Immunol. 169, 3876-3882.
13. Vetvicka, V., Thornton, B.P., Ross, G.D. (1996) Soluble beta-glucan polysaccharide binding to the lectin site of neutrophil or natural killer cell complement receptor type 3 (CD11b/CD18) generates a primed state of the receptor capable of mediating cytotoxicity of iC3b-opsonized target cells. J. Clin. Invest. 98, 50–61.
14. LeBlanc, B.W., Albina, J.E., Reichner, J.S. (2006) The effect of PGG-beta-glucan on neutrophil chemotaxis in vivo. J. Leukoc. Biol. 79, 667-675.
15. Tsikitis, V., Albina, J., Reichner, J. (2004) β-Glucan Affects Leukocyte Navigation in a Complex Chemotactic Gradient.Surgery. 136, 384-389.
16. Hemila. H., Roberts, P., Wikstrom, M. (1984) Activated polymorphonuclear leucocytes consume vitamin C. FEBS. 178, 25–30.
17. Hemila, H. (2006) Do vitamins C and E affect respiratory infections? Online: http://ethesis.helsinki.fi/julkaisut/laa/kansa/vk/hemila/dovitami.pdf.
18. Patchen, M.L., Vaudrain, T., Correira, H., Martin, T., Reese, D. (1998) In vitro and in vivo hematopoietic activities of Betafectin PGG-glucan. Exp. hematol. 26, 1247–1254.
19. Turnbull, J.L., Patchen, M.L., Scadden, D.T. (1999) The polysaccharide, PGG-glucan, enhances human myelopoiesis by direct action independent of and additive to early-acting cytokines. Acta haematol. 102, 66–71.
20. Hong, F., Yan, J., Baran, J.T. i sur. (2004) Mechanism by which orally administered β-1,3-glucans enhance the tumoricidal activity of antitumor monoclonal antibodies in murine tumor models. J. Iimmunol. 173, 797–806.
21. Cramer, D.E., Allendorf, D.J., Baran, J.T. i sur. (2006) b-Glucan enhances complement-mediated hematopoietic recovery afterbone marrow injury. Blood. 107, 835-840.
22. Cramer, D.E., Allendorf, D.J., Baran, J.T. i sur. (2006) β-Glucan enhances complement-mediated hematopoietic recovery after bone marrow injury. Blood. 107, 835–840.
23. Vetvicka, V., Dvorak, B., Vetvickova, J. i sur. (2007) Orally administered marine (1–>3)-beta-D-glucan Phycarine stimulates both humoral and cellular immunity. Int. J. Biol. Macromol. 40, 291–298.
24. Hofer, M., Pospisil, M. (2011) Modulation of Animal and Human Hematopoiesis by β-Glucans: A Review. Molecules. 16, 7969-7979.
25. Babineau, T.J., Hackford. A., Kenler, A. i sur. (1994) A phase II multicenter, double-blind, randomized, placebo-controlled study of three dosages of an immunomodulator (PGG-glucan) in high-risk surgical patients. Arch. Surg. 129, 1204–1210.
26. Babineau, T.J., Marcello, P., Swails, W. i sur. (1994) Randomized phase I/II trial of a macrophage-specific immunomodulator (PGG-glucan) in high-risk surgical patients. Ann. Surg. 220, 601–609.
27. Tzianabos, A.O., Gibson. F.C., Cisneros, R.L., Kasper, D.L. (1998) Protection against experimental intraabdominal sepsis by two polysaccharide immunomodulators. J. Infect. Dis. 178, 200–206.
28. Dellinger, E.P., Babineau, T.J., Bleicher, P. i sur. (1999) Effect of PGG-glucan on the rate of serious postoperative infection or death observed after high-risk gastrointestinal operations. Betafectin Gastrointestinal Study Group. Arch. Surg. 134, 977–983.
29. Sener, G., Toklu, H., Ercan, F., Erkanli, G. (2005) Protective effect of beta-glucan against oxidative organ injury in a rat model of sepsis. Int. Iimmunopharmacol. 5, 1387–1396.
30. Browder, W., Williams, D., Pretus, H. i sur. (1990) Beneficial effect of enhanced macrophage function in the trauma patient.Ann. Surg. 211, 605–613.
31. Onderdonk, A.B., Cisneros, R.L., Hinkson, P., Ostroff, G. (1992) Anti-infective effect of poly-beta 1-6-glucotriosyl-beta 1-3-glucopyranose glucan in vivo. Infect. Immun. 60, 1642–1647.
32. Kernodle, D.S., Gates, H., Kaiser, A.B. (1998) Prophylactic Anti-Infective Activity of Poly-1-6-β-d-Glucopyranosyl-1-3-β-d-Glucopyranose Glucan in a Guinea Pig Model of Staphylococcal Wound Infection. Antimicrob. Agents Ch. 42, 545–549.
33. Akramiene, D., Kondrotas, A., Didziapetriene, J., Kevelaitis, E. (2007) Effects of b-glucans on the immune system. Medicina (Kaunas). 43, 597-606.
34. Morikawa, K., Takeda, R., Yamazaki, M., Mizuno, D. (1985) Induction of tumoricidal activity of polymorphonuclear leukocytes by a linear beta-1,3-D-glucan and other immunomodulators in murine cells. Cancer Res. 45, 1496–1501.
35. Sveinbjornsson, B., Rushfeldt, C., Seljelid, R., Smedsrod, B. (1998) Inhibition of establishment and growth of mouse liver metastases after treatment with interferon gamma and beta-1,3-D-glucan. Hepatology. 27, 1241–1248.
36. Ooi, V.E., Liu, F. (2000) Immunomodulation and anti-cancer activity of polysaccharide-protein complexes. Curr. Med. Chem.7, 715-729.
37. Nakano, H., Namatame, K., Nemoto, H. i sur. (1999) A multi-institutional prospective study of lentinan in advanced gastric cancer patients with unresectable and recurrent diseases: effect on prolongation of survival and improvement of quality of life. Hepatogastroenterology. 46, 2662-2668.
38. Fullerton, S.A., Samadi, A.A., Tortorelis, D.G. i sur. (2000) Induction of apoptosis in human prostatic cancer cells with beta-glucan (Maitake mushroom polysaccharide). Mol. Urol. 4, 7-13.
39. Yoon, T.J., Kim, T.J., Lee, H. i sur. (2008) Anti-tumor metastatic activity of beta-glucan purified from mutated Saccharomyces cerevisiae. Int. Immunopharmacol. 8, 36-42.
40. Sier, C.F., Gelderman, K.A., Prins, F.A., Gorter, A. (2004) Beta-glucan enhanced killing of renal cell carcinoma micrometastases by monoclonal antibody G250 directed complement activation. Int. J. Cancer. 109, 900–908.
41. Wasser, S.P. (2002) Medicinal mushrooms as a source of antitumor and immunomodulating polysaccharides. Appl. Microbiol. Biotechnol. 60, 258–274.
42. Chan, W.K., Cheung, C.C., Law, H.K. i sur. (2008) Ganoderma lucidum polysaccharides can induce human monocytic leukemia cells into dendritic cells with immuno-stimulatory function. J. Hematol. Oncol. 1, 9.
43. Bing, Li., Yihua, Cai., Chunjian, Qi. i sur. (2010) Orally Administered Particulate b-Glucan Modulates Tumor-Capturing Dendritic Cells and Improves Antitumor T-Cell Responses in Cancer. Clin. Cancer Res. 16, 5153-5164.
44. Di Renzo, L., Yefenof, E., Klein, E. (1991) The function of human NK cells is enhanced by beta-glucan, a ligand of CR3 (CD11b/CD18). Eur. J. Immunol. 21, 1755-1758.
45. Duan, X., Ackerly, M., Vivier, E., Anderson, P. (1994) Evidence for involvement of beta-glucan-binding cell surface lectins in human natural killer cell function. Cell Immunol. 157, 393-402.
46. Kodama, N., Komuta, K., Sakai, N., Nanba, H. (2002) Effects of D-Fraction, a Polysaccharide from Grifola frondosa on Tumor Growth Involve Activation of NK Cells. Biol. Pharm. Bull. 25, 1647—1650.
47. Braaten, J.T., Wood, P.J., Scott, F.W. (1994) Oat beta-glucan reduces blood cholesterol concentration in hypercholesterolemic subjects. Eur. J. Clin. Nutr. 48, 465-474.
48. Braaten, J.T., Wood, P.J., Scott, F.W. i sur. (1994) The main component of the soluble fibre of oats, beta-glucan, significantly reduced the total and LDL cholesterol levels of hypercholesterolemic adults without changing HDL cholesterol.Eur. J. Clin. Nutr. 48, 465-474.
49. Lia, A., Hallmans, G., Sandberg, A., Sundberg, B., Aman, P., Andersson, H. (1995) Oat β-gIucan increases bile acid excretion and a fiber-rich barley fraction increases cholesterol excretion in ileostomy subjects. Am. J. Clin. Nutr. 62, 1245-1251.
50. Behall, K.M., Scholfield, D.J., Hallfrisch, J. (1997) Effect of beta-glucan level in oat fiber extracts on blood lipids in men and women. J. Am. Coll. Nutr. 16, 46-51.
51. Lovegrove, J.A., Clohessy, A., Milon, H. i sur. (2000) Modest doses of beta-glucan do not reduce concentrations of potentially atherogenic lipoproteins. Am. J. Clin. Nutr. 72, 49-55.
52. Karmally, W., Montez, M.G., Palmas, W. i sur. (2005) Cholesterol-lowering benefits of oat-containing cereal in Hispanic Americans. J. Am. Diet. Assoc. 105, 967-970.
53. Othman, R.A., Moghadasian, M.H., Jones, P.J. (2011) Cholesterol-lowering effects of oat β-glucan. Nutr. Rev. 69, 299-309.
54. Frank, J., Sundberg, B., Kamal-Eldin, A. i sur. (2004) Yeast-leavened oat breads with high or low molecular weight beta-glucan do not differ in their effects on blood concentrations of lipids, insulin, or glucose in humans. J. Nutr. 134, 1384-1388.
55. Chen, J., Raymond, K. (2008) Beta-glucans in the treatment of diabetes and associated cardiovascular risks. Vasc. Health Risk Manag. 4, 1265–1272.
56. Kabir, Y., Kimura, S. (1989) Dietary mushrooms reduce blood pressure in spontaneously hypertensive rats (SHR). J. Nutr. Sci. Vitaminol. 35, 91–94.
57. Keenan, J.M., Pins, J.J., Frazel, C. i sur. (2002) Oat ingestion reduces systolic and diastolic blood pressure in patients with mild or borderline hypertension: a pilot trial. J. Fam. Pract. 51, 369.
58. Pins, J.J., Geleva, D., Keenan, J.M. i sur. (2002) Do whole-grain oat cereals reduce the need for antihypertensive medications and improve blood pressure control? J. Fam. Pract. 51, 353-359.
59. Davy, B.M., Melby, C.L., Beske, S.D. i sur. (2002) Oat consumption does not affect resting casual and ambulatory 24-h arterial blood pressure in men with high-normal blood pressure to stage I hypertension. J. Nutr. 132, 394-398.
60. He, J., Streiffer, R.H., Muntner, P. i sur. (2004) Effect of dietary fiber intake on blood pressure: a randomized, double-blind, placebo-controlled trial. J. Hypertens. 22, 73–80.
61. Maki, K.C., Galant, R., Samuel, P. i sur. (2007) Effects of consuming foods containing oat beta-glucan on blood pressure, carbohydrate metabolism and biomarkers of oxidative stress in men and women with elevated blood pressure. Eur. J. Clin. Nutr. 61, 786–795.
62. Kabir, Y., Yamaguchi, M., Kimura, S. (1987) Effect of shiitake (Lentinus edodes) and maitake (Grifola frondosa) mushrooms on blood pressure and plasma lipids of spontaneously hypertensive rats. J. Nutr. Sci. Vitaminol. 33, 341–346.
63. Braaten, J.T., Scott, F.W., Wood, P.J. i sur. (1994) High beta-glucan oat bran and oat gum reduce postprandial blood glucose and insulin in subjects with and without type 2 diabetes. Diabet. Med. 11, 312-318.
64. Bourdon, I., Yokoyama, W., Davis, P. i sur. (1999) Postprandial lipid, glucose, insulin, and cholecystokinin responses in men fed barley pasta enriched with beta-glucan. Am. J. Clin. Nutr. 69, 55-63.
65. Jenkins, A.L., Jenkins, D.J., Zdravkovic, U. i sur. (2002) Depression of the glycemic index by high levels of beta-glucan fiber in two functional foods tested in type 2 diabetes. Eur. J. Clin. Nutr. 56, 622-628.
66. Pick, M.E., Hawrysh, Z.J., Gee, M.I. (1996) Oat bran concentrate bread products improve long-term control of diabetes: a pilot study. J. Am. Diet. Assoc. 96, 1254-1261.
67. Chen, J., Raymond, K. (2008) Beta-glucans in the treatment of diabetes and associated cardiovascular risks. Vasc. Health Risk Manag. 4, 1265–1272.
68. El Khoury, D., Cuda, C., Luhovyy, B.L., Anderson, G.H. (2012) Beta Glucan: Health Benefits in Obesity and Metabolic Syndrome. J. Nutr. Metab. 2012, 1-28.
69. Frank, J., Sundberg, B., Kamal-Eldin, A. i sur. (2004) Yeast-leavened oat breads with high or low molecular weight beta-glucan do not differ in their effects on blood concentrations of lipids, insulin, or glucose in humans. J. Nutr. 134, 1384-1388.