Izvori

Hrana

Pantotenska kiselina se u hrani javlja većinom u vezanom obliku, točnije kao dio koenzima A (eng. Coenzyme A, CoA) i proteina nosača acila (eng. Acyl Carrier Protein, ACP), a manje kao fosfopantotenska kiselina, pantetein i fosfopantetein. Pojavljuje se isključivo u obliku D-izomera, ali se malo zna o njenoj biološkoj dostupnosti. Međutim, s obzirom na urinarno izlučivanje pantotenske kiseline, procjenjuje se da je njena biološka dostupnost između 40 i 60 %.[1-7]

Životinjski izvori pantotenske kiseline su: jaja, piletina, puretina, govedina, jetra, bubrezi, pastrva, tuna, bakalar, losos i jastog.

Biljni izvori pantotenske kiseline su: krumpir, grašak, brokula, integralne žitarice, blitva, zob, rajčica i njeni proizvodi, kvasac, gljive, sjemenke suncokreta, leća, kelj, cvjetača, kupus, buča, soja, orašasti plodovi, avokado i jagode.

Dodaci prehrani i obogaćivanje hrane

Slobodna pantotenska kiselina i njena natrijeva sol su kemijski nestabilne i ne koriste se u farmakološkim preparatima, dok je njena kalcijeva sol (kalcijev pantotenat) stabilnija. Pantotenska kiselina se u dodacima prehrani često koristi u kombinaciji s drugim vitaminima B kompleksa i dostupna je u raznim oblicima (tablete, kapsule, kreme, injekcije…). Upravo u multivitaminskim pripravcima se najčešće koristi kalcijev pantotenat, dok se u pripravcima s pojedinačnim vitaminom najčešće koristi pantotenol (alkohol). Pantotenol je stabilniji od soli vitamina B5, posebno u tekućim pripravcima, sam nema vitaminsku aktivnost, ali se brzo pretvara u pantotensku kiselinu u našem organizmu. Također, često se koristi u kozmetičkim proizvodima, u kremama za lice i preparatima za kosu (šamponi i regeneratori). Na tržištu je dostupan i poseban oblik pantotenske kiseline, njen dimer, poznat kao pantetin, koji se koristi za snižavanje količina kolesterola i triglicerida. S obzirom na široku rasprostranjenost pantotenske kiseline nema značajnije potrebe za obogaćivanjem hrane ovim vitaminom. Međutim, dodaje se u žitarice za doručak, jer se obradom žitarica gube zanačjne količine ovog vitamina, raznim sokovima i dijetetičkim proizvodima upravo u svrhu poboljšanja nutritivne vrijednosti samog proizvoda.[1-9]

"Literatura"

1. Ball, G.F.M.(1998) Bioavailability and Analysis of Vitamins in Foods, Chapman & Hall, London.

2. Ball, G.F.M. (2004) Vitamins: Their Role in the Human Body, Blackwell Publishing Ltd, Oxford.

3. Combs, G.F.  (2008) The vitamins: fundamental aspects in nutrition and health, Elsevier Academic Press, Burlington.

4. Insel, P., Ross, D., McMahon, K., Bernstein, M. (2011) Nutrition, Jones and Bartlett Publishers, Ontario.

5. Institute of Medicine (U.S.). Standing Committee on the Scientific Evaluation of Dietary Reference Intakes,Institute of Medicine (U.S.). Panel on Folate, Other B Vitamins, and Choline, Institute of Medicine (U.S.). Subcommittee on Upper Reference Levels of Nutrients (1998) Dietary reference intakes for thiamin, riboflavin, niacin, vitamin B6, folate, vitamin B12, pantothenic acid, biotin and choline, National Academy Press, Washington.

6. McDowell, L.R. (2000) Vitamins in animal and human nutrition, Iowa State University Press, Iowa.

7. Zempleni, J., Rucker, R.B., McCormick, D.B., Suttie, J.W. (2007) Handbook of vitamins, CRC Press Taylor & Francis Group, Boca Raton.

8. Ebner, F., Heller, A., Rippke, F., Tausch, I. (2002) Topical use of dexpanthenol in skin disorders. Am. J. Clin. Dermatol. 3, 427-433.

9. Gaddi, A., Descovich, G.C., Noseda, G., Fragiacomo, C., Colombo, L., Craveri, A., Montanari, G., Sirtori, C.R. (1984) Controlled evaluation of pantethine, a natural hypolipidemic compound, in patients with different forms of hyperlipoproteinemia.Atherosclerosis. 50, 73–83.