Fizikalno-kemijska svojstva
Krom je kemijski element s kemijskim simbolom Cr i atomskim brojem 24. Krom je prijelazni metal atomske mase 51,99 gmol-1, temperature vrelišta 2672,0 ºC, a temperature tališta 1907,0 ºC, a pripada 6. skupini elemenata (ili VI A skupina). Krom se u prirodi javlja u obliku spojeva, a u Zemljinoj ga kori ima oko 0,03 %. Nalazi se u sastavu granita, bazalta, pijesaka te otopljen u morima. Najvažniji je mineral kromit (FeO x Cr2O3) dok su drugi minerali melanokroit (3 PbO x 2Cr2O3), beresovit ((PbO2)2 x PbCrO4 x PbCO3), voklenit (2(Pb,Cu)CrO4 x (Pb,Cu)3(PO4)2), krokoit (PbCrO4) i magnokromit ((Al, Mg, Fe) x Cr2O3). Elementarni, čisti krom je srebrnobijel metal plavkaste nijanse koji se može polirati do visokog sjaja. Pri standardnim uvjetima u dodiru s kisikom, zrakom ili vodenom parom krom se presvlači vrlo tankim slojem oksida koji pasivizira površinu. Krom je otporan prema kiselinama, pa se ne otapa ni u dušičnoj kiselini, a sporo se otapa u hladnoj klorovodičnoj kiselini i sumpornoj kiselini, dok u vrućim kiselinama otapa puno brže. Pri povišenim temperaturama reagira s brojnim nemetalima, a spojevi su kroma svi obojeni. Krom se u spojevima javlja s oksidacijskim brojem +2, +3 i +6, dok su oksidacijska stanja +4 i +5 vrlo rijetka. Najstabilnije i najvažnije oksidacijsko stanje je +3, u kojem krom ima sposobnost stvaranja koordinacijskih kompleksa, od kojih je većina heksakoordinirana. Sam krom nije otrovan, no njegovi spojevi jesu, pa se najotrovnijima smatraju spojevi s oksidacjskim brojem +6, kao što su kromna kiselina i alkalijski dikromati. Krom se u velikim količinama koristi u metalurgiji, posebno kao legirajući metal u proizvodnji nehrđajućih čelika. Otpornost na koroziju je razmjerna koncentraciji kroma, a najznačajnije su legure koje sadrže od 10 do 25 % kroma. Također, koristi se za elektrolitičko presvlačenje površina neplemenitih metala, tj. za kromiranje. Kromiranje daje površinsku otpornost na koroziju i habanje, a daje i dekorativni efekt zbog izuzetnog sjaja poliranih kromiranih površina. Za kemijsku industriju osobito su važni nehrđajući Cr-Ni čelici s različitim sadržajem kroma i nikla, a jedna od poznatijih takvih vrsta čelika je 18 % Cr i 8 % Ni. Također, spojevi se kroma koriste kao pigmenti za bojanje, a kromovi se oksidi koriste kao zelena boja u proizvodnji stakla. Krom se koristi i u drvnoj industriji kao zaštita od biološkog propadanja drva, u kožarskoj industriji za štavljenje te kao katalizator u nekim kemijskim procesima.[1-7]
"Literatura"
1. Filipović, I., Lipanović, S. (1995) Opća i anorganska kemija: II. Dio kemijski elementi i njihovi spojevi, Školska knjiga, Zagreb.
2. Emsley, J. (2001) Vodič kroz elemente, (preveli Černi, I., Trbojević, D.), Izvori d.o.o., Zagreb.
3. Gibney, M.J., Lanham-New, S.A., Cassidy, A., Vorster, H.H. (2009) Introduction to Human Nutrition, Wiley-Blackwell, Oxford.
4. Kovačević, LJ., Žugaj, I. (1996) Kemijski elementi, Media Sci, Zagreb.
5. Caballero, B. (2003) Encyclopedia of food sciences and nutrition, Academic Press, London.
6. Medić-Šarić, M., Buhač, I., Bradamante, V. (2000) Vitamini i Minerali: Istine i Predrasude, Hoffman LaRoche, Zagreb.
7. Chang, R. (1991) Chemistry, McGraw-Hill, New York.