Utjecaj na bolesti i zdravlje

Fibrocistična bolest dojke

Fibrocistična bolest dojke je benigno (nekancerogeno) stanje koje je karakterizirano kvržicama i bolovima u jednoj ili obje dojke. Pojedina istraživanja pokazuju da bi jod mogao pomoći, iako točan mehanizam djelovanja joda još uvijek nije poznat. Jedno istraživanje je pokazalo se da se u žena s fibrocističnom bolesti dojke jod (I2), u dnevnim dozama od 0,08 mg po kilogramu tjelesne težine, uziman tijekom 6 do 18 mjeseci, može povezati sa smanjenjem simptoma ove bolesti u 70 % slučajeva. Drugo istraživanje je dobilo slične rezultate. Točnije, pokazalo se da se dnevne doze joda (I2) od 0,07 do 0,09 mg po kilogramu tjelesne težine, uzimane tijekom 6 mjeseci, mogu povezati s poboljšanjem stanja oboljele u 65 % slučajeva. Također, dnevne se doze joda od 3 do 6 mg, uzimane tijekom 5 mjeseci, mogu povezati sa smanjenjem boli u dojci (dojkama). Točnije, više od pola žena, koje su uzimale najviše doze joda (6 mg), imalo je ≥ 50 %-tno smanjenje boli, za razliku od 8,3 % žena koje su uzimale placebo. Također, nakon 5 mjeseci tretmana jodom, žene koje su uzimale više doze joda (3 do 6 mg) imale su značajno smanjenu bol u dojkama te smanjenu osjetljivost istih u usporedbi s onima koje su uzimale dnevne doze joda od 1,5 mg. Istraživanja daju naslutiti da nedostatak joda može uzrokovati atipiju dojke, a također da se može povezati s razvojem malignih stanja dojke. Pretpostavlja se da je navedeno djelovanje joda neovisno o funkciji štitnjače, već da jod inhbira razvoj raka preko djelovanja na metabolizam estrogena. Potrebno je napomenuti da su doze korištene u navedenim istraživanjima (1,5 do 6,0 mg na dan) nekoliko puta veće od gornje granice koja se smatra sigurnom (1,1 mg za odrasle). Također, potrebna su veća i opsežnija istraživanja o utjecaju joda na fibrocističnu bolest dojke, jer su dosadašnja provedena na relativno malenom broju žena.[1-6]

Rak štitnjače uzrokovan radioaktivnim zračenjem

Nakon nukelarnih nesreća u okoliš se može otpustiti i radioaktivan jod, posebno 131I, a nakupljanje radioaktivnog joda u štitnjači povećava rizik od razvoja raka štitnjače, posebno u djece. Također, posebna opasnost leži u slučaju nedostatka joda. Naime, u stanju nedostatka joda štinjača nakuplja više joda, a u slučaju nukearnih nesreća, nakuplja više radioaktivnog joda (131I). Prema tome, nedostatak joda predstavlja čimbenik rizika od razvoja raka štitnjače izazvanog radioaktivnim zračenjem, jer će se nakupljati veće količine radioaktivnog joda u štitnjači. Farmakološke doze kalijeva jodida (50 do 100 mg za odrasle), koje su uzete unutar 48 sata prije ili 8 sati nakon izlaganja radioaktivnom zračenju, mogu značajno smanjiti unos radioaktivnog joda u štinjaču, a time smanjiti i rizik od razvoja raka štitnjače uzrokovanog radioaktivnim zračenjem. FDA (eng. Food and Drug Administration) je odobrila  uporabu kalijeva jodida kao sredstvo sprječavanja raka štitnjače u slučaju nuklearnih nesreća. Točnije, preporuča da se kalijev jodid uzima u dnevnim dozama od 16 do 130 mg, ovisno o dobi, sve dok opasnost od radioaktivnog zračenja ne prestane. Također, WHO, tj. svjetska zdravstvena organizacija, preporuča uzimanje kalijeva jodida kao sredstvo zaštite od razvoja raka štitnjače nakon nuklearnih nesreća.[7-9]

Razvoj fetusa i djeteta

Tijekom trudnoće od izuetne je važnosti da organizam majke ima dovoljne količine joda, koje su potrebne za pravilan razvoj fetusa. Naime, tijekom rane trudnoće, fetus u potpunosti ovisi o majčinim količinama tiroksina (Vidjeti „Funkcije“), hormona štitnjače, i majčinom unosu joda, jer razvoj štitnjače fetusa još nije u potpunosti dovršen. Proizvodnja se tiroksina povećava tijekom trudnoće za oko 50 %, a i jod se pojačano izlučuje urinom, pa je stoga potreban povišen unos joda tijekom iste. Dostatan unos joda nakon poroda je također bitan za pravilan fizički i neurološki razvoj te sazrijevanje. Istraživanja pokazuju da je dojenčad posebno osjetljiva na nedostatak joda. Majčino mlijeko sadrži jod, iako koncentracije joda variraju ovisno o majčinom unosu joda, pa dojenčad koja je isključivo dojena ovisi o majčinom unosu joda koji im je potreban za pravilan rast i razvoj. Općenito, prosječna količina joda u majčinom mlijeku iznosi 155 μg L-1. Također, istraživanja pokazuju da 47 % dojenčadi koja je isključivo dojena ne prima dovoljne količine joda. Tijekom procesa odvikavanja od dojke, dojenčadi koja ne prima hranu s dovoljnim količinama prijeti opasnost od razvoja nedostatka joda, čak i u zemljama gdje se vrši jodiranje soli. Zbog nedostatka joda tijekom trudnoće, djeca mogu imati poteškoće u razvoju i učenju, a nedovoljan unos joda najčešći je uzrok mentalnih retardacija. Jedna od najozbiljnijih posljedica nedostatka joda u majke je kongenitalni hipotiroidizam, koji može rezultirati stanjem koje se naziva kretenizam. Posljedice nedostatka joda tijekom trudnoće mogu rezultirati i pobačajem, mrtvorođenom bebom, kongenitalnim anomalijama, povećanom perinatalnom smrtnošću, povećanom smrtnosti dojenčeta i psihomotornim poremećajima. Potrebno je napomenuti da umjeren do ozbiljan nedostatak joda, posebno u djece, rezultira smanjenjem kvocijenta inteligencije, za prosječno 13,5 bodova (Vidjeti „Nedostatak u organizmu“). Blag se nedostatak joda može povezati sa suptilnim neurološkim poremećajima, no suplementacija jodom može poboljšati kognitivnu funkciju upravo u slučaju blagog nedostatka. Također, posljedica nedostatka joda u trudnoći su i razvoj poremećaja hiperaktivnosti i manjka pažnje (eng. Attention Deficit Hyperactivity Disorder, ADHD) u djece. Međutim, iako je jod od izuetne važnosti tijekom trudnoće i ranog razvoja, potreban je oprez, jer prevelike količine joda mogu izazvati pogoršanje funkcije štitnjače u majke.[10-20]

Antiseptičko djelovanje joda

Povidon-jod je stabilan kompleks polivinilpirolidona i elementarnog joda, a koristi se kao topikalni antiseptik. Istraživanja pokazuju da bakterije ne razvijaju otpornost na povidon-jod, pa se stoga široko koristi u medicini, npr. za dezinfekciju prije operacija, za liječenje i spriječavanje infekcija na ranama, čirevima, porezotinama i opekotinama. Također, koristi se u liječenju infekcija u slučaju dekubitusa i vaginitisa. Za navedene svrhe, povidon-jod se oblikuje u otopine, sprejeve, masti i slično. Istraživanja pokazuju da vodica za ispiranje ustiju s jodom, korištena 4 puta na dan, može smanjiti simptome mukozitisa povezanog s kemoterapijom ili zračenjem. Također, za liječenje kroničnih vaginalnih simptoma koriste se sredstva za pranje s jodom da bi se smanjila vaginalna upala i svrbež. Sredstva se koriste od pet do sedam dana, jedanput na dan, a pokazalo se da je bakterije  koje prirodno postoje u vagini (laktobacili) brzo rekoloniziraju nakon tretmana s jodom. Potrebno je napomenuti da povidon-jod ima prednost pred samim jodom koji može peći i bojati kožu. Također, navedena istraživanja nisu zabilježila nikakve toksične učinke povidon-joda, kao što je poremećaj funkcije štitnjače (Vidjeti „Toksičnost“).[21-29]

"Literatura"

1. Eskin, B.A., Grotkowski, C.E., Connolly, C.P., Ghent, W.R. (1995) Different tissue responses for iodine and iodide in rat thyroid and mammary glands. Biol. Trace Elem. Res. 49, 9-19.

2. Ghent, W.R., Eskin, B.A., Low, D.A., Hill, L.P. (1993) Iodine replacement in fibrocystic disease of the breast. Can. J. Surg. 36, 453-460.

3. Kessler, J.H. (2004) The effect of supraphysiologic levels of iodine on patients with cyclic mastalgia. Breast J. 10, 328-336.

4. Azizi, F., Smyth, P. (2009) Breastfeeding and maternal and infant iodine nutrition. Clin. Endocrinol. (Oxf). 70, 803-809.

5. Stoddard, F. R., Brooks, A. D., Eskin, B. A., Johannes, G. J. (2008) Iodine Alters Gene Expression in the MCF7 Breast Cancer Cell Line: Evidence for an Anti-Estrogen Effect of Iodine.Int. J. Med. Sci. 5, 189–196.

6. Venturi, S., Grotkowski, C.E., Connolly, C.P., Ghent, W.R. (2001) Is there a role for iodine in breast diseases?. The Breast. 10, 379–382.

7. WHO (1999) Guidelines for Iodine Prophylaxis following Nuclear Accidents. Online: http://www.who.int/ionizing_radiation/pub_meet/Iodine_Prophylaxis_guide.pdf.

8. Center for Drug Evaluation and Research, Food and Drug Administration. (2001) Guidance. Potassium iodide as a thyroid blocking agent in radiation emergencies. Online: http://www.fda.gov/downloads/Drugs/GuidanceComplianceRegulatoryInformation/Guidances/ucm080542.pdf.

9. Zanzonico, P.B., Becker, D.V. (2000) Effects of time of administration and dietary iodine levels on potassium iodide (KI) blockade of thyroid irradiation by 131I from radioactive fallout.Health Phys. 78, 660-667.

10. Melse-Boonstra, A., Jaiswal, N. (2010) Iodine deficiency in pregnancy, infancy and childhood and its consequences for brain development. Best Pract. Res. Clin. Endocrinol. Metab. 24, 29-38.

11. Zimmermann, M.B. (2009) Iodine deficiency in pregnancy and the effects of maternal iodine supplementation on the offspring: a review. Am. J. Clin. Nutr. 89, 668S-672S.

12. Rebagliato, M., Murcia, M., Espada, M. i sur. (2010) Iodine intake and maternal thyroid function during pregnancy. Epidemiology. 21, 62-69.

13. Pearce, E.N. (2009) What do we know about iodine supplementation in pregnancy?. J. Clin. Endocrinol. Metab. 94, 3188-3190.

14. Angermayr, L., Clar, C. (2004) Iodine supplementation for preventing iodine deficiency disorders in children. Cochrane Database Syst Rev. CD003819.

15. Delange, F. (2007) Iodine requirements during pregnancy, lactation and the neonatal period and indicators of optimal iodine nutrition. Public Health Nutr. 10, 1571-1580.

16. Velasco, I., Carreira, M., Santiago, P. i sur. (2009) Effect of iodine prophylaxis during pregnancy on neurocognitive development of children during the first two years of life. J. Clin. Endocrinol. Metab. 94, 3234-3241.

17. Pearce, E.N., Leung, A.M., Blount, B.C. i sur. (2007) Breast milk iodine and perchlorate concentrations in lactating Boston-area women. J. Clin. Endocrinol. Metab. 92, 1673-1677.

18. Andersson, M., Aeberli, I., Wust, N. i sur. (2010) The Swiss Iodized Salt Program Provides Adequate Iodine for School Children and Pregnant Women, but Weaning Infants Not Receiving Iodine-Containing Complementary Foods as well as Their Mothers Are Iodine Deficient. J. Clin. Endocrinol. Metab. 95, 5217-5224.

19. Gordon, R.C., Rose, M.C., Skeaff, S.A. i sur. (2009) Iodine supplementation improves cognition in mildly iodine-deficient children. Am. J. Clin. Nutr. 90, 1264-1271.

20. Boric, M., Stanicic, J., Dabelic, N. i sur. (2009)  Iodine Supplementation in Pregnancy. Acta Clin. Croat. 48, 469 – 473 .

21. Rahn, R., Adamietz, I.A., Boettcher, H.D. i sur. (1997) Povidone-iodine to prevent mucositis in patients during antineoplastic radiochemotherapy. Dermatology. 195, 57-61.

22. Wewalka, G., Stary, A., Bosse, B. i sur. (2002) Efficacy of povidone-iodine vaginal suppositories in the treatment of bacterial vaginosis. Dermatology. 204, 79-85.

23. Obaidullah, M. (1981) A study to determine the effect of Betadine Vaginal Cleansing Kit on cervical flora after insertion of an intra-uterine contraceptive device. J. Int. Med. Res. 9, 161-164.

24. Yu, H., Tak-Yin, M. (1993) The efficacy of povidone-iodine pessaries in a short, low-dose treatment regime on candidal, trichomonal and non-specific vaginitis. Postgrad. Med. J. 69, S58-S61.

25. Vermeulen, H., Westerbos, S.J., Ubbink, D.T. (2010) Benefit and harm of iodine in wound care: a systematic review. J. Hosp. Infect. 76, 191-199.

26. Khan, M.N., Naqvi, A.H. (2006) Antiseptics, iodine, povidone iodine and traumatic wound cleansing. J. Tissue Viability. 16, 6-10.

27. Burks, R.I. (1998) Povidon-iodine solution in wound treatment. Phys. Ther. 78, 212-218.

28. Verstraelen, H., Verhelst, R., Roelens, K., Temmerman, M. (2012) Antiseptics and disinfectants for the treatment of bacterial vaginosis: A systematic review. BMC Infectious Diseases. 12, 148-155.

29. Adamietz, I.A., Rahn, R., Bottcher, H.D. i sur. (1998) Prophylaxis with povidone-iodine against induction of oral mucositis by radiochemotherapy. Support Care Cancer. 6, 373-377.