Toksičnost
Toksičnost kroma ovisi o obliku u kojem se on nalazi, točnije, ovisi o njegovom oksidacijskom stanju. Krom koji se nalaziu hrani se javlja u oksidacijskom stanju +3, tj. trovalentan je i još se označava kao krom (III). Smatra se da krom (III) nije toksičan za ljude, a s obzirom da nisu zabilježeni nikakvi štetni učinci ovog oblika kroma, gornja granica podnošljivosti nije postavljena. Također, istraživanja su pokazala da su dnevne doze kroma do 1,000 μg sigurne za uzimanje kroz period od nekoliko mjeseci. Toksičnost kroma (III) je rijetka upravo zbog njegove slabe apsorpcije (Vidjeti „Metabolizam“). Međutim, postoji određena zabrinutost u vezi uzimanja dodataka prehrani s kromom (III). Naime, istraživanja daju naslutiti da krom (III), posebno u obliku kromova pikolinata, može povećati oštećenja DNA. Točnije, pokazalo se da kromov pikolinat može uzrokovati oštećenja kromosoma. Međutim, istraživanja su rađena uz pomoć kultura stanica, a čvrsti dokazi da krom (III) povećava oštećenja DNA u živim organizmima još nema. No, zabilježena su oštećenja bubrega koja se javljaju pet mjeseci nakon uzimanja 600 μg kroma u obliku kromova pikolinata kroz period od šest mjeseci. Također, zabilježena su oštećenja bubrega i pogoršana funkcija jetre nakon uporabe 1 200 do 2 400 μg na dan kromova pikolinata kroz period od četiri do pet mjeseci, a zabilježen je i slučaj oštećenja bubrega nakon samo dva tjedna uzimanja kromova pikolinata. Točnije, zabilježena je pojava akutne tubularne nekroze i intersticijskog nefritisa te rabdomiolize u slučaju uzimanja neprimjerenih količina kroma iz dodataka prehrani. S druge strane, pokazalo se da se dnevne doze kromova pikolinata od 400 μg ne mogu povezati s povećanjem oksidativnih oštećenja DNA. Ipak, osobe s oštećenjima bubrega i/ili jetre trebaju ograničiti svoj dnevni unos kroma iz dodataka prehrani. Također, ne preporuča se da osobe s anemijom uzimaju dodatke prehrani s kromom, bez da se nisu savjetovale sa stručnom osobom. Naime, krom se natječe sa željezom za vezanje na transportni protein, transferin, a povišen unos kroma ometa vezanje željeza na isti. S obzirom da su podaci o štetnosti unosa većih količina kroma ograničeni, potreban je oprez s uzimanjem dodataka prehrani s kromom, iako posljednja istraživanja pokazuju da umjeren unos kroma kroz dodatke prehrani ne predstavlja nikakvu opasnost za zdravlje. Međutim, krom koji se nalazi u bojama, pare nastale od varenja i drugim industrijskim okolnostima, je toksičan. Naime, takav se krom javlja u oksidacijskom stanju +6, tj. šesterovalentan je i još se označava kao krom (VI). Krom (VI) ima nekoliko puta veću toksičnost nego krom (III) te poznati je karcinogen, mutagen i klastogen. Točnije, može uzrokovati rak, mutacije u DNA i lomove kromosoma. Izlaganje kromu (VI) može se dogoditi preko kože, udisanjem ili gutanjem. U našem se organizmu, nakon apsorpcije, krom (VI) reducira uz pomoć nekoliko mehanizama u krom (III) prije nego uđe u stanice. Mehanizmi koji opisuju genotoksičnost kroma (VI) uključuju visoko reaktivne hidroksil radikale i druge reaktivne radikale koji su nusprodukti redukcije kroma (VI) u krom (III). Također, genotoksičnost kroma (VI) uključuje i direktno vezanje nusprodukata redukcije na DNA. Unos kromne kiseline, koja sadrži krom u obliku krom (VI), rezultira jakom acidozom, gastrointestinalnim krvarenjem, oštećenjem jetre i burega te smrću. Udisanje kroma (VI) rezultira respiratornim bolestima i povećanim rizikom raka pluća, a soli kroma (kromati), u kojima se krom javlja kao krom (VI), mogu uzrokovati alergijske reakcije u pojedinaca. Kromati se često koriste u proizvodnji kože, boja, cementa i antikorozivnih sredstava. Kontakt s proizvodima koji sadrže kromate može rezultirati alergijskim kontaktnim dermatitisom. Ovo se stanje često javlja u radnika koji su izloženi jakim otopinama kromata u metalurškoj industriji.[1-19]
"Literatura"
1. DiSilvestro, R. (2005) Handbook of Minerals As Nutritional Supplements, CRC Press, Boca Raton.
2. Gibney, M.J., Lanham-New, S.A., Cassidy, A., Vorster, H.H. (2009) Introduction to Human Nutrition, Wiley-Blackwell, Oxford.
3. Kroner, Z. (2011) Vitamins and Minerals, Greenwood, Santa Barbara.
4. Standing Committee on the Scientific Evaluation of Dietary Reference Intakes, Food and Nutrition Board, Institute of Medicine (2001) Dietary reference intakes for vitamin A, vitamin K, Arsenic, Boron, Chromium, Copper, Iodine, Iron, Manganese, Molybdenum, Nickel, Silicon, Vanadium, and Zinc, National Academy Press, Washington.
5. McGuire, M., Beerman, K.A. (2011) Nutritional Sciences: From fundamentals to foods, Wadsworth Cengage Learning, Belmont.
6. Speetjens, J.K., Collins, R.A., Vincent, J.B., Woski, S.A. (1999) The nutritional supplement chromium(III) tris(picolinate) cleaves DNA. Chem. Res. Toxicol. 12, 483-487.
7. Stearns, D.M., Wise, J.P., Patierno, S.R., Wetterhahn, K.E. (1995) Chromium(III) picolinate produces chromosome damage in Chinese hamster ovary cells. Faseb J. 9, 1643-1648.
8. Kato, I., Vogelman, J.H., Dilman, V. i sur. (1998) Effect of supplementation with chromium picolinate on antibody titers to 5-hydroxymethyl uracil. Eur. J. Epidemiol. 14, 621-626.
9. Hathcock, J.N. (1997) Vitamins and minerals: efficacy and safety. Am. J. Clin. Nutr. 66, 427-437.
10. Cerulli, J., Grabe, D.W., Gauthier, I. i sur. (1998) Chromium picolinate toxicity. Ann. Pharmacother. 32, 428-431.
11. Wani, S., Weskamp, C., Marple, J., Spry, L. (2006) Acute tubular necrosis associated with chromium picolinate-containing dietary supplement. Ann. Pharmacother. 40, 563-566.
12. Eastmond, D.A., MacGregor, J.T., Slesinski, R.S. (2008) Trivalent Chromium: Assessing the Genotoxic Risk of an Essential Trace Element and Widely Used Human and Animal Nutritional Supplement. Crit. Rev. Toxicol. 38, 173–190.
13. Katz, S.A., Salem, H. (1992) The toxicology of chromium with respect to its chemical speciation: A review. J. Appl. Toxicol. 13, 217–224.
14. Dayan, A.D., Paine, A.J. (2001) Mechanisms of chromium toxicity, carcinogenicity and allergenicity: Review of the literature from 1985 to 2000. Hum. Exp. Toxicol. 20, 439–451.
15. Cohen, M.D., Kargacin, B., Klein, C.B., Costa, M. (1993) Mechanisms of chromium carcinogenicity and toxicity. Crit. Rev. Toxicol. 23, 255–281.
16. Langard, S. (1990) One Hundred Years of Chromium and Cancer: A Review of Epidemiological Evidence and Selected Case Reports. Am. J. Ind. Med. 17, 189–215.
17. Basketter, D., Horev, L., Slodovnik, D. i sur. (2000) Investigation of the threshold for allergic reactivity to chromium. Contact Dermatitis. 44, 70–74.
18. Barceloux, D.G. (1999) Chromium. J. Toxicol. Clin. Toxicol. 37, 173–194.
19. Blasiak, J., Kowalik, J. (2000) A comparison of the in vitro genotoxicity of tri- and hexavalent chromium. Mutat. Res. 469, 135-145.