Fizikalno-kemijska svojstva

Natrij je jednovalentan kemijski element s kemijskim simbolom Na i atomskim brojem 11. Pripada skupini alkalijskih metala s udjelom u Zemljinoj kori od oko 2,8 %, dok se u visokim koncentracijama nalazi i u morskoj vodi (2. po brojnosti). U čistom obliku, natrij je srebrno-siv, mekan, jako reaktivan metal atomske mase 22,99 gmol-1, temperature vrelišta 883,0 ºC, a temperature tališta 97,80 ºC. Natrij brzo oksidira na zraku i gubi svoj srebrnkastu boju, koja postaje tamno siva zbog nastanka oksida, a jako je eksplozivan kada se izloži vlazi ili vodi. Naime, natrij brzo reagira s vodom, pri čemu nastaje natrijev hidroksid i vodik, koji pak može sa zrakom stvoriti eksplozivni plin praskavac. Kada se zagrije, natrij gori karakteristično žutim plamenom. Natrij je i tipičan metal po sljedećim svojstvima: velika toplinska i električna vodljivost, malen specifični električni otpor i niska elektronegativnost, koja su zapravo uzrok vrlo velikoj kemijskoj reaktivnosti natrija. Natrij tvori tvari topljive u vodi, kao to su halidi, sulfati, nitrati, karboksilati i karbonati, a glavna vodena vrsta natrija su akvo kompleksi [Na(H2O)n]+, gdje je n = 4 – 6. Upravo zbog njegove izražene reaktivnosti, natrij se u prirodi javlja u obliku spojeva, tj. zbog svojih redukcijskih svojstava, natrij lako reagira s raznim anorganskim i organskim tvarima stvarajući različite spojeve i legure. Mnogi od tih spojeva su sigurni i stabilni, kao npr. natrijev klorid, dok su drugi opasni i potreban je oprez prilikom rukovanja s istim, kao npr. natrijev hidroksid. Neki od spojeva natrija su natrijev klorid ili kamena/stolna/morska sol ili halit (NaCl), natrijev karbonat ili bezvodna soda (Na2CO3), natrijev hidrogenkarbonat ili soda bikarbona (NaHCO3), natrijev hidroksid ili kaustična soda (NaOH), natrijev nitrat ili čilska salitra (NaNO3) i natrijev tetraborat ili boraks (Na2B4O7 x 10H2O). Iako se natrij kao metal ne koristi u metalurgiji, u kemijskoj se industriji upotrebljava kao snažno redukcijsko sredstvo ili kao katalizator u brojnim organskim sintezama kao što su sinteza indiga, različitih vitamina, silikona, barbiturata, mirisa, a koristi se i u polimerizaciji butadiena, izoprena, stirena, itd. Zbog male gustoće i viskoznosti taline natrija, relativno niskog tlaka para pri višim temperaturama i većeg toplinskog kapaciteta u tekućem stanju, natrij se upotrebljava za izmjenu topline, npr. kao sredstvo za hlađenje u nuklearnim reaktorima. Također, koristi se u proizvodnji sapuna, stakla, zračnih jastuka, titana, antiseptika i gnojiva. Metalni se natrij koristi i za javnu rasvjetu. Naime, male se količine natrija zatale na neonsku žarulju, pa se zagrijavanjem takve natrijeve žarulje emitira karakteristična žuta svjetlost koje bolje prodire kroz maglu i dim. Također, natrijevi spojevi se koriste u obradi voda, kao omekšivači, dezinficijensi te za kontrolu korozije i podešavanje pH.[1-7]

"Literatura"

1. Filipović, I., Lipanović, S. (1995) Opća i anorganska kemija: II. Dio kemijski elementi i njihovi spojevi, Školska knjiga, Zagreb.

2. Emsley, J. (2001) Vodič kroz elemente, (preveli Černi, I., Trbojević, D.), Izvori d.o.o., Zagreb.

3. WHO – World Health Organization (2003) Sodium in drinking water. Online: http://www.who.int/water_sanitation_health/dwq/chemicals/sodium.pdf.

4. Kovačević, LJ., Žugaj, I. (1996) Kemijski elementi, Media Sci, Zagreb.

5. Caballero, B. (2003) Encyclopedia of food sciences and nutrition, Academic Press, London.

6. Medić-Šarić, M., Buhač, I., Bradamante, V. (2000) Vitamini i Minerali: Istine i Predrasude, Hoffman LaRoche, Zagreb.

7. Chang, R. (1991) Chemistry, McGraw-Hill, New York.