Izvori

Biljni izvori vitamina A

Svi oblici vitamina A koji se nalaze u biljnoj hrani potječu od provitamin A karotenoida. Od oko 600 identificiranih karotenoida, manje od 10 % se može pretvoriti u vitamin A, pa tako likopen, lutein i zeaksantin su karotenoidi koji nemaju aktivnost vitamina A, ali imaju druga biološki aktivna svojstva.[1] β-Karoten je široko rasprostranjen karotenoid u biljkama, ali drugi karotenoidi, kao što su α-karoten, β-kriptoksantin i β-apokarotenali, mogu biti bitan izvor vitamina A. Većina tamnozelenog lisnatog povrća i tamnožutog/narančastog povrća (špinat, kelj, mrkva i bundeva) i necitrusnog voća (marelice, breskve i mango) sadrže značajne količineβ-karotena. Organizam može proizvesti vitamin A, retinol, iz β-karotena i drugih karotenoida, točnije, iz jedne molekule β–karotena nastaju dvije molekule retinala, koji se enzimski pretvara u retinol. [2]

Životinjski izvori vitamina A

Ljudi dobivaju “gotov” vitamin A isključivo iz životinjskih izvora. Ulje riblje jetre je daleko najbolji izvor vitamina A, dok životinjska jetra, jaja, mlijeko i mliječni proizvodi sadrže značajne količine vitamina A, koji se najčešće pojavljuje kao smjesa retinil estera (90 %) sa manjim količinama samog retinola (10 %). Glavni oblici retinil estera su dugolančani esteri, posebno palmitat,  te stearat i oleat. Iznimka su jaja gdje je dominantni oblik neesterificirani retinol. Neka hrana, ko što su jaja i riblja ikra, sadrži retinal  i cis-izomere, od kojih najviše 13-cis-izomere. Vitamin A, u obliku retinil palmitata, se nalazi u govedini, teletini, pilećoj jetri, jajima, ulju riblje jetre i mliječnim proizvodima, uključujući punomasno mlijeko, punomasni mliječni jogurt, punomasni svježi sir, maslac i tvrdi sir. Vitamin A u hrani životinjskog podrijetla se dobro apsorbira i bolje se iskorištava u tijelu, dok je iskoristivost i apsorpcija vitamina A iz hrane biljnog porijekla nešto manja.[2]

Dodaci prehrani i obogaćivanje hrane

Vitamin A je dostupan u dodacima prehrani u obliku retinola, retinil-acetata ili retinil- palmitata, a često se koristi kombinacija retinola i β-karotena. Tablete i kapsule su dostupne u raznim dozama, međutim potrebno je naglasiti da neka ispitivanja pokazuju da su vodotopljivi, emulgirani i čvrsti oblici retinola manje toksični od uljnih oblika retinola.[3] U mnogo slučajeva je uzimanje β-karotena sigurnija alternativa, jer organizam pretvara β–karoten u retinal onoliko koliko mu je potrebno, a ostatak se taloži u stanicama kože rezultirajući  neškodljivom karotenodermijom, dajući koži narančast izgled. Međutim, velike doze β-karotena se povezuju sa povećanim rizikom od raka pluća u pušača, te je potreban oprez.[4]

Vitamin A (najčešće retinil esteri i β-karoten)se također koristi za obogaćivanje hrane, kao što je npr. šećer, žitarice, začini,  masti i ulja, maslaca, margarina, mlijeka, sokova, dječje hrane, specijalne hrane i dr. Obrano mlijeko gubi vitamin A tijekom obrade, te se obogaćuje tim vitaminom. Većina žitarica koje se jedu sa mlijekom su također obogaćene vitaminom A. β-Karoten se koristi i kao boja i kao provitamin A. [2,5]

Liječenje hipovitaminoze A se općenito provodi s retinil-palmitatom, oralno ili injekcijama. Kapsule s vitaminom A ne zahtijevaju posebno skladištenje u hladnjaku.

Zlatna riža

Zlatna riža je vrsta Oryza sativa riže proizvedena genetičkim inženjerstvom da bi sadržavala veće količine β–karotena.β–Karoten se prirodno proizvodi u riži, iz geranilgeranil difosfata, no ne proizvodi se u endospermu, dijelu koji ljudi jedu.[6] Iz tog su razloga u rižu genetičkim inženjerstvom unešeni geni žutog narcisa (Narcissus pseudonarcissus) i bakterije Erwinia uredovora.[7] Prije nekoliko godina također je razvijena i zlatna riža 2, koja proizvodi 23 puta više karotenoida nego zlatna riža.[8]

Zlatna riža je stvorena da bi se namirila potreba za vitaminom A u siromašnim zemljama, no trenutno nije dostupna za konzumaciju. No takva riža zapravo ne rješava osnovni problem nedostatka vitamina A. β-Karoten je topljiv u mastima, te je za njegov metabolizam potrebna mast, a obično se riža u siromašnim zemljama jede kuhana na vodi, dakle njihov ga organizam neće moći uspješno metabolizirati, odnosno apsorbirati. Nedostatak vitamina A povezan je također sa nedostatkom nekih mikroelemenata, posebno željeza i cinka, koji imaju važnu ulogu u pretvorbi β-karotena u retinal. Također i manji sadržaj proteina u riži utječe na uspješnu apsorpciju i metabolizam β-karotena. Osim nedostatka samog vitamina A, često se, dakle, pojavljuje i nedostatak minerala te masti i proteina u prehrani siromašnijeg stanovništva, a bitni su za metabolizam i apsorpciju vitamina A.[9,10,11]

Iako je razvijena da pomogne obogatiti prehranu, mnogi enviromentalisti i antiglobalisti su se oštro suprotstavili toj ideji. Protivnici GMO hrane smatraju da se genetičkim inženjerstvom gubi biološka raznolikost, te se bore protiv korporativne kontrole agrikulture. Potrebna su još brojna istraživanja o zlatnoj riži, i GMO hrani općenito, prije nego se mogu donijeti čvrsti zaključci i zlatna riža se slobodno pusti na tržište.[11,12]

"Literatura"

1. Bendich, A., Olson, J.A. (1989) Biological actions of carotenoids. FASEB J. 3, 1927-1932.

2. Insel, P., Ross, D. McMhon, K., Bernstein, M. (2011) Nutrition. Jones and Bartlett Publishers, Sudbury.

3. Myhre, A.M., Carlsen, M.H., Bohn, S.K., Wold, H.L., Laake, P., Blomhoff, R. (2003) Water-miscible, emulsified, and solid forms of retinol supplements are more toxic than oil-based preparations. Am. J. Clin. Nutr.  78, 1152–1159.

4. Tanvetyanon, T., Bepler, G. (2008) Beta-carotene in multivitamins and the possible risk of lung cancer among smokers versus former smokers: a meta-analysis and evaluation of national brands. Cancer. 113, 150-157.

5. Richardson, D.P. (1990) Food fortification. P. Nutr. Soc. 49, 39-50.

6. Hirschberg, J. (2001) Carotenoid biosynthesis in flowering plants. Curr. Opin. Plant Biol. 4, 210–218.

7. Ye, X., Al-Babili, S., Kloti, A., Zhang, J., Lucca, P., Beyer, P., Potrykus, I (2000) Engineering the provitamin A (beta-carotene) biosynthetic pathway into (carotenoid-free) rice endosperm.Science. 287 , 303–305.

8. Paine, J.A., Shipton, C.A., Chaggar, S., Howells, R.M., Kennedy, M.J., Vernon, G., Wright, S.Y., Hinchliffe, E. et al. (2005). Improving the nutritional value of Golden Rice through increased pro-vitamin A content. Nat. Biotechnol. 23,  482–487.

9. Dawe, D., Robertson, R., Unnevehr, L. (2002). Golden rice: what role could it play in alleviation of vitamin A deficiency?. Food Policy. 27, 541–560.

10. Zimmerman, R., Qaim, M. (2004). Potential health benefits of Golden Rice: a Philippine case study. Food Policy. 29, 147–168.

11.  Greenpeace (2001) Vitamin A: Natural sources VS “Golden rice”. Online: http://www.greenpeace.org/raw/content/international/press/reports/vitamin-a-natural-sources-vs.pdf.

12. Greenpece (2005) All that glitters is not gold: The false hope of “golden rice”. Online: http://www.greenpeace.org/raw/content/international/press/reports/all-that-glitters-is-not-gold.pdf.